Asteroid Bennu: Što je (zaista) novo u svemiru?
Kada je 1979 Voyager 2 prošao kraj Europe i poslao slike vodenog planeta/mjeseca s zaleđenom površinom znanstvena zajednica je ostala hladna, ali i zaleđena.
Uzdignute pukotine u ledu su govorile o tekućoj vodi koja izbija na površinu, a snažna Jupiterova gravitacija je mogla grijati planet mehaničko-dinamičkim načinom.
A. C. Clark je dobio inspiraciju za treći nastavak "Odiseje u svemiru" i sve je bilo u sferi ZF-a.
Međutim danas iako nemamo ništa boljie podatke s Europe gotovo svaki "mainstream" znanstvenik če reći da je realno za očekivati da tamo gdje ima vode se može naći život.
Zašto se paradigma mijenja bez novih dokaza ?
(pitanje je retoričko)
