PDV na sve pakete iz Kine, bez obzira na vrijednos

Bankarski transfer nije više nužno swift, jer za transkacije unutar EU ti više ne treba swift, ako su banke unutar SEPE. Naravno da banke plaćaju  članstvo za to, ali poslovna politika svake banke određuje  naknadu koju će naplatiti krajnjem korisniku.

Hvala na informaciji, ovo nisam znao. Već dugo nisam u bankarskim vodama.

U svakom slučaju, naknada u iznosu od 85 Kn za plaćanje putem prijenosa sredstava između banaka, i još unutar EU, jer ništa drugo nego: bezobrazluk.

To nema veze sa ovim, a tih 5 Kn ti je vjerojatno zbog plaćanja pouzećem (kod plaćanja pouzećem, primatelj plaća Pošti uslugu slanja novca pošiljatelju, jer to nije u cijeni dostave).

Jedan od problema SWIFT mreže je i taj što nisu sve banke direktno povezane, pa kod plaćanja između tih banaka imaš još jednu (u ekstremnim slučajevima i više) banku (osim banke platitelja i banke primatelja) koja uredno ubire proviziju za obavljeni transfer, pa se u takvim slučajevima troškovi transfera saznaju tek nakon obavljene transakcije.

Bilo bi a to se moze postici jedino davanjem prostora gradjanima koji zastupaju razlicita misljenja a ne samo onima koji zastupaju jedno.

Uvjeren sam da ce pojesti samu sebe (ali ne i samo sebe) ali ce se, nazalost, prethodno tove i jos cijeli niz drugih mjera realizirati a za sobom ce 'nizbrdo' povuci i gradjane.

Dosta je to komplicirano jer ima puno medjusobno ovisnih variabli. Zakon mozda ide na ruku trgovcima i nekome tko bi proizvodio maske za mobitele ali istovremeno, kako sam ranije objasnio, ima poguban utjecaj na grane koje su i deklarativno i realno stupovi ekonomije. To su mjere koje ce nekima donijeti neke kratkorocne beneficije a u konacnici ce nazalost svima (pa i ovima prvima) donijeti dugorocne i trajne posljedice koje su vrlo negativne.

Zastupanje različitih mišljenja se radi u EU parlamentu, a onda iz toga donose propise kao što je ovaj.

S druge strane, EU ne da jede sam sebe već standard EU građana kontinuirano raste (kao i na globalnoj razini). Maskice od par dolara i slične stvari tu ne znače ništa.

Pojaviti ce se sigurno. Na kraju krajeva, takvih ducana sa skladistima u EU vec dugo i ima. Ali nisu niti Kinezi toliko altruisticki raspolozeni pa da ne stavljaju deseterostruke i pedeseterostruke cijene zato jer ih ne bi htjeli povecati, nego ih ne povecavaju jer bi im se profit onda smanjio. Ako neki ducan prodaje artikl po $5 a ti stavis cijenu od $100 neces zaraditi nista jer nista neces ni prodati. Medjutim, kada bi mogli i kada bi i uz dvadeseterostruke cijene mogli ostvariti dobar profit i Kinezi bi stavili takve cijene. A u scenariu kada bi EU skladista bila jedina alternativa bi oni to i mogli i morali. Morali bi jer i EU ocito zeli dio zarade od njihovih proizvoda pa ce im udariti razne namete a moci ce zato jer ce kupcima alternativa (nacin na koji su artikli dostupni trenutno) biti nedostupna. Kupci ce za isti novac dobiti manje, Kinezi ce prodati manje proizvoda po visim cijenama nego sad a EU ce ubirati proviziju od koje ce mali ljudi koristi vidjeti samo u bajkama.

Pa evo, rekao sam ti kako je bilo dalje kad sam kupovao lezaj - susjed koji zivi u Njemackoj je bas slucajno bio u posjeti svojima kad sam mu reko da idem s biciklom do Slovenije uplatiti novac za lezaj od auta, on je otiso po svoj laptop i novac uplatio uz proviziju od €0.00.

Dejan Ristanovic (covjek koji je nekad pisao clanke o programiranju u casopisu Galaksija a kasnije bio autor brojnih legendarnih clanaka u Racunarima) kaze da je uvoz kompjutera bio zabranjen. Ali cak i ako nije bio zabranjen nego je trebalo platiti carinu, onda su sigurno imali evidenciju koliko je kucnih kompjutera bilo uvezeno legalno a u casopisima Moj Mikro, Racunari i Svet Kompjutera je bilo na hiljade oglasa za prodaju programa na kazetama iz cega je bilo vidljivo da korisnika stranih kucnih kompjutera ima na hiljade. Zivotopisi vecine ljudi rodjenih u sedamdesetima i ranije a koji su vazni nosioci tehnoloskog napretka vrlo su slicni - svi su oni upoznali kompjutere na nivou hardware-a koristeci neki od kucnih kompjutera. Elon Musk je isto primjer jednog od njih. U danasnje vrijeme vecina programera kompjutere detaljno upoznaje jedino na nivou apstrakcije koristeci vise programske jezike i to im ne omogucava izlacenje maximuma iz hardware-a kojeg koriste. Svijetli primjer su SBC mini kompjuteri tipa Raspberry Pi, Orange Pi PC i slicni koji su ponovo nakon 20 godina pauze pokrenuli revoluciju u samogradnji elektronickih uredjaja. Ja sam inace imao Spectruma i vec s 12 godina sam naucio programirati u Z80 assembleru. Stric je imao Commodore-a pa sam naucio i 6502 assembler i to mi je predznanje omogucilo da iz mikrokontrolera gdje su resursi vrlo ograniceni izvlacim maximum pa tako cesto stvari za koje drugi koriste ARM na 72 MHz uspijem napraviti s AVR mikrokontrolerom na 16 ili cak 8 MHz a firmware-e koji kada se pisu 'by the book' (citaj: kako se se obicno uci u skolama) zahtijevaju 32 ili cak 128 KB mikrokontrolere cesto uspijem realizirati s mikrokontrolerom od samo 8 KB. Jos uvijek dosta cesto koristim i mikrokontrolere od samo 1 KB. Za usporedbu, onima koji koriste npr. Arudino ce program koji samo pali i gasi lampicu zauzimati vise od 1 KB (tocnije zauzimati ce 1084 byte-a) a mikrokontroler od 1 KB je dovoljan za napisati program koji ce istovremeno komunicirati s ekranom, nekim senzorom, ocitavati tastaturu i jos s necim upravljati.

Problem je u tome da uzrok stagniranja EU nije u tome da gradjani ne placaju PDV na jeftine proizvode nego je uzrok u ogromnom zaostatku u proizvodnim procesima. Ilustrirati cu to s konkretnim primjerom:

Prije jedno 6-7 godina sam, s obzirom da se volim voziti na biciklu a i da vise volim pokazivace brzine s kazaljkama nego sa brojevima, htio kupiti brzinomjer za bicikl s ekranom ali na kojem bi bila nacrtana kazaljka. Nasao sam nekoliko modela koji to mogu ali su cak i na eBay-u kostali $100 i $150 a neki su imali malu kazaljku koja se jedva vidi. Zbog toga sam na hr.rec.bicikli pitao ljude da li znaju za neki od takvih brzinomjera. U tom i jos jednom thread-u gdje se je raspravljalo o nekom relativno skupom brzinomjeru koji je kao bolji od prethodne verzije jer ima i pokazivac temperature i jos je ktome precizniji sam napisao da nije veliki problem napraviti vrlo precizan brzinomjer i staviti cip koji kosta 50 lipa (ili nekoliko kn ako se zeli preciznost od desetinke stupnja) koji ce takodjer vrlo precizno mjeriti temperaturu. Nakon sta su te moje izjave kod nekih izazvale u najmanju ruku podsmjehe, sam u roku dan ili dva napravio prototip brzinomjera za bicikl s vrlo inovativnim nacinom prikaza brzine (jos i sad nisam nigdje vidio takav prikaz) i koji je po preciznosti bio u rangu najskupljih pa sam upload-ao video tako da se vidi da ne govorim na pamet. Osim toga sam u toj ranoj (ali funkcionalnoj) fazi prototipa iskoristio tek neznatni dio memorije mikrokontrolera i zanemariv dio processorske snage tako da je ostalo prostora za cijeli niz dodatnih funkcija a kojih takodjer nema u niti jednom komercijalnom proizvodu. Za usporedbu, kasnije sam na internetu nasao open source projekt brzinomjera za bicikl koji je baziran na potpuno istom hardware-u (ATmega8 + ekran od Nokie 3310 sta ne treba cuditi jer je to jedna od logicnih alternativa). Taj je firmware napisan tako da se ekran iscrtava jedva nekoliko puta u sekundi pa zato slika treperi a processorska snaga iskoristena je do maximuma. S druge strane, na mojem se brzinomjeru slika iscrtava preko 30 puta u sekundi sta rezultira s vrlo glatkom animacijom pokazivaca a iskoristenje processorske snage je bilo negdje oko samo 1% (99% vremena je processor ustvari u sleep mode-u pa za to vrijeme cak niti ne trosi bateriju odnosno u tom ju razdoblju trosi zanemarivo a iz sleep-a se budi samo kad se ocita impuls sa kotaca) tako da sam odlucio dodati jos razne funkcije.

Uglavnom, u tom sam trenutku odlucio napraviti stampanu plocicu koja bi bila vrlo kompaktna i stala bi ispod ekrana. Mogao sam kod kuce napraviti jednoslojnu stampanu plocicu ali za ovo mi je trebala dvoslojna koju ne mogu napraviti sam kod kuce tako da sam trazio gdje se sve u HR moze naruciti izrada stampanih plocica. Nasao sam nekoliko mogucnosti a cijena za jednu plocicu je bila oko 600 kn i mislim da je bilo 800 kn nadoplate ako bi se trazila brza izrada pa bi rok bio 'samo' 5 dana. Istina, u tu je cijenu bio uracunat film za izradu plocica koji kosta 350 kn a koji bi se mogao koristiti i za izradu daljnjih plocica pa se taj dio iznosa ne bi morao ponovo placati ali taj bi se film mogao iskoristiti samo ako bi svaka sljedeca plocica bila potpuno ista kao i prva.

Nakon toga sam pogledao koliko bi me izrada dvoslojne stampane plocice kostala ako bih ju narucio negdje izvana pa sam u Kini nasao tvornicu koja radi upravo to. Nakon par tjedana konstruiranja imao sam gotove gerber file-ove pomocu kojih stroj moze napraviti plocicu (8 file-ova s programima za stroj). Poslao sam ih preko mail-a i nakon manje od sat vremena su mi javili da je plocica u proizvodnji a nakon dva dana je posiljka bila poslana. Prakticki su mi omogucili da iznajmim njihov stroj a operater je samo ucitao poslane programe i postavio materijal. Ta me je usluga kostala $9.90 + $3.90 postarine. E da, to je bila cijena za deset plocica :-) I vjerojatno ne moram napominjati da sam bio vrlo ugodno iznenadjen kada je posiljka stigla i kada sam vidio da su mi poslali jos dvije plocice vise - tako da sam za tu cijenu dobio 12 dvoslojnih stampanih plocica. Prema tome, jedna me je plocica kostala sedam kuna i 40 lipa a kod nas bi za jednu platio sesto kn. I to cak i nakon sta sam kod parametara za prozvodnju odabrao 100% elektronicki test svake plocice tako da je na svakoj bila oznaka da je ispitana i da sigurno radi. I kakve su te stampane plocice bile u usporedbi s onima koje bi proizveli kod nas? Bile su puno preciznije i puno kvalitetnije s daleko manjim tolerancijama (kontakti mogu biti puno manji i blizi jedni drugima sta omogucava vecu minijaturizaciju) nego da su proizvedene ovdje.

To je glavni problem zasto EU ne moze konkurirati kineskim proizvodima, zastarjeli proizvodni procesi uz astronomsko visoke cijene ne omogucavaju da bi tehnologija ljudima bila dostupna a kada tehnologija nije dostupna onda nema niti dovoljno ljudi koji bi ju znali koristiti. Nikakvi dodatni nameti i oporezivanja kupljenih proizvoda nece taj problem rijesiti nego ce ga jos samo produbiti.

Realno, rođen si za političara, prvi red Sabora, malo lijevo.

Brdo teksta, krive pretpostavke, krivi zaključci, a sve uz "brigu za malog čovjeka".

Može li mi netko please samo potvrditi da li se ta novost odnosi samo na elektroničku robu ili na svu robu? Koliko shvaćam odnosi se na SVU robu, ali tu neki spominju elektroničku robu pa mi nije jasno. Hvala!

Mislim, znam da piše „PDV na elektroničku trgovinu“, ali elektronička trgovina je kupnja putem interneta (kupnja bilo čega).

Rečeno je da plaćena do odredišne države, ne i do kućnog praga primatelja, zar ne?

Koliko love za jedan mali paket mase 100 g dobije recimo UK Royal Mail, a koliko Hrvatska pošta? Pa da onda informirano možemo zaključiti tko što radi.

LOL A možda je ipak samo to što nisam sklon priključiti se rulji pa kad vidim da se nekoga optužuje bez dokaza, takve optužbe ne prihvaćam?

Mislim, ovo sad već polako odlazi u teorije zavjera - godinama "svi sve znaju" o tome kako Hrvatska pošta vara primatelje malih paketa, ali nitko "ne želi" ništa poduzeti, čak ni Europska komisija. Svi se urotiše protiv malog čovjeka u Hrvatskoj samo da bi mu se moglo oteti teško zarađenih 4,5 kune za jedan sićušni paketić iz Kine. Pa sama teza je apsurdna - da HP krši propise samo da se "obogati" na malim paketima. HP istu lovu koju dobi od malih paketa može namaknuti povećanjem cijena drugih usluga, protiv čije legalnosti nećete apsolutno ništa moći reći. I znači HP ima mogućnost na druge načine legalno uprihoditi istu ili još veću lovu nego naplaćivanjem malih paketa, ali se oni odluče na kršenje poštanskih propisa kako bi ljudima nelegalno otimali novac?

U isto vrijeme kroz godine te "pljačke" apsolutno nikakvih konkretnih poteza od bilo koga. Javno to kao problem ističu samo neki političari koji u tome vide mogućnost samopromocije. Najdalje tko je s ičim igdje otišao, odnosno poduzeo, je Borzan i to što je pitala EK je li to OK. Komisija je rekla da je OK i to je bilo to. I sad novom uredbom će se možda (još uvijek nemamo tekst niti znamo odnosi li se ona samo na pakete iz EU ili na pakete iz čitavog svijeta!) nešto moći postići ne na račun propisa Svjetske poštanske unije (jer ih HP očito ne krši), nego na račun opravdanosti tog iznosa od 4,5 za uslugu koju HP pruža.

Kad objektivno sagledaš čitavu situaciju, znači kad vile i motike spustiš na zemlju i makneš se od drugih s vilama i motikama, što ti ostaje? Ili pošta naplaćivanjem malih paketa ne krši propise Svjetske poštanske unije ili je posrijedi globalna zavjera Hrvatske pošte, HAKOM-a, Europske komisije te političara. Kako baš nisam sklon teorijama zavjera...

###

I sad sam konačno našao potvrdu da sam bio u pravu s člankom 107. Pogledaj HP-ove Opće uvjete za obavljanje univerzalne usluge ovdje - II Vrste pošiljaka: 1. Pismovna pošiljka - Članak 3.2:

Pismovnom pošiljkom smatra se pismo, prioritetno pismo, dopisnica te mali paket u međunarodnom dolaznom prometu.

Dakle, slobodno možete spustiti vile i motike - Hrvatska pošta ne krši članak 106. naplaćivanjem dostave malih paketa jer se taj članak odnosi samo na one zemlje koje i same nude usluga slanja malih paketa.

Presumcija nevinosti prolazi s obzirom na to da nadležne institucije ne vide ništa protupravno u aktivnosti HP-a, iz toga što HP naplaćuje male pakete već godina, a protiv toga se nije oglasnio nikakav pravnik niti je dignuta ikakva tužba, a jedini koji to proglašavaju protupravnom naplatom su ljudi koji nisu pravnici i koji su u najboljem slučaju pročitali jedan jedini članak pravilnika poštanske unije. Daj malo odvagni težinu te dvije strane.

To tvrdi pošta. Ja nisam njihov advokat, a ti se slobodno obratiš njima i tražiš neka ti to potkrijepe.

S malo više pažnje ponovno pročitaj tu rečenicu. Hint: kontekst nije odlazna ili dolazna pošta, nego interna ili međunardna. Drugim riječima, mail for abroad znači poštanska usluga za inozemstvo, a ne odlazna pošta u inozemstvo.

Time što vam ukažem da griješite u tumačenju propisa?

 napisao si ti dosta toga, ali ja ne vidim gdje su ti "stupovi ekonomije"

...osim ako ne misliš na sebe u onom dijelu gdje govoriš kako ti mjesečno naručiš po 20 stvari od dolar i sad će te to koštati skuplje, samo što onda meni izgleda da je cijela ova pisanija s tvoje strane ustvari osobna stvar i nema veze s "granama koje su deklarativno i realno stupovi ekonomije"

sorry ako sam previdio nešto

Jedino mišljenje institucije koje imamo je mišljenje EK-a da ne krši odredbe Europske Unije. EK nije nadležna za UPU pravila. Problem je što pošta u niti jednom trenutku nije rekla na osnovu čega ima to pravo, već se izmotavaju suludim obrazloženjima koja su čisti PR.

Ne budi lud, poslao sam upit na UPU info mail, pa ćemo viditi ako odgovore.

Pošta tvrdi da to radi, a ti si taj koji je iznio tvdnju da pošta to ima pravo raditi. Na temelju čega?

Malo sam istražio, ima pravo naplatiti poštarinu koja nedostaje, ali (u scenariju u kojem se normalno isporučuje) samo ako je pošiljka označena s oznakom da poštarina nije plaćena (T), što označava pošta iz koje se šalje (znači, Kinezi trebaju označiti s T da nije plaćena i kolika je razlika).

Ma daj molim te. Na više mjesta se koriste izrazi items/mail from/for abroad, dok je intenational service uredno naveden kao international service. Nećemo još mijenjati značenja izraza...

Sorry, pogresno sam pretpostavio da si procitao i moje odgovore drugima a ne samo tebi. Konkretno sam mislio na moja objasnjenja u ovoj poruci i u ovoj poruci. Highlight iz prve spomenute poruke koji se odnosi na tvoje pitanje bio bi:

Netko je ranije spomenuo da bez mogucnosti kupovine jeftinih elektronickih komponenti vjerojatno ne bi bilo Makerbuino-a i slicnih projekata a sigurno je da niti cijeli niz osnovno i srednjoskolaca ne bi znao koristiti mikrokontrolere niti bi imao pojma o elektronici a sta bi za buducnost bilo isto toliko pogubno kao da nemamo mladih programera.

a iz druge poruke bio bi:

Zasto nitko ne kaze: 'Oni koji se bave sa za svaku zemlju poprilicno vaznom granom - elektronikom - od sada ce morati ulagati jos veci dio svoje place da bi drzali korak s razvojem elektronike i da bi bili u stanju konkurirati strucnjacima iz drugih zemalja.'? Djeci u osnovnoj i srednjoj skoli koju zanima elektronika moraju biti dostupni mikrokontroleri po 50 lipa (umjesto po 30 kn), radarski, ultrazvucni, hall, foto senzori, senzori za CO2, vlagu itd. po $1 do $2 (umjesto po 70 do 100 kn) i sve ostale elektronicke komponente ko sta su dostupne ljudima u drugim drzavama jer ce posljedice inace biti katastrofalne. Ako zaostanemo u elektronici i informatici onda nam nece pomoci nikakve mjere a nitko ne spominje da bi s tim novim zakonom elektronicke komponente postale nedostupnije.

...

A sad kad smo 'zemlja znanja' ce ograniciti dostupnost komponenata koje su neophodne za usvajanje znanja iz elektronike i informatike pa ce onda reci da nismo konkurentni na trzistu.

Ti su dijelovi texta, naravno, puno detaljnije argumentirani kada se procitaju i kompletne poruke u kojima se oni nalaze.