Muskova hipoteza o simulaciji kozmosa

A što je to čovjek krivo rekao ?

Rekao je da naš svijet radi po određenim zakonitostima što je 100% točno.

I skraćeno, rekao je da je svatko kovač svoje sreće, što je opet točno.  Sad da li smo za 99% stvari ili manje krivi samio tu bi sedalo raspravljati, ali generalno ideja je na mjestu.

Ljudi moji! Da li je ovo noćna mora?!

Ako je svemir simulacija, onda je zbilja jebeno napravljena. Svaka čast autoru.

Mislis da i oni imaju svoje HDZovce?

 Istina nitko te ne tjera da surađuješ, no nemaju svi istu privilegiju učenja, nisu svi upučeni kao nekolicina i gotovo 95% populacije živi u hipnozi. Čovjek je pri rođenju prazna ploča, nezna ništa, bez ikakvih je stavova, uvjerenja, retorike, svjetonazora itd. i tada počinje manipulacija, prvi puta se susrećemo sa manipulacijom od strane naših roditelja, kojima su mozgovi odavno isprani. Kasnija manipulacija kroz sve postoječe elektroničke medije, zatim školstvo i ona subliminalna je toliko jaka da je pitanje slobodne volje ne samo upitno, nego nezamislivo. Misli pokreču svijet, a kada izmanipulirana masa misli isto, stvara se toliko negativne energije koja onda pokreče ovakav život s kojim se susrećemo. Naravno da su ljudi nesavršeni, ali im se savršenost nameče od rođenja i što onda očekivati od čovječanstva kada nam je slika života od samog rođenja uvrnuto programirana.

Super ljetni članak i iznenađujuće bogat za prosječni online sadržaj! 
Posebno mi se sviđa i osvrt na filmska ostvarenja na tom polju.
Ima još jedna zakačka koja ide u prilog simulaciji... teorija hologramskog svemira.
Također, izračunato je da samorazvijajuća simulacija nemora biti tako strahovito zahtjevna kao kontrolirana.
Ima zgodnih epizoda o tome u Through the wormhole, pa kome se da gledati...nek si potraži bolju kopiju od ove

Ta ideja da smo u simulaciji ima jedan mali problem - beskonačnost.

Na brojevnom pravcu, dužinu između brojeva 0 i 1 možemo podijeliti na pola. Pa tu polovicu opet na pola i tako u nedogled. Da smo u simulaciji, ta "rezolucija" racionalnih brojeva (koliko daleko možemo dijeliti na pola) bi kad-tad trebala prestati vrijediti... Ni supertask ne bi mogao postojati. Iz supertaska dolazimo do toga da postoji "neprebrojiva beskonačnost". Da jesmo u simulaciji, morali bi naići na kraj tog "Matrixa".... Ali kako uvijek postoji broj koji je ili manji ili veći od tog broja, simulacija bi se trebala širit. Do kada? Što ako kroz narednih 50-100-500 godina dođemo do toga da sami možemo raditi takve simulacije? Što će spriječiti da nastane n simulacija unutar n simulacija i kada će to konačno "pasti"?

Malo prekomplicirano to sve. Svemir voli jednostavnost i Occamovu britvu.

P.S. Djed Mraz ne postoji.

[edit] - Last Thursdayism je jednako moguća varijanta. Samo je i on prekompliciran pa ga Occam ruši...

" Što se bezbožnih (ateističkih) režima tiče, u zadnjih 100 godina imaš nacizam i komunizam"

ta teorija ateizma u tim isstemima je pobijena odavno.

hitler prvi je govorio "gott mit uns" i citava nacisticka njemacka je radila "sa bozijom pomoci" i svesrdnom podrskom vatikana. 

komunizam s druge strane se vise rjesavao crkve i religije da bi gradio drugu vrstu tj kult licnosti a ne zbog ateizma.

Ili tabletice.

 Kao prvo, svemir nije beskonačan, ima konačnu masu-energiju, dakle s te strane je moguće da je simulacija. No čak i da se nama čini beskonačnim mogao bi biti simulacija, jer mi naprosto ne možemo iskusiti (prebrojati) sve što postoji. Imamo stotinjak milijardi galaksija, koje imaju stotine milijardi zvijezda. Izgleda zastrašujuće puno, no one su iz naše pozicije samo točkice na nebu (galaksije, zvijezde u njima uopće ne razaznajemo). A sto miliardi točkica nije osobito teško simulirati. Ako smo u simulaciji, za pretpostaviti je da se renderira samo ono što vidimo, dakle od ogromnog svemira samo mali dio. Kada bi svaki zemljanin otišao u različitu galaksiju, zahtjevi bi drastično porasli, ali opet ne bi bili beskonačni, čak ni u beskonačnom svemiru.

Konačna je količina informacija. Također znamo da svemir ima početak, dakle konačnost u kojem god smjeru pogledaš, hm...

Edit: Kao što Albert reče beskonačna je samo ljudska glupost, pa ispada da je sve moguće simulirati osim nje. Dakle, ako smo stvarni, to možemo zahvaliti samo svojoj gluposti. Ja bih se ovom prilikom zahvalio svim teoretičarima zavjera, kreacionistima i cajkašima. Vi ste me učinili čovjekom, a ne ovi pametnjakovići i sveznalice.

I super float ima kraj

Živi bili pa vidjeli. Ako i svemir je simulacija, onda je ono iz Hitchikersa točno da ne može bit točnije - "In the beginning the Universe was created. This has made a lot of people very angry and been widely regarded as a bad move."

Pricamo o entitetima koji su nakucali simulaciju, pazi ovo, svemira, a vas jebe koliko im stane u superfloat i sto Kant, simulant u vrazjoj simulaciji, misli o tome? Mozda imaju superdouble, mozda se simulacija vrti na linuxu pa imaju neke fensi tipove plus minus beskonacno.

Serem, sto posto se ne vrti na linuxu, jer bi garant bilo sranja sa nekim drajverom.

Da, mi smo u poziciji da kao likovi iz simsa u plejki pokušavamo shvatiti proizvođača playstationa. 
To baš neide. Vjerojatno bi napravili kurcšlus, ako nam mozak koji je po tome simulacija, shvaća način rada svoje simulacije:)
No s druge strane, ako se jednog dalekog dana uspije shvatiti dio "koda" vjerojatno bi slijedio kvantni skok: prostor, 
vrijeme ili život prestali bi biti limitirajući faktor. Upravo gore spomenuta pretpostavka Hologramskog svemira
sa nižim brojem dimenzija projiciranim na nama osjetljive+gravitacija bi mogla ako bi se jednom daleko daleko u budućnosti skonta, 
potpuno izbaciti "problem" premošćavanja projiciranog prostora, singularnosti crnih rupa ili linearnost protoka vremena  - dakle imali bi cheat code.
Simsi koji sami sebe cheataju.

Ne, nikakv cheat. Jer, ako ovo je simulacija, onda je po definiciji simulirana na takav način da naprosto nije moguće shvatiti da je simulacija, osim ako ne postoji neka viša razina naše svijesti koja opstoji izvan simulacije.