Python programiranje kao hobi

Kako se radi sa parnim i neparnim brojevima? Znači, kako reći:

Ako je broj paran, izvrši ovo, a ako je neparan izvrši nešto drugo.

Ne znam jeste li me shvatili, ali mene interesira kako izraziti paran, a kako neparan broj u Python-u?

Hvala. Na jednoj stranici gdje sam počeo učiti programirati prije mjesec dana imam jedan zadatak, pa ga pokušavam riješiti. Tamo to i piše, ali nije mi bilo odmah jasno. Za neparan piše ovo:

% 2 == 1

 Trebaš napraviti funkciju koja vraća rezultat (bez da ispisuje svaki korak postupka), a tu funkciju zoveš iz top levela programa:

def promjena():
    lista = []
    k = "ABCDEFEGZIJKLMNO"
    o = 1
    for c in k:
        c = o
        o = o + 1
        lista.append(c)
    return lista

obrada = promjena()
print(obrada)
# Ispiše [1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16]

 Ako čitaš datoteku, trebalo bi pročitat sve, koliki dio datoteke ne pročita?

Ovo tvoje rješenje je točno. Preporučam da varijabla zabrana bude boolean, a ne int, zato što ti nije bitan broj koliko znakova je zabranjeno. Također možeš nakon pronalaska prvog zabranjenog znaka prekinuti petlju (break).

Evo i ja se javljam u temu.

Pokretaču teme poručujem da je odabrao vjerojatno najbolji programski jezik kojeg je mogao pronaći za sve zadaće koje je naveo.

Ja svakodnevno radim u Pythonu i Django frameworku (baziran na pythonu) pa možda mogu nekome pomoći sa nekakvim problemom.

Svim početnicima kažem . 

 Ako imaš listu riječi npr. "riječ, riječ2, riječ3, riječ4,..." i ti želiš da ti funkcija vrati listu svih riječi koje u sebi ne sadrže nedozvoljeni znak, onda moraš napraviti malo kompleksniju konstrukciju.

Sa jednom for petljom moraš vrtiti sve riječi koje imaš na listi, u toj for petlji možeš koristiti regex kako bi odvajao svaku riječ posebno, nakon što imaš svaku riječ posebno, onda nju gurneš u tvoju prvu funkciju i vraćaš true ili false ovisno ako je tiječ dozvoljena ili nije.

Ako je riječ dozvoljena, onda tu riječ u prvoj for petlji "appendaš" na listu dozvoljenih riječi.

Ako zatreba, mogu ti i napisati dvije funkcije koje to rade.

Sada sam na brzinu probao napisati jednostavnu logiku koja radi ono što ti je trebalo. To bi bilo nešto ovog tipa:

rijeci = "jedan, dva, tri, cetiri"
lista_rijeci = rijeci.split(", ")
lista_nedozvoljenih_znakova = "de"

lista_dozvoljenih_rijeci = []

for rijec in lista_rijeci:
  nedozvoljena_rijec = False
  for slovo in rijec:
   if slovo in lista_nedozvoljenih_znakova:
    nedozvoljena_rijec = True
  if not nedozvoljena_rijec:
   lista_dozvoljenih_rijeci.append(rijec)

print lista_dozvoljenih_rijeci

Sigurno se to može još optimizirati i skratiti.

Da li program radi prihvatljivom brzinom kad u imaš manje riječi? Možeš li postati konkretan kod koji radi sporo?

Mislim da uzrok blokiranja nije u ovom dijelu koda. Za provjeru skini ovu listu od 20000 riječi, pokraj nje stavi ovu skriptu pa je pokreni.

def make_dict(t):
    rječnik = dict()
    for riječ in t:
        word = riječ.strip()
        rječnik.setdefault(word, word)
    return rječnik

with open('20k.txt') as f:
    word_list = f.readlines()
word_dict = make_dict(word_list)
print(len(word_dict)) # ispiše 18529

Moj E6700 (koji je po benchmarkovima negdje u rangu tvojeg G530) ovo odvrti u trenu.

ispiše mi broj 18529 bez problema,ali kada stavim print(word_dict) da ispise sve rijeci onda blokira.

Off topic malo:

Da li ja mogu napraviti funkciju koja ce kad se pokrene pitat korisnika da napravi novu varijablu,znaci da kad pokrenem funkciju tek onda stavljam grupa1=dict()

Također da li je moguce:

input("ime")=input("redni broj")

Znaci da korisnik mora odrediti i varijablu i vrijednost

fakat sorry,vjerojatno nisam ni pitanje dobro postavio......pokusavam ali ne ide. Htio bi da kroz for i in range(n): napravim n dictionary. Ako je n=5,onda bi imao 5 različitih dictionary

o covjece kako jednostavno......

Array iliti polje, u Pythonu tehnicki ne postoji. Opcenito u programskim jezicima polja su glavni "radni konji" da to tako nazovem, dok su u Pythonu to liste. Npr. u C/C++-u ili Javi mozes deklarirati polje cijelih brojeva:

C/C++:

int polje_cijelih_brojeva[5] = {1, 2, 3, 4, 5}

Java:

int[] poljeCijelihBrojeva = new int[5];

i onda nesto radis s tim brojevima u tim poljima. Imaj na umu da mozes u to polje pohraniti samo i iskljucivo cijele brojeve (int) jer je tako deklarirano.

S druge strane, Python ima liste koje su u principu ista stvar, samo opcenitije i puno fleksibilnije. Sjeti se da u listu mozes trpati sve zivo, cijele brojeve, decimalne brojeve, stringove, druge liste, funkcije, sve. Takoder, mozes imati i mijesanu listu, ne mora u njoj biti iskljucivo isti tip podataka. Svaki jezik ima svojeg "radnog konja": podatkovnu strukturu koja se najvise koristi. U C/C++-u i drugim C-olikim jezicima to su polja. U Pythonu to su liste koje su puno fleksibilnije od polja u statickim jezicima. Druge razlike u biti i nema.

U predavanju

Nasljeđivanje ima svojih problema. U tvom primjeru osnovni atributi radnika sadrže koeficijent plaće, ali što s zaposlenicima koji rade za proviziju, fiksni iznos, ili su plaćeni po satu? Zašto je tu i radni staž kad se za honorarce to ne prati? Primjer "iz života" je .NET Framework klasa Splitter koja ima dvadesetak "not relevant to this class" atributa koji su joj nametnuti iz parent klase (Font, TabStop, OnKeyDown) zbog ograničenja jezika.

Klase u Pythonu su jedan od mehanizama code-reusea i treba ih koristiti ako ti pojednostavljuju program, a ne zato jer si na njih navikao.

Nije tesko nauciti kako iskodirati klase i kako s njima raditi, ono teze je nauciti kada i kako ih upotrebljavati. Nazalost, tu nema nekog jednostavnog objasnjenja. Za pocetak moras se upoznati s pojmovima enkapsulacija, nasljedivanje, polimorfizam i apstrakcija (ima i drugih). Te pojmove dalo bi se svesti u sljedecu recenicu: kod objektno orijentiranog programiranja radi se o grupiranju podataka s funkcijama (enkapsulacija) koje manipuliraju tim podacima, ali tako da skrivaju nacin na koji rade ispod haube (apstrakcija). Ponasanje onda mozes mijenjati, tj. nadogradivati nasljedivanjem.

Poliformizam je tu malo drugacija zvjercica koju je malo teze shvatiti. Doslovno znaci "mijenjanje oblika". U prijevodu, jedan tip objekta moze se predstavljati kao drugi. Npr., imas klasu Zivotinja iz koje imas izvedene klase Macka i Pas. Polimorfizam ti omogucuje da radis i s objektima klase Macka i objektima klase Pas pod istim zajednickim nazivnikom. Npr., imas metodu govori() u klasi Zivotinja i pozoves ju nad bilo kojom izvedenom klasom, odgovor koji ces dobit bude adekvatan toj klasi. Znaci ako pozoves metodu nad objektom tipa Macka dobit ces "mijau", a ako pozoves nad objektom tipa Pas, dobit ces "vau". Sve to bez da imas posebne metode "govori_macka()" ili "govori_pas()". Mislim da ti sad nakon ovoga nije nista jasno XD, najlakse bi mi to bilo pokazati na primjeru C++-a ako zelis.

EDIT: S tim da bi se jezik zvao objektno orijentiranim, potrebno je da podrzava enkapsulaciju, nasljedivanje i polimorfizam (sto Python sve podrzava). Apstrakcija nije toliko nuzna i Python za razliku od drugih jezika nema implicitno podrzanu apstrakciju. Kako je rekao Guido van Rossum (tvorac Pythona) "we are all adults here" misleci pritom da smo dovoljno zreli i pametni da kao programeri necemo dopustati da jedni objekti kopaju po podacima drugih objekata (to apstrakcija pokusava sprijeciti jer skriva sto se radi ispod haube pojedinog objekta). Objekti medusobno suraduju (i trebaju suradivati) jedino preko predefiniranog javnog sucelja.