24,9 is considered normal. Eto, ja sam s 25 debela svinja. Ulovio si me.
Jbga, sam si se uhvatio metrike koja ti ne ide u prilog.
Nije tema, ali kad ste veća tamo otišli, po onome što sam vidio glavni okidač debljanja je šećer, ne kalorije. Pod šećer mislim na jednostavne šećere, ono što osjećamo kao slatko, npr. od šećerne repe, šećerne trske, med. Jednostavni šećeri odmah su spremni za korištenje, naglo raste količina raspoložive energije i ne može se potrošiti ničim - skoro sav šećer koji pojedete sprema se u salo. Čak i da malo jedete, ako stavite šećer u kavu ili popijete sok sa šećerom (Coca Cola) ili kečap (30% šećer), sve to se sprema. Jedna žličica šećera uz kavu = jedna žličica sala na vašem trbuhu. I tako svaki dan, žličica po žličica, naraste trbušina kao bubanj. Rješenje: maknuti sve šećere, vrlo strogo, ali jesti puno više mesa i puno više povrća, smanjiti kompleksne ugljikohidrate (kruh, tjestenina). Masnoća nije problem ako se ne pretjera. To je borba sa psihom, pa trebate imati neki cheat-meal koji vam daje psihičko zadovoljstvo a najmanje štete. Eto, ukratko.
Moguće je da sam glup. A moguće je i da je tvoja teza na koju sam odgovorio - pogrešna. A sad se nemoj vaditi da si nešto drugo mislio sa Životom na vagi - ako ljudi nisu u stanju zadržati manju kilažu i još nakon toga hametice umiru, koja je tvoja poanta "koleracije tjelesne težine, vježbanja i prehrane" u kontekstu ljudskog zdravlja? Vježbaj pi.ka ti materina, makar krepao u 40-oj?
Da su spalionice opasne, jedni gradovi poput Beča i Berlina ne bi ih koristili više od 60 godina. Em se dobije toplinska energija, em struja.. I još su im po centru gradu smještene.
Nije tema, ali kad ste veća tamo otišli, po onome što sam vidio glavni okidač debljanja je šećer, ne kalorije. Pod šećer mislim na jednostavne šećere, ono što osjećamo kao slatko, npr. od šećerne repe, šećerne trske, med. Jednostavni šećeri odmah su spremni za korištenje, naglo raste količina raspoložive energije i ne može se potrošiti ničim - skoro sav šećer koji pojedete sprema se u salo. Čak i da malo jedete, ako stavite šećer u kavu ili popijete sok sa šećerom (Coca Cola) ili kečap (30% šećer), sve to se sprema. Jedna žličica šećera uz kavu = jedna žličica sala na vašem trbuhu. I tako svaki dan, žličica po žličica, naraste trbušina kao bubanj. Rješenje: maknuti sve šećere, vrlo strogo, ali jesti puno više mesa i puno više povrća, smanjiti kompleksne ugljikohidrate (kruh, tjestenina). Masnoća nije problem ako se ne pretjera. To je borba sa psihom, pa trebate imati neki cheat-meal koji vam daje psihičko zadovoljstvo a najmanje štete. Eto, ukratko.
Uglavnom se slažem. Nisu čak ni tjestenine problem - problem su vlakna. Voće koje sadrži veću količina šećera ne izaziva velike oscilacije razine glukoze jer vlakna od kojih se sastoje moduliraju apsorpciju. Zato su povrtni ili voćni šejkovi glupost, ne radite to. Jedite cijelo voće kako su ga jeli naši preci. Glukoza je otrovna, veže se na hemoglobin i sprječava prijenos kisika; zato ju tijelo uklanja iz krvi u što kraćem roku. I odmah potom si gladan jer ono što mišići i mozak ne potroše u kratkom roku se pretvara u masnoću. I tako se stvara začarni krug prejedanja kojem nema kraja.
Treba, po meni, jesti u društvu (prije svega obitelj); to daje mir i zadovoljstvo pa ne treba nikakve druge utjehe, a za to vrijeme ugasiti sve ekrane i druge gluposti kako bi se moglo uživati u jelu. Nakonm toga, čovjek se digne od stola sit, sretan, ispunjen; bez nervoze što je Luka promašio penal ili hoće li Bruce ubiti i zadnjeg zlikovca. Mi imamo i loše navike na poslu, pauza za gablec praktično ne postoji; za pol sata se ne možeš najesti u miru.
Da su spalionice opasne, jedni gradovi poput Beča i Berlina ne bi ih koristili više od 60 godina. Em se dobije toplinska energija, em struja.. I još su im po centru gradu smještene.
Pa ako baš hoćeš, ni Austria ni Njemačka ne stoje bajno po incidenciji raka; gledam za Austriju - prostata i pluća dijele prvo mjesto kod muških, dojka i pluća kod žena; znatno su lošiji od svjetskog prosjeka. Preživljavanje je nešto bolje od prosjeka jer su obe razvijene zemlje s dobrim zdravstvom za razliku od Hebrangove prćije.
Drugo rješenje je ne sagraditi dimnjak s kancerogenim tvrima odmah pored vrtića, nego na periferiji, gdje je gustoća stanovnika puno puno puno manja. Ukratko: ne biti idiot, to je rješenje. Ali na žalost, najčešće imamo ovo prvo.
S tobom se stvarno ne može normalno komunicirati. Gdje sam ja rekao da je fizička aktivnost nepotrebna ili da trebamo biti debeli, da je to OK?
Nije problem u tome što smo najdeblji u Evropi, cijeli zapad je debeo više ili manje i kod svih se provlači priča da samo treba vježbati jer su debeli zato što su lijeni i sve će biti ok.
To je detalj koji osporavam, vježbanje, samo za sebe ne skida kile na trajnoj osnovi, a to primjeri iz života na vagi i milijuna ljudi koji su to pokušali zorno dokazuje. Potrebne su puno veće promjene, ali simpletonu poput tebe je dosta izvrijeđati ljude i to je to. A ja sam iz srednjeg vijeka... Kako je Njemačka bolja od nas? pola stoljeća forsiraju bicikle, mijenjaju arhitekturu naselja u smislu ograničavanja korištenja automobila, imaju dobar javni prijevoz, od vrtića uče ljude zdravijim navikama hranjenja, organizirani sport i tako redom. A mogli su biti pametni kao ti i samo reći vježbaj, pi.ka ti materina i problem riješen.
Čak i sam autor navodi kako život kraj dimnjaka nije zdrav. Spalionice otpada su nužno zlo:
Najlakše je spojiti to dvoje. Što se tiče smještaja, idealno bi bilo na periferiji, u industrijskoj zoni gdje nema puno stanova. To se sve da planirati prostornim uređenjem, ali i to je lakrdija u našoj državi, gdje se zelene zone prenamjenjuju u građevinske da bi se pogodovalo rođacima i kumovima
Zašto spalionice nisu udaljene od opće populacije?
Tu na zapadu Zagreba imamo CIOS koji redovito pali kojekakve otrove i zabranjene tvari iza 3 ujutro valjda da ljudi ne primjete? To užasno smrdi, barem da pošalju upozorenje prije paljenja da se prozori pozatvaraju, inače nemamo gdje pobjeć od smrada koji traje satima i jako je intenzivan poput otrova.
Sve spalionice bi trebale imati žestoku kontrolu i kamere koje sve snimaju i koje su dostupne općoj populaciji, to nije uopće skupo za ugraditi a donjelo bi veliku sigurnost građanima.
Ovako kako mi znamo što oni pale i kada? Da ne spominjem da taj CIOS drži nekakav kriminalac i već se više puta 'zapalio' pa su vatrogasci morali intervenirati, barem u doba bandića.
Inače sam više mislio o autoru.. donijeti zaključak na temelju jedne studije nikako nije znanstveno.
Dovoljno je malo proguuglati i druge studije pa donijeti neki zaključak.. spalionice su zlo, čast iznimkama, na to mislim ove turističke spalionice u Beču koje spaljuju probrane materijale i koriste se populistički među političarima kako je sve to lijepo i krasno.. Zašto onda ovi blizu bolnice Rebra dižu toliku frku oko spalionice? Zašto ljudi općenito u svijetu su protiv spalionica u njihovoj blizini kada je to sve to tako super i zdravo...?..
Evo vam još par zaključaka sa sveobuhvatnih studija pa recite da li biste htjeli ovakve spalionice u nekom kvartu Zagreba..
https://zerowasteeurope.eu/press-release/130494/
New research published today by Zero Waste Europe (ZWE) about incinerators in three countries – Spain, Czechia, and Lithuania – finds a high level of contamination in the vicinity of incinerators, posing a significant risk to the environment and to the health of people living nearby.
Kad smo bili mali, na kemiji u 7. razredu su nas učili da nikad ne palimo plastiku jer su rezultati kancerogeni.
Isto kao i s drugim stvarima (pazi se termometara jer je živa iznimno opasna), i ovdje nam pokušavaju prodati muda pod bubrege. Svakome s pola mozga je jasno da udisanje nusprodukata spaljivanja heterogenog otpada nemre bit dobro. Dovoljno ti je prismrditi nosom (doslovno) blizu toga da vidiš da nešto nije u redu
Inače sam više mislio o autoru.. donijeti zaključak na temelju jedne studije nikako nije znanstveno.
Dovoljno je malo proguuglati i druge studije pa donijeti neki zaključak.. spalionice su zlo, čast iznimkama, na to mislim ove turističke spalionice u Beču koje spaljuju probrane materijale i koriste se populistički među političarima kako je sve to lijepo i krasno.. Zašto onda ovi blizu bolnice Rebra dižu toliku frku oko spalionice? Zašto ljudi općenito u svijetu su protiv spalionica u njihovoj blizini kada je to sve to tako super i zdravo...?..
Evo vam još par zaključaka sa sveobuhvatnih studija pa recite da li biste htjeli ovakve spalionice u nekom kvartu Zagreba..
https://zerowasteeurope.eu/press-release/130494/
New research published today by Zero Waste Europe (ZWE) about incinerators in three countries – Spain, Czechia, and Lithuania – finds a high level of contamination in the vicinity of incinerators, posing a significant risk to the environment and to the health of people living nearby.
Pa nije znanost cjelina već se rad po rad slaže i znanje rafinira. Problem ove studije nije u tome što je jedna već što ju je financirao, u potpunosti, vlasnik dotične spalionice. To je automatski stavlja pod sumnju sve dok se ne dokaže suprotno. prešućivanje te činjenice je nedopustivo.
Kad smo bili mali, na kemiji u 7. razredu su nas učili da nikad ne palimo plastiku jer su rezultati kancerogeni.
Isto kao i s drugim stvarima (pazi se termometara jer je živa iznimno opasna), i ovdje nam pokušavaju prodati muda pod bubrege. Svakome s pola mozga je jasno da udisanje nusprodukata spaljivanja heterogenog otpada nemre bit dobro. Dovoljno ti je prismrditi nosom (doslovno) blizu toga da vidiš da nešto nije u redu
Nije sva plastika ista, neka se stvarno može spaljivati bez nekih štetnih nusprodukata, PE npr.
https://shorturl.at/bhwBF - waste incinerator in Germany. Several studies have reported elevated levels of dioxins. (total TEQ), and/or certain dioxin congeners, in the body.
Uopće nije stvar u tome koliko studija ima.. svakom je jasno da bilo kakvo spaljivanje nije dobro.. Ono što mene više brine jest da je ovo Hrvatska, mala zemlja za velike krađe, malverzacije i loše upravljanje..
I sada recimo postavi se spalionica u ZG Resnik koja treba spaliti 500.000 tona mulja iz pročiščivača koji inače ne gori sam pa uz to će se prikupiti svo smeće iz HR zajedno sa Zagrebom pa će se sve to lijepo spaliti na par km od centra Zagreba.
Prvo tko će to nadgledati? Korumpirane HDZ agencije za čistoću zraka i državni inspektorat? Pa koji to zeleni projekt je kod nas po studiji i kasnije u eksploataciji kompletno uredan i čist?
Zagrebačke otpadne vode (500.000 tona mulja - ekološka katastrofa), Kaštijun, Mariščina - trovanja lokalnog stanovništva sa Merkaptanima, Sumporovodikom i Amonijakom.. proguuglajte malo ove lokacije i malverzacije vezane uz njih... i vi bi na to spaljivanje svega toga u ZG par km od centra gdje živi cca 1mil ljudi?
Kad smo bili mali, na kemiji u 7. razredu su nas učili da nikad ne palimo plastiku jer su rezultati kancerogeni.
Isto kao i s drugim stvarima (pazi se termometara jer je živa iznimno opasna), i ovdje nam pokušavaju prodati muda pod bubrege. Svakome s pola mozga je jasno da udisanje nusprodukata spaljivanja heterogenog otpada nemre bit dobro. Dovoljno ti je prismrditi nosom (doslovno) blizu toga da vidiš da nešto nije u redu
Nije sva plastika ista, neka se stvarno može spaljivati bez nekih štetnih nusprodukata, PE npr.
Jasno, ali teško je odvojiti. Često same ambalaže imaju više različitih vrsta plastike, ta plastika je obojana i sl. pa je skoro nemoguće uspješno izolirati plastiku za reicklažu. Pisao sam već o sličnim temama
https://shorturl.at/bhwBF - waste incinerator in Germany. Several studies have reported elevated levels of dioxins. (total TEQ), and/or certain dioxin congeners, in the body.
Uopće nije stvar u tome koliko studija ima.. svakom je jasno da bilo kakvo spaljivanje nije dobro.. Ono što mene više brine jest da je ovo Hrvatska, mala zemlja za velike krađe, malverzacije i loše upravljanje..
I sada recimo postavi se spalionica u ZG Resnik koja treba spaliti 500.000 tona mulja iz pročiščivača koji inače ne gori sam pa uz to će se prikupiti svo smeće iz HR zajedno sa Zagrebom pa će se sve to lijepo spaliti na par km od centra Zagreba.
Prvo tko će to nadgledati? Korumpirane HDZ agencije za čistoću zraka i državni inspektorat? Pa koji to zeleni projekt je kod nas po studiji i kasnije u eksploataciji kompletno uredan i čist?
Zagrebačke otpadne vode (500.000 tona mulja - ekološka katastrofa), Kaštijun, Mariščina - trovanja lokalnog stanovništva sa Merkaptanima, Sumporovodikom i Amonijakom.. proguuglajte malo ove lokacije i malverzacije vezane uz njih... i vi bi na to spaljivanje svega toga u ZG par km od centra gdje živi cca 1mil ljudi?
Zašto koristiš te skraćene URL-ove? Meni je klik isti na skraćeni ili originalni... Ako ga baš hoćeš sakriti, stavi link ispod skraćenog opisa...
Bio sam na moru, pa se nisam stigao prije javiti. Ima jedna rečenica (Feudalac) na koju moram reagirati, jer me se izravno spominje, "Obzirom da su mnogi ovdje dignuli na noge kako bi obranili spalionicu, navest ću dodatni podatak koji je poštovani profesor "zaboravio" spomenuti - studiju je u cijelosti financirao vlasnik dotične spalionice, firma BEA spa.". Ta rečenica implicira da je cijeli članak prevara e da bi se prikrila šteta od spalionice. No neće biti da je tako, jer:
1. BEA je financirala istraživanja, no nije mogla ni na koji način ugovorno odrediti njihov ishod. Sasvim je vjerojatno, ako ne i izvjesno, da je predvidjela njihov ishod - inače ih ne bi financirala.
2. Na kraju bilo kojeg znanstvenog projekta izvođač (znanstvena ekipa) dužna je napisati završni izvještaj. U tom izještaju piše ukratko do čega su došli te se navode znanstveni radovi u kojima su rezulatati objavljeni. Bitno je da je posao obavljen, što se upravo potvrđuje znanstvenom publicistikom.
3. Objavljivanje u znanstvenom časopisu nema veze s onima tko je financirao istraživanje. Naziv sponozora može se ispustiti - rad će biti i bez toga objavljen. (Navođenje sponzora piše se više iz pristojnosti.) Znanstvene časopise ne financiraju tvrtke, nego stručna društva koja ih izdaju. Časopisi se financiraju pretplatom, a donacije obično dolaze iz državnih fondova za znanstvena istraživanja.
4. Hoće li rad biti izdan ovisi o uredniku časopisa, a prije svega o mišljenju anonimih recenzanata. U novije se vrijeme uobičajilo da autori predlažu recenzente, no urednik nije dužan njihov prijedlog prihvatiti. U svakom slučaju nastoji se da recenzenti budu što je moguće nepristaraniji. U našim kemijskim časopisima primjerice recenzent mora biti stranac ako je rad napisan na engleskom jeziku.
5. Autori imaju potpunu slobodu da objave svoje rezultate u bilo kojem znanstvenom časopisu. Čest je slučaj da ako rad ne prođe u jednom časopisu, autori šalju njegovu dorađenu verziju u drugi.
6. Objavljeni radovi izloženi su kritici svekolike znanstvene javnosti. Nitko ne bi želio da se njegovi rezultati citiraju u negativnom smislu, npr. "Talijanski tim je za spalinicu u Desiju dobio sto puta manje vrijednosti od naših (ref.), što treba dovesti u sumnju budući da se naše vrijednosti slažu s drugim istraživanjima (ref.1, ref. 2, ref. 3)." Pa sad, je li bolje dobiti koju pinku od sponzora ili si narušiti znanstvenu reputaciju za cijeli život?
7. Financiranje istraživanja svodi se obično na kupovanje opreme i kemikalija. Ono se ne troši na plaće, bilo izravno bilo neizravno (na stimulacije) znanstvenika. U troškove koje financira sponzor mogu biti uključeni i troškovi odlazaka na znanstvene skupove na kojima će biti prikazani rezultati istraživanja. No sudjelovanje na znanstvenim skupovima je obaveza zaposlenika u znanstvenoj instituciji.
Zaključak: Da su ova istraživanja falcificirana graniči s fantazijom. To je moguće - ali onda bi tvrka BEA trebala izdati toliko novaca za potpkupljivanje svih i svakoga da bi joj se više isplatilo zatvoriti spalioncu.
BMI 25 je fenomenalan. Ogromna količina fitness youtubera ima BMI preko 25. Neki prosječni koji mi padaju na pamet su Browney, pigmei, onaj jedan naporni sa dugom kosom... Mi ne poznajemo čovjeka, možda je the Rock. I siguran sam da je DtRJ puno zdraviji od većine svijeta.
Pogledaj si bodybuilding temu, jedan član je nabio 15 kila mišića u godini dana. Ima BMI oko 25, izgleda bomba.
Pardon, lažem, čovjek je sad oko 90 kg, 175cm visine, bmi 29.4 Izgleda dobro.
Idi i radi nešto korisno!
Bio sam na moru, pa se nisam stigao prije javiti. Ima jedna rečenica (Feudalac) na koju moram reagirati, jer me se izravno spominje, "Obzirom da su mnogi ovdje dignuli na noge kako bi obranili spalionicu, navest ću dodatni podatak koji je poštovani profesor "zaboravio" spomenuti - studiju je u cijelosti financirao vlasnik dotične spalionice, firma BEA spa.". Ta rečenica implicira da je cijeli članak prevara e da bi se prikrila šteta od spalionice. No neće biti da je tako, jer:
1. BEA je financirala istraživanja, no nije mogla ni na koji način ugovorno odrediti njihov ishod. Sasvim je vjerojatno, ako ne i izvjesno, da je predvidjela njihov ishod - inače ih ne bi financirala.
2. Na kraju bilo kojeg znanstvenog projekta izvođač (znanstvena ekipa) dužna je napisati završni izvještaj. U tom izještaju piše ukratko do čega su došli te se navode znanstveni radovi u kojima su rezulatati objavljeni. Bitno je da je posao obavljen, što se upravo potvrđuje znanstvenom publicistikom.
3. Objavljivanje u znanstvenom časopisu nema veze s onima tko je financirao istraživanje. Naziv sponozora može se ispustiti - rad će biti i bez toga objavljen. (Navođenje sponzora piše se više iz pristojnosti.) Znanstvene časopise ne financiraju tvrtke, nego stručna društva koja ih izdaju. Časopisi se financiraju pretplatom, a donacije obično dolaze iz državnih fondova za znanstvena istraživanja.
4. Hoće li rad biti izdan ovisi o uredniku časopisa, a prije svega o mišljenju anonimih recenzanata. U novije se vrijeme uobičajilo da autori predlažu recenzente, no urednik nije dužan njihov prijedlog prihvatiti. U svakom slučaju nastoji se da recenzenti budu što je moguće nepristaraniji. U našim kemijskim časopisima primjerice recenzent mora biti stranac ako je rad napisan na engleskom jeziku.
5. Autori imaju potpunu slobodu da objave svoje rezultate u bilo kojem znanstvenom časopisu. Čest je slučaj da ako rad ne prođe u jednom časopisu, autori šalju njegovu dorađenu verziju u drugi.
6. Objavljeni radovi izloženi su kritici svekolike znanstvene javnosti. Nitko ne bi želio da se njegovi rezultati citiraju u negativnom smislu, npr. "Talijanski tim je za spalinicu u Desiju dobio sto puta manje vrijednosti od naših (ref.), što treba dovesti u sumnju budući da se naše vrijednosti slažu s drugim istraživanjima (ref.1, ref. 2, ref. 3)." Pa sad, je li bolje dobiti koju pinku od sponzora ili si narušiti znanstvenu reputaciju za cijeli život?
7. Financiranje istraživanja svodi se obično na kupovanje opreme i kemikalija. Ono se ne troši na plaće, bilo izravno bilo neizravno (na stimulacije) znanstvenika. U troškove koje financira sponzor mogu biti uključeni i troškovi odlazaka na znanstvene skupove na kojima će biti prikazani rezultati istraživanja. No sudjelovanje na znanstvenim skupovima je obaveza zaposlenika u znanstvenoj instituciji.
Zaključak: Da su ova istraživanja falcificirana graniči s fantazijom. To je moguće - ali onda bi tvrka BEA trebala izdati toliko novaca za potpkupljivanje svih i svakoga da bi joj se više isplatilšo zatvoriti spalioncu.
profesore, ja se divim vašoj neiskvarenosti i naivnosti. ozbiljno to mislim.
Tko je spominjao potkupljivanje i kriminal; tko je spominjao falsificiranje? Nemojte izvrtati teze.
idemo na biznis: točke 2 do 7 su manje-više nebitne, osvrnut ću se na kraju.
točka 1 je suprotnosti s logikom, ljudskom psihologijom a bogme i fizikom. Nitko ne daje novce da bi ga onaj koji ih prima osramotio, točka. Kako se to postiže? Broj jedan, psihologija. Primatelj dara uvijek osjeća zahvalnost. Broj dva, sponzor bira kome će dati novce, meni koji bi iskoristio svaku priliku da dokaže štetnost spaljivanja takvi se neće nikad ni obratiti. Otišli su nekom tko nije zloćko ili čija mama zna njegovu mamu ili radi za njih i slično tome. Tri: sponzor sponzorira opremu pa financira mjerače čestica od 10 PM umjesto PM2.5 koji su stvarno štetni za zdravlje jer zna da su mu filteri novi i da učinkovito skidaju samo PM10. ili traži kadmij a ne spaljuje baterije niti ugljen pa zna da ga ni neće naći. Četiri: trajanje istraživanja ugovara kad je instalirao novu opremu za pročišćavanja pa je siguran da će sve biti ok. Da bi bio još sigurniji, podigao je temperaturu ispuha i brzinu ispušnih plinova za vrrijeme studije što ne znači da će tako raditi i dalje jer ga to košta. a to vam piše u studiji. Nadalje, obzirom da su ugovorili nešto što im treba podignuti imidž, tko kaže da za vrijeme studije nisu pazili što, kada i kako spaljuju? Zar ste zaboravili diesel-gate?
replikacije i sramoćenja se nitko ne treba bojati u ovakvim slučajevima jer je nemoguće vratiti se u prošlost i staviti alternativnu opremu i dokazati prevaru. vjetar je, doslovce, već otpuhao dokaze. Kako ste danas lošiji ma znate, kvar na scrubberu, već ga porpavljamo.
Osamnaesto, nije istražen utjecaj vjetra, samo je površno spomenuto da je taj kraj vjetrovit.
Eto, hrpa sitnica, niti jedna od njih ne mora biti posljedica zle namjere, potkupljivanja ili falsificiranja a krajnji rezultat sigurno nije mjerodavan. I dam ruku na panj da je tako ili gore.
I nemojte o poštenju u znanosti, molim vas. Upravo je odletio dekan Stanforda, dakle najbolje među najboljim sveučilištima na svijetu pa je za glavnog došao frajer kojem su studenti otkrili muljaže u prestižnim radovima (vrlo citirani) objavljenim u prestižnim časopisima. Znači da uredništva i recenzenti nisu nikakva prepreka ni dokaz integriteta radova. Cochrane kolaboracija je uvedena jer se više nije moglo vjerovati objavljenim radovima na području medicine; (70% ih je bilo pogrešno)
To s očekivanjem kod mjerenja me jedne prilike dosta koštalo. Naučio :-)
Mi, ljudi, nismo napravljeni da budemo precizni već da iz hrpe podataka i šuma ekspresno izvučemo upotrebljivu aproksimaciju stvarnog stanja.
Pristranost, da. dobar primjer si naveo. Sudac bi trebao biti neovisan; ne može suditi jedan od trenera čiji tim igra. Darovi, iako izgledaju kao jednosmjerna transakcija, to nikad nisu. Ako se očekuje da nešto odradiš zauzvrat, kao u primjeru ove studije, onda to i nije dar. sve je jasno: ti plaćaš, ja radim. Za koga radim ako ti plaćaš?
Ne bih zaista ulazio u dalju raspravu o ovoj temi, tj. objektivnosti istraživanja, još manje da pišem recenziju recenziranog rada - kao što to čine naši forumaši. Problem je u povjerenju, a ne u objektivnoj procjeni. Netko je lopov i ne vjerujemo mu. I točka. Bojimo li se uložiti novac u banku jer će ga blagajnik pronevjeriti, a lopov ukrasti? Ima i takvih. Imao sam susjeda koji je svu ušteđevinu držao u kući, u obliku gotovine, dok nije došao pravi lopov i na prevaru mu ga uzeo. Više je vjerovao svojoj pameti nego banci. Dobro jutro i laku noć.
To sve stoji, ali tak stvarnost ne funkcionira.
Npr. eko likovi optužuju spalionicu, i naravno da ne budu platili studiju istraživanja ispuha te spalionice jer su zapravo samo one babe koje laju po selu.
I normalno da bude onda spalionica morala platiti studiju jer budu ovi lajali po društvenim mrežama da ih truju.
I onda budu ovi lajali da je studija lažna jer su ju ovi platili, a platili su jer istraživači ne žele raditi besplatno.
A čim nekome platiš da radi posao, znači da si ga podmitil (od ponedeljka idem ucjenjivat šefa definitivno 
).
I onda ti koji laju vele da nije netko neovisan radio studiju, pa i automatski nije studija točna.
A da oni plate studiju, bila bi ista stvar.
Npr. da ti i feudalac platite studiju ispuha spalionice, ja joj 100% ne bih vjerovao (bez uvrede).
Poanta: u stvarnosti nikad ne smijemo raditi mjerenja jer nisu neovisna i rezultati su uvijek nekome sumnjivi.
Te pare koje su bacili mogli su zapit i pojest janje.
A babe budu vječno lajale na facebooku jer im je dosadno u životu, umjesto da si nađu pametnijeg posla.
Jer ono, tehnologija napreduje tisućljećima i standardni postaju sve stroži i stroži, ali zapravo se svi urotili da pobiju njih malog ćovijeka...
Ne, nego treba postojati tijelo koje mjeri i diči se točnošću tog mjerenja, ugled temelji na objektivnosti mjerenja. To je idelano. A ne da mjeri onaj tko gradi i prodaje spalionice.
Ako mjeri potencijalno oštećena strana ili plaća potencijalno oštećena strana - je bolje nego da mjeri prodavač spalionica, jer opreznost u ovom slučaju pametna.
Recimo, bolje da utjecaj nekog lijeka plate pacijenti iako su zainteresirana strana, jer su oni potencijalno oštećeni. Ako oni kažu da je ok, onda je najveća vjerojatnost da je stvarno ok.
A idealno je da plati netko neovisan - država.
Ovo nije problem nas na forumu, ovo je svjetski problem. Kad je novac u igri, pogotovo veliki novac, onda su znanost i objektivnost prve žrtve.
