Hawking: "Svemir može biti stvoren ni iz čega"

Ajde prouči Einsteinove teorije relativnosti.

A evo i dokumentarca ovdje.

Malo ležernosti ne škodi, a i ne želim se potruditi da pišem jezikom kojeg nitko ne upotrebljuje kad ne mora.

Kad već prigovaraš, barem ti napiši pravilno pa mi budi uzor. Samo se dragom Stvoritelju mogu moliti da mi dade tvoju pamet.

Ne preokreći moje riječi.

Definicija znanosti koju navodis je neka vrlo siroka (zastarjela) definicija i ne odgovara definicijama onog sto danas u svakodnevnom govoru (a i "mnogo sire") smatramo znanoscu. Uglavnom u sve te definicije ulazi znanstvena metoda, pa se stoga rijec "znanost" u tom slucaju ne odnosi na filozofiju.

Stoga predlazem da, kad na temi govorimo o "znanosti", da govorimo o onome sto ta rijec danas najcesce znaci. A ako hoces govoriti o filozofiji kao o znanosti, onda napisi "znanost u sirem smislu" ili "znanost u negdasnjem smislu". I vuk sit i koza cijela. Jer ovakvo navlacenje nema nikakvog smisla. Dobro znas sto ostali na temi (ukljucujuci Dragu i mene) smatraju pod rijecju "znanost", ali ti ides po svome. Kad netko kaze da filozofija nije znanost, time ne govori to da se filozofija ni u kom slucaju ne moze obiljeziti rjecju znanost (kao da je to jako bitno ili kao da je to poanta iceg), nego govori da se filozofija ne drzi znanstvene metode.

Science (from the Latin scientia, meaning "knowledge") is an enterprise that builds and organizes knowledge in the form of testable explanations and predictions about the world.[1][2][3][4] An older meaning still in use today is that of Aristotle, for whom scientific knowledge was a body of reliable knowledge that can be logically and rationally explained (see "History and etymology" section below).

  Scientific method refers to a body of techniques for investigating phenomena, acquiring new knowledge, or correcting and integrating previous knowledge.[1] To be termed scientific, a method of inquiry must be based on gathering observable, empirical and measurable evidence subject to specific principles of reasoning.[2] A scientific method consists of the collection of data through observation and experimentation, and the formulation and testing of hypotheses.[3])

A znanstvena metoda je nesto sto smatramo jako bitnim kod istrazivanja svijeta. Nadam se da je sad situacija oko "znanosti" razrijesena.

filozofija je u temeljima svih znanosti. da nije bilo filozofije, ne bi se znalo utvrditi znanstvenu metodu, "empirijski nešto dokazati".

u Europi u početnim periodima svoga razvoja obuhvaćala svu znanszvenu problematiku te u razvitku pogleda na prirodu i društvo znači krupan preokret od mitol. prema znanstvenom mišljenju.

kod Platona npr filozofija je obuhvaćala dijalekktiku, etiku i fiziku.

kod Aristotela se može razlikovati prema njegovim spisima; logika, metafizika, fizika, matematika, etika, politika, ekonomika, retorika.

da ne idem dalje, jer ne volim pisati "plahte" uglavnom treba poznavati povijest filozofije i vidjeti koliko je ona doprinjela današnjim prirodnim znanostima i utvrđivanju znanstvene metodologije.

  Koji si ti Knjiški Moljac    

Ne, nisam ja taj koji to naziva znanstvenom metodom. To je danas opceprihvacena stvar (za sve ocim za tebe, cini se), to je ono sto se (danas) smatra znanstvenom metodom. Ukucaj taj pojam u Google pa malo istrazi - pa kad dodjes do stranica koja pise da se filozofija u svojim istrazivanjima koristi znanstvenom metodom, ajd nabaci linkove. Ili kad dodjes do definicija znanstvene metode koje ne ukljucuju provjeru hipoteze eksperimentom. Nisam primijetio da si dao linkove na kojima pise da u znanstvenu metodu ne ulazi ono sto sam citirao, niti linkove da se filozofija za svoja istrazivanja sluzi znanstvenom metodom.

Zapravo, nisi dao ni nekoliko konkretnih primjera koristenja znanstvene metode u filozofiji kao filozofiji (a ne nekoj znanstvenoj drustvenoj disciplini manje ili vise povezanoj s filozofijom) - uz, naravno, objasnjenje koje su se tehnike istraživanja koristile, koji su se mjerljivi, empirijski dokazi prikupili, kako se izveo eksperiment koji je potvrdio hipotezu, do kojih su zakljucaka i predvidjanja dosli?  Kao netko tko je toliko dobro upucen u filozofiju i znanost, to bi trebao moci istresti iz rukava.

Mislim - ne razumijem zasto bismo to sto si napisao uzimali kao tocno, kad gdje god se okrenes pise da su znanost i znanstvena metoda nesto sasvim drugo, razlicito od ovoga sto ti pises. Daj to potkrijepi argumentima - relevantnim linkovima.

Za sve teoretičare, dobro bi bilo da ste prisustvovali predavanju, a ako niste, da barem pročitate Kreacionističke nebuloze u Hrvatskoj nisu bezopasne.

To što je bio vjernik ne povlači da je vjerovao u taj svoj dokaz ili ga smatrao ozbiljnim dokazom. :D Ali slažem se da je bio genijalac! Mislim da su njegova otkrića intelektualno daleko zahtjevnija od onih populariziranijih, poput Einsteina i sl. 

Boze koliko offtopica! Filozofija... pih :) Ljudi koji se tim bave nemaju prijatelje :) (just a joke - sa jednim filozofom s gustom igram L4D2)

Internet je velik i upravo mi je nevjerojatno da ne mozes pronaci nekoliko linkova koji ce potvrdjivati ovo sto ti tvrdis, tim vise sto tvrdis da su ove stvari "naprosto glupost" - ono, kao da je to jasno samo po sebi. Pa je jako neobicno to ne potkrijepiti s nekoliko linkova. Tek toliko da ti ne moramo vjerovati iskljucivo na rijec.

Glede knjiga - knjige su, poput Interneta, medij za prijenos znanja i informacija. Stoga bi bilo jako cudno da se neko tako vazno znanje nalazi iskljucivo u nekim knjigama. Postavlja se pitanje koliko je onda takvo znanje relevantno.

Sociologija nije empirijska drustvena znanost?

Izgleda mi da je upravo u tome problem, način pristupa... Gödel pođe od proizvoljnih pretpostavki, doda proizvoljne algoritme, i tek tada primjeni logiku na sve to. U ovom zadnjem koraku je već svejedno što je možda bio i najveći stručnjak za logiku ikada. Stvarno ne uspijevam uvidjeti što je toliko loše u "prirodno-fizikalno-eksperimentalnom" pristupu: mogao je poći od provjereno točnih pretpostavki, s provjereno dobrim algoritmima, pa zatim zaključivati nešto. Pa još možda i provjeriti ponovljivim eksperimentom, ihaj Jesu li Gödel, Kant i ostali imali konkretnih argumenata protiv takvog pristupa i našli su neki drugi koji daje točnije zaključke?

Strašno kasnim s odgovorima pa ću se truditi biti kratak.

1) Pročitao sam tvoje tekstove . Filozofija je protoznanost čija je važnost isključivo povijesna (iznjedrila je pravu znanost), s izuzetkom Karla Poppera koji, iako nije znanstvenik, nam je relativno nedavno dao ideju falsifabilnosti, te na taj način humeovce i dosadnjakoviće (šala) poput tebe skinuo s vrata jer bi inače sve hipoteze ostale zauvijek nepotvrđene dok filozofi ne bi izfilozofirali način koji im je formalno dovoljno uvjerljiv da dokažu ono što je stvarnim znanstvenicima dovoljno jasno nakon 1000, milijun, sto milijuna ili trilijardu pozitivnih eksperimenata. U praksi bi, naravno, i bez Poppera sve bilo kako jest, ali zgodno je da sada znanstvenici imaju Poppera na svojoj strani i ideju falsifabilnosti koju onda prezentiraju ovakvima kao ti kojima činjenica da Sunce svaki dan izlazi na Istoku nije dokaz da će to i sutra napraviti.

Koliko filozofija ima utjecaja na politiku i moral društva ("etiku u praksi") - ti mi reci. Meni se čini da oba ta područja oblikuju društveni događaji koji se ne obaziru previše na svoj "nekonzistentni logički okvir" ili bilo što takvo.

Za NIŠTA priznajem krivnju - bio sam svjestan da brljam čim sam to pisao.

2) Ne, tebi se krivo čini - znanstvena metoda uključuje opservaciju svijeta, njegove mjerenje, davanje hipoteza koje predviđaju buduće ponašanje i potvrdu tih hipoteza osmatranjem. Tvoja velikodušna definicija u znanost bez ikakvog problema može uvrstiti i proučavanje Harryja Pottera jer ovaj ima inherentno konzistentni logički okvir unutar zadanog izmišljenog svemira, metodu koja iz toga proizlazi i  predmet koji je sam Harry Potter ili njegov frend ili cura ili bilo što. Dajući takvu definiciju ti proglašavaš znanošću bio kakav imaginarni konstrukt kojega onda (nadaš se ti u sebi) logički koherentno i s pravim metodama ispituješ. U tom smislu shizofreničar na zatvorenom odjelu u svom imaginarnom svijetu može biti vrhunski znanstvenik koji proučava ponašanje nevidljivih glasova koji ga progone i govore mu što da radi. To što ništa od toga u stvarnom svijetu zapravo ne postoji - i dalje je znanost. U ovom smislu, ne postoji niti jedna grana ljudske djelatnosti koja ne bi mogla biti znanost pod uvjetom da tebe netko uvjeri da ima konzistentni logički okvir i da metoda proizlazi iz toga okvira. 

BTW, neki švedski filozof Sven Ove Hansson kaže "Philosophical treatments of a subject are... an early phase in the scientific study of that subject. Philosophy is then regarded as a form of protoscience, out of which science can be developed.". Navodno ekspert -  http://en.wikipedia.org/wiki/Sven_Ove_Hansson. Sad, kajaznam, valjda nije vidio tu oglasnu ploču Ministarstva znanosti (tvoj kasniji post)... 

1) Nije točno - znanstvena metoda se koristi i u društvenim znanostima.

2) Ako hoćeš reći da se znanost razvija iz filozofije mislim da ti to nitko ne osporava. Dapače, ja sam prvi spreman to potvrditi.

3) Točno, ali to je u suprotnosti s prvom točkom gdje si rekao da se to odnosi na prirodne znanosti. Znanstvena metoda se koristi u svim znanostima danas. 

4) Zapravo filozofija i teologija ulaze u područje fizike s pretpostavkom o Bogu bez ijednog dokaza.

Zaboravio si Hobbesa i njegov Leviathan koji se obavezno spominje na prvoj godini sociologije. Znači li to da je Hobbes sociolog po današnjim standardima? Ne, a i ovi koje si nabrojao radili su prije Karla Poppera i rasprave o znanstvenoj metodi, a nisu baš imali ni pristupa modernim sociometrijskim i statističkim alatma.

Marx, primjerice, sa svojim Kapitalom danas vjerojatno ne bi uspio zadovoljiti formalne uvjete za diplomski rad, a vjerojatno je jedan od najpametnijih ljudi koji su ikada živjeli u zapisanoj povijesti. Iako se bavio i političkom ekonomijom i sociologijom, prije je bio filozof nego sociolog. Marksisti mu tepaju da je razvio "znanstveni komunizam", ali to je ideološka ocjena, a ne znanstvena. 

Ekipa koju si nabrojao su prije filozofi i još jedan dokaz filozofije kao protoznanosti iz koje različitom brzinom izlaze druge znanosti.

Filozofija ne pretpostavlja Boga, to može napraviti samo pojedini filozof ili neko usmjerenje. 

Općenito je jedna od razlika filozofije s jedne strane, i znanosti, teologije i drugoga s druge strane, upravo to što filozofija ništa ne pretpostavlja. Filozof može misliti što želi i na temelju toga zaključivati kako i što želi. I pritom će ostati filozof bez da mu itko može osnovano reći da je besmislen. To ne znači da se filozofi uopće ne koriste pretpostavkama koje smatraju dovoljno očitima (ionako sve što zaključujemo, zaključujemo na temelju nekih pretpostavaka). No bitno je da postoji barem formalna neovisnost filozofskog istraživanja i bilo kakvog, ma kako očitog ili neočitog, vjerovanja (dok je to u drugim sustavima nemoguće).

Kao što je netko već spomenuo, filozofija zbog te otvorenosti vrlo sporo napreduje pa joj je praktična vrijednost, tj. mogućnost upotrebe njenih rezultata (ili bolje, rezultata pojedinih filozofa ili usmjerenja, s obzirom da se teško može reći da postoji neki rezultat na razini cjelokupne filozofije) vrlo mala, barem u dijelu filozofije koji se ne bavi društvenim problemima. Čini mi se da se većina "anti-filozofa" :D poziva upravo na to da je filozofija većim dijelom neiskoristiva u praktičnom životu. No filozofi niti ne pokušavaju ostvariti praktičnu korist, jedini razlog iz kojeg ona postoji u obliku koji nije znanstven, teološki itd. je produbljivanje našeg znanja, čisto zbog ljudske znatiželje, želje za razumijevanjem. S obzirom na to da se uglavnom bavi pitanjima koja po definiciji nemaju veze sa znanošću (obično jer su rješenja problema praktično neiskoristiva, neopovrgljiva empirijskim testiranjem, nije jasna metoda kojom bi se istraživali ti problemi...), ona je jedini način da se na ta pitanja odgovori (što ne znači da se u budućnosti neće npr. razjasniti metoda nekog problem, pa time i pojaviti neka znanost za dani problem). Pritom treba imati na umu da je filozofija bilo kakvo istraživanje uopće, pa prethodna rečenica ne govori ništa više od "Za rješavanje problema je potrebno nekakvo istraživanje.".