Kako prepoznati pravi med

Bolji je zato što u njemu ima mnogo više od invertnog šećera. Ima vitamina, minerala, aktiosidansa (falvonoida), a nadasve enzima koji katalizira reakciju nastajanja vodikova peroksida, a on ubija bakterije. Tvari iz bilja, kojih ima u medu, djeluju protuupalno itd. O okusu da ne govorimo. Da nije tako, po čemu bi se razlikovao med od kestena ili ružmarina od livadskog meda? 

u dućanima (osobito većim samoposluživanjima) nikako. na placu ne gledam u med nego tko ga prodaje. a najbolji dosad bio je izravno od (inače oklopljenog ali i izbodenog) proizvođača odn. kradljivca meda iz košnica (proizvođač su pčele, a one nisu neki trgovci). ionako med rabim rijetko pa bi mi trebalo biti svejedno no izazov je preveslati onoga tko te hoće zajebati podvaljujući.

znalci upućuju i na šuljanje za medvjedima koji znaju pronaći košnice pa pustiti prvi val bijesa na njih a onda iskoristiti gužvu dobro zaštićen. tu je svakako i ludi med, koji može objasniti bijeg nepalaca u hrvatsku. nekome pri zdravoj to se ne može dogoditi tek tako. 

Pitanje je što je pravi med. Imam jednu davnu rusku knjigu u kojoj piše od čega se sve med može praviti. Med je po njima ono što se vrca iz košnice, a prije toga je prošlo kroz pčelinji želudac. Hranili su pčele voćnim sokovima, zašećerenim mlijekom i tko zna čime još, pa su dobili med. Ja mislim da je bitno kako se proizvod deklarira, da točno piše što to jest i kako se do njega došlo. Ako netko hoće piti med od mošta, neka mu bude (o ukusima se ne raspravlja), ali onda neka jasno piše da je to med o mošta (grožđa), a ne livadski ili ne znam kakav drugi med. 

 Mogao bih reći da je konstanta to da ćete u "pčelarskoj" literaturi naći informaciju da su pčelari dobri, pošteni ljudi. Tu literaturu po pravilu pišu pčelari pa je razmljiva njihova pristranost. Kako je iskustvo pokazalo uvijek je sumnjivo kada neko govori o vlastitom poštenju. Kao i drugim "profesijama" postoji gomila nevaljalaca među pčelarima koji su spremni na sve kako bi zaradili novac.
No, nisu problem pčelarske pogačice. Ako su valjano napravljeno ni u kom slučaju se za njih ne može reći da su "čisti otrov". Kod stacionarnih pčelinjaka u godinama kakva je bila 2023. često je neophodno "prihranjivati" pčele sa šećernim sirupom i/ili pogačicama krajem ili početkom pčelarske sezone (8. mjesec, 2. mjesec). U suprotnom pčele vjerovatno neće preživjeti tj. uspjeti podići proljetne pčele.
Med koji pčele sakupe tokom zimskog prihranjivanja nije moguće pomiješati sa novim proljetnim medom zbog različite boje saća. Staro saće će "potamniti" dok će novo saće biti "bijelo".
Pravo pitanje nije da li u medu ima šećernih primjesa nego da li u medu ima otrova koji je nastao  kao rezultat treriranja pčela protiv nametnika prije svega varroe destruktor. Većina pčelara nisu ljudi koji su dovoljno edukovani i dobar dio tih ljudi samovoljno, prema vlastoj recepturi, nesrazmjerno koristi čitav niz akaricida (amitraz, flumetrin, komafos, tau - fluvalinat ...). To je stvarni problem koji može ostaviti krupne posljedice na naše zdravlje.
Ako bih smio da dam savjet: med ne kupovati osim u slučaju da zaista osobno i to dobro poznajete prodavača.
Kada već kupujete med ne kupujte med u saću nego vrcani med kako se dobar dio "kemije" zadržava u saću, a saće pčelari "prerađuju" te se se unijeti akaricidi u značajnom mjeri ostaju u saću.
Između sumnjivog meda i "običnog" šećera sigurnije se odlučiti za šećer ili još bolje za voće koje je zasićeno jednostavnim šećerima.

@danen
Pretpostavljam da se ppozivate  na knjigu "Pčele - krilati farmaceuti" od Naum Jojriša?

 Na tu temu je snimljen i vrlo dobar film 'Medena zemlja'

gledao, odličan... mislim da je čak bio i nominiran za Oscara za strani film te godine (ili možda čak i dobio, ne sjećam se, a ne da mi se tražit :) )

Uz dužno poštovanje lupetaš, pravi pčelari će uvijek ostaviti dovoljnu količinu meda jer im je cilj da zajednice prežive u što veće broju i da su u proljeće dovoljne jake da mogu odgojiti nove pčele. Pogačama se potiče proljetni razvoj a kod uzemljivanja pčela krajem ljeta uglavnom se korsti šećerni sirup koji završi u košnici ali to pčele potroše tjekom zime i pogotovo u proljeće tako da vrlo teško da takav med bude vrcan. Ne kažem da među pčelarima nema i ovih "kemičara" ali njih teško možemo zvati pčelarima.

Dohrana služi upravo za to - dohranu. Ne postoji zimski med, tj. zimi se košnice niti ne otvaraju, a kamo li da se nešto vrca. Istina je da postoje slični načini manipulacije, ali to nije to o čemu pričaš.

 Možda, ali za takvu procjenu treba vješto oko i istančan njuh. To bi mogao procjenjivati neki pčelar s 20-30 godina iskustva, ne laik. Viskoznost ništa ne garantira. Ja sam kupio kristalizirani med, stavio ga u pećnicu na 50°C cijeli dan - i ostao je kristaliziran, jer nije pravi med. 

Med (a još više matična mliječ, propolis, čak i pelud) sadržavaju puno više tvari i u pravim omjerima, jednostavno se radi o prirodnim ljekovitim tvarima i nije tako banalno kao "vitamini i aroma". Neke tvari pčele zapravo proizvode za održavanje vlastitog zdravlja. Med je jednostavno najdostupniji pčelinji proizvod, ne i najbolji.

Na žalost sve više je krivotvorina, ne samo meda već i ulja, vina... i jedini je način nabavka iz poznatog izvora. Dok proizvod dođe na policu u trgovini prošao je toliko ruku i toliko je prilika za muljažu da potrošač nema nikakvog razloga za povjerenje. Tu ni blockchain ne bi pomogao.

Evo rjesenja kako ne samo prepoznati pravi med, nego cak i procijeniti kvalitetu.