znanstvenom metodom dedukcije može se zaključiti kako nitko u rvackoj vlasti (i pratećem organluku) nije gejmer. 
Nisam ni pročitao članak, mogu zaključit ovako napamet što je napisano jer "gameriram" 2 sata na dan. 
znanstvenom metodom dedukcije može se zaključiti kako nitko u rvackoj vlasti (i pratećem organluku) nije gejmer.
vi matorci bi trebali ispunjavati križaljke, igrati šah, rješavati Sudoku, osmosmjerke, rebuse, a ne gejmati po cijeli dan...
* navedene aktivnosti isto blagotvorno djeluju na neurone, a možeš negdje u staračkome domu zbariti i neku babu.. 
mnogo mudrosti,mnogo jada...što više znanja, to više boli.
Da on je igrao GTA: Wine City
You can fall for chains of silver you can fall for chains of gold You can fall for pretty strangers and the promises they hold
Ako je sudit po klincima (15-25) frendova, to više nit ne gejma nego češu jaja, jedu čips, loču colu i gledaju streamere koji igraju.
Vjerojatno neke UwU kvazi gejmerice poluispalih sisa na onlyfans i sličnim sajtovima.
Ne žele radit, samo žicaju pare i troše internet.
Nitko niš ne bari, ode populacija u kua.
Nitko niš ne bari, ode populacija u kua.
prošlo je vrijeme barenja, a samo gubiš živce s tim..
kad uđeš u četrdesete i kad se već lijepo izigraš komp igara, daš oglas u novine, nađeš trebu, napraviš joj bebu i osamostališ se.
To prevodim kao: oni koji više stimulišu mozak imaju bolju moždanu aktivnost od onih koji ga manje stimulišu. Igre ispunjavaju 2 važna kriterija: 1. stavljaju pred osobu problem koji treba riješiti, 2. to čine na način da je osobi zabavno i da je motivirana riješiti problem/zadatak. A ako igra zakaže u tome, igrač prosto mijenja igru. To se ne dešava tako u "stvarnom životu", ljudi nastavljaju raditi svakodnevne dosadne stvari na način da umiru iznutra. Može se doduše štošta raditi na način da postane zabavno i izazovno. S videoigrom je to lakše jer stavlja osobu u drugo stanje svijesti po "klik" principu, dok bi promjena stava prema realnosti bila postepena, mukotrpna.
Ja sam, iskreno, zaposlio samo multiplayer gamere, eto najotvorenije. Odmah sam znao da ću se s njima nekako sporazumit, način razmišljanja idr. Mogu još dodat da mi je potpuno apsurdno da je netko informatičar a ne igra igrice.
