Tweet posvađao znanstvenike: je li AI doista posta

Računalo koje samo sebi nadopunjava algoritme prema stupnju učenja i njegovom napretku, programira zapravo samo sebe. To što sam postavio usklik jupi kao kriterij, to je nešto što računalo može napraviti, a da mi niti ne znamo za to jer unutar programskog koda to računalo nema obajšnjeno da za terminalom sjedi neki operater, koji gleda u ekran i koji bi mogo razumjeti komunikaciju na engleskom (ili bilo kojem drugom govornom jeziku) i da računalo napiše neku poruku. Uostalom, objani mi kako bi trebao izgledati programski kod za računalo da napiše neku poruku u slučaju da postane svjesno.

IF SVJESTAN=TRUE THEN PRINT "HELLO WORLD"?

Još smo daleko do toga.

Ali vratimo se opet na macu i majmuna. Oni, za razliku od lopate, imaju svoju svijest i svoju inteligenciju, ali i isto tako nećeš dočekati da ti maca ili majmun dođu i na engleskom jeziku te obavijeste da su svjesni sami sebe. Koja je razlika kod računala? Računalu daš neke ulazne podatke, ima procesor, memoriju i ostale dostupne podatke koje procesuira i tvrdiš da jednog dana neće računalo postati svjesno? Za razliku od mace koja isto tako prima neke podatke, ima mozak, memoriju i ostale dostupne podatke i svjesna je same sebe.

Ali kalkulator nije ista stvar kao što je računalo koje vrti neki AI sistem/program. Isto kao što niti botovi u igricama nisu potpomognuti AI-em. Ali baci malo pogled na Two Minute Papers - YouTube, tamo ima zanimljivih stvari, kao što je  

Dakle, imamo računalo koje je sposobno učiti i sposobno je primijeniti to što nauči. Znači, ima dovoljno procesorske snage, memorije i dostupnih podataka da iz određenog ulaza podataka može dobiti smislen i ponekad iznenađujući izlazni rezultat. To je dakle daleko napredniji stroj nego prije spomenuti kalkulator.

Znanstvenici se trude (barem tako tvrde) simulirati učenje računala na način kako to rade ljudi. A računalo neke stvari odvrti daleko brže nego ljudi.

-ne baš.. tj što je 'strojno učenje' (računala, algoritma-aplikacije ili IA)? Možemo li se barem složiti da ne uči računalo-hw-cpu-ram? disk recimo pamti ali pamti i kamen koji nazovemo bašćanska ploča na isti-sličan način kao i papir..

-tad dođemo do dijela da ako netko-nešto uči u toj priči, ako postoji razum-razumijevanje-svijest-intelekt.. tad je to tzv AI... (koji je ipak soft-app no dopustit ću tu slobodu..). :)

-što ai zna bez recimo 'calculatora'? zna računati, 2+2? -ne, kao da klinac ne zna matematiku npr vaditi korjen broja, ali može koristiti calc i dobiti točan rezultat ili google, ići na kviz milijunaš i googlanjem, traženjem po enciklopediji, pravnim spisima, povijesnim zapisima dobiti točan odgovor na svako postavljeno pitanje pod uvjetom da je to dio postojećeg znanja (ništa novo, ne možeš izgooglati nešto što nije već napravljeno-izmišljeno kao odgovor na pitanje).

-i cpu je ekšli software + nešto hw-žica i tranzistora, tj algoritam.. može i taj kompletan algoritam za recimo zbrajanje, oduzimanje (koje je binarno zbrajanje komplementa a množenje-dijeljenje umažanje zbrajanja..) biti dio app-tzv-AIa.. no to nije znanje nego algoritam, abakus ili calculator i ovisi o tome da mu to netko napravi jer sam nikad neće, ne može.

-možemo se složiti da googlanje na kvizu nije znanje osobe, nego korištenje dostupne tehnologije-alata i pretraživanje, opet ekšli bruteforce s nula razuma-svijesti-ideje, jednostavno kao uputa za izlaz iz labirinta ili igranje kružić-križića..  to nije znanje-svijest ili ai kako ga se želi prikazati, to je 'lopata-bager' tj alat tek jači-brži od abakusa.

-ako klinac u školi na testu može prepisivati iz knjige odgovore.. jel to znanje? osim čitanja, snalažljivosti, nije. To može svatko, bez da išta zna, kao izračunati korjen na calcu utipkavanjem ali ne zna kako bez calca, ne zna postupak, algoritam, znanje.. tj ako je naučio u školi tad zna, tad ne ovisi o šalabahteru nego zna. AI bez pomoći-baze-calculatora.. ne zna, ništa.

-ne zna koliko dugo kuhati jaje meko-tvrdo, 3-5-više minuta.. ne zna ni klinac kad dođe u mac za 'kuhara' ali imaju recept, tj štopericu i sve rutinski predviđeno, stavi jaje, lupi štopericu, kad zazvoni vadiš.. to nije ai, znanje, to su upute-algoritam bez ikakvog razumijevanja i to nije strojno ili bilo kakvo učenje nego ponavljanje (što strojevi rade najnormalnije, za razliku od ljudi koji griješe, pa zato imamo i štopericu u priči kao i senzor za temperaturu itd.).

-tokarski stroj možeš podesiti i radit će preciznije-točnije od prosječnog majstora, ponoviti bez greške milion puta.. osoba će griješiti. AI.. pokušava se takvim algoritmom pokušaj-pogreška 'učiti', kao ideja ok, pokušava se, ali nije učenje, nije 'za istač' jer ništa ne nauči ai time, ne nauči skener-printer ništa od texta kojeg su obradili, značenje, smisao, njima je to samo raster-vektor, značenje nekog znaka prema tome što je netko odredio, slovo a ili b, možda broj nula ili slovo o..  a ocr to recimo pogađa-nagađa prema istim pravilima 'rudimentarnog' strojnog učenja koje je samo recimo korekcija, kao topnička vatra (podbačaj, prebačaj, pogodak..) ili stari majstor s mehaničkim satom kad baždari klatno za plus-minus tj preciznost-točnost.. ako kasni, ubrzaj, ako je brz uspori.. to je to, mehanika, abakus.

-glupi usisavač koji luta podom ide na jednu stranu, odbije se pa ide na drugu, 'pametniji' ima senzor pa se ne odbije nego skrene, u ostalom je jedanko glup :).. usisavač. ništa jači od abakusa koji je i dalje alat mada 'pametan' kao sretstvo didaktičkog učenja osnova s djecom.

-ai učenje.. kao google, baza-izvor, tad ovisiš samo o brzini i resursima, tad možeš pronaći bilo koji odgovor na bilo koje pitanje, no to nije znanje, to je samo adresar-lexikon-traženje odgovora, čak do te mjere da calculatoru nije dovoljno da zna 2+2=4 tj da to primjeni na sve ostalo i da tako zna da je i 200+200=400 tj 4 i prepišemo nule što zna i klinac koji ima 1 iz matematike ali calculator ne radi tako, ni ai.. zna ili ne zna.

-a privid da uči-razmišlja.. je recimo u šah-go igri, gdje pokušava pokušaj-pogreška metodom (koji je bruteforce).. no dalje čistim computingom melje protivnika, tj stari algoritam i dalje radi klasično, sve permutacije.. novi radi 'pametnije' ali ne svojom zaslugom nego inicijalnim algoritmom koji ga na to navodi.. ne da je to napisao sam nego je to napravio programer.. ono što radi sam je test, pokušaj-pogreška i tad statistički dođe do zadovoljavajućeg dovoljno dobrog (ne treba 100% za sve, optimalno-dovoljno..). Kao da uspoređuješ recimo razne sort metode-algoritme, običan, bubble, quick, svaki za nešto optimiziran ali i neka ograničenja kad se koristi drugi koji nema tu brzinu ali ni ograničenje.. zašto neki algoritam u nekim uvjetima daje brži rezultat? zbog seta podataka, samog zadatka, brže će jedna osoba prenjeti jednu jabuku jer se dvije osobe petljaju, nepotrebne .. ali 100kg će brže prenjeti dvije osobe čisto fizički manji zamor itd. Koliko osoba je potrebno ovisi tad o tasku, ne o jabuci ili papirnatom teoremu kao površini kruga nego konkretna brojka, nosiš kilogram ili tonu nije isto dok je 'papirnato' isto..

-koji algoritam koristi stari soft, koji novi.. primjer gpu optimizacije, ukloniš iz izračuna 'nevidljive' objekte i jednostavno njih ne računa, time ubrza rad jer je manje posla a optimizacija se svede na dodatnu liniju koja provjerava za igru što igrač na ekranu vidi, to izračunava, ostalo odbaci.. nasuprot tome recimo acad radi sve, čisto razlika u driveru ili kad se sliderom podešava preciznost-brzina.. tu postoji sličnost s ai tj onim što je nešto kao cilj, kao što bumbar iskustvom-nečim ima ok učinak ne savršen ali ne 50%.. bolji. Običan bauštelac zna kad nešto radi da može ubrzati ako ponese recimo čekić.. ili ga ne ponese ako želi zabušavati pa se šeće.. bauštelac ima neku inteligenciju, ai nema.

-jednostavno, sve što računa ne znači mu baš ništa, nema čak ni želju igrati šah-go-belu ili dobiti na lotu, radi ono što radi stroj-žarulja, za što je programiran, ništa više osim hypea.. nema želju viknuti jupi! .. bez tog nema intelekta, svijesti, znanja, samo calculator i brutanje mada izgleda uvjerljivo pogotovo u filmovima :)

-računala ili kompjuteri, computing.. strojevi koji su naziv dobili po onome što rade, računaju.

-kompjuter je abakus, napredniji-noviji-nadograđen, jači .. ali abakus-zbrajalica. Sve što cpu radi je zbrajanje, čak ni to, brojač kao brojač kilometraže automobila ili stare tel.centale s kružnim-dekadskim brojačem-zupčanikom.

-kompjuter može biti na vodu, kuglice, pješčani sat je jedan od oblika no njemu nije cilj prebrojavanje nego protok-vrijeme dok je količina nepromjenjiva-zadana. (ista stvar druga strana jednadžbe ili agregatnog stanja)

-današnja računala su na struju (el.energiju).. razlika između mogućnosti-brzine? ogromna, kao energija oslobođena paljenjem šibice ili fuzijom.. no teoretska osnova je ista, formula.

-dnašnja gejmerska računala, primarno gpu, može gurati igru jer ima resurse, memoriju-snagu-brzinu.. u osnovi je to isto kao i prije desetljeća no slabije od danšnjih, razvoj, pa sve do početka kad je to sve iscrtavao cpu ili čip neovisno kako ga nazovemo ili nalazi li se u jednom paketu ili podjeljen na više čipova.. tj razvoj računala ide tako da se prvo na osnovu kao cpu dodaju koprocesori, za audio, za disk ontroler, za mrežu, za grafiku.. koji rade paralelno-pomažu, dok cpu više ne mora raditi i taj dio posla ili nije ni imao mogućnost. Razvojem, smanjenjem procesa se to što je bilo u više čipova ugura u jedan, kao danas cpu+gpu intela, no teoretski je to isto kao i odvojeno ili ako izjednačimo ulogu čipa to su samo tranzistori koji imaju neku namjenu-specijalizirani ili univerzalni, tad slabiji u takvom tasku ali mogu razne zadatke kao što je počeo cpu..

-kako radi brojač? tel.centrala, brojač kilometraže auta, osnovni registar u cpu? .. prebrojava, mjeri-broji i to je 'čista mehanika' tj u slučaju abakusa je mehanika, dok je za el.računala to el.impus-struja, no osnova je ista-identična kao formula na papiru za trokut ili brzinu..

-kako radi recimo brojač novca-kovanica? ili auotmat u koji ubacujemo kovanice, flipper-automati za igre, na novac ili žetone? jednako tako su radila prava računala, računala su nešto, tako su i dobili naziv a to je tad bilo 'čudo' tj jednom postavljena mehanika-logika-pravilo nekog mehanizma daje točan rezultat, kao što danas to radi calculator kad utipkamo 2+2=4 .. ali i teže taskove, no za primjer je dovoljno 2+2.. tad je osoba mogla postaviti pitanje koliko je 'neki broj' + neki broj .. i dobije točan odgovor, što je prije parstogodina bilo čudo, provjerom osobe se dokaže da je to točno, ponovi se x-puta i svaki put je točno dok mehanizam ne zaglavi, kuglica-ležaj ispadne tj kvar-hwa ili voda-pijesak procure itd.

-abakus, izvror te ideje, zbrajalice.. od rimljana izuzetno korisna naprava-alat.. jednostavna do boli no radi, tj eliminira ljudsku grešku ili problem baratanja više-većih brojeva, tj nećemo griješiti s 2+2, 3+3.. no s više brojeva i više znamenki počnemo griješiti kao i to da svaki put moramo provjeriti, dok mehanički ne moramo, tj povremeno provjerimo kao kontrolu-servis čisto da smo sigurni da je ispravno, kao što se recimo baždari-atestira recimo vaga-utezi ili bilo koji mjerni uređaj..

-model računala na vodu je zgodan jer je voda pogodan medij za mjerenje-pretakanje, idući je kuglica(e-množina).. eliminira problem vode-curenja-brtvljenja-hlapljenja no ostaje ovisnost gore-dolje tj gravitacija.. do pojave mehanizma sata, mehanizma na navijanje kao pogona.. tad kreće izrada svačega od takvih kotačića-zupčanika-mehanike, recimo figurice koje na crkvenom tornju u podne izvedu neku koreografiju.. što bi bio pandan današnje igre-videa.. :)

-skraćeno, sve od abakusa do današnjeg kompjutera je ista osnova, brojač.

-osnovna mogućnost cpua je prebrojavanje, prva matematička operacija koju može je zbrajanje prebrojavanjem jednako kao abakus ili mjerenje kante vode, kuglica, zupčanika .. i jendom kad se to naprvi radi nepogriješivo do kvara.

-razlika, nije se promijenila ta osnova-način, nego tehnologija, manje je brže, manje je jače-trajnije, brže putuje elektro impuls nego kuglica ili kap vode + nema problem gravitacije ili navijanja kao sat. Pješčani (ili sunčani) sat ima svoje dimenzije, za veći raspon vremena mora biti veći sat.. dok za kuhanje jaja imate male pješčane-kuhinjske.. i jednako tako može kuhati kuhar u mcdonaldsu :)

-današnja računala, na struju, već prva kao prototipovi daleko jača-brža od abakusa .. i tad ekipa oko tog otkriva mogućnost programiranja tj reporgramiranja.. turing.

-u čemu je fora? .. bilo koji dotadašnji 'kompjuter' je radio isključivo tu jednu funkciju-stvar-igru-.. mjerio nešto ili vrtio cagere sata ili dao zbroj-rezultat ali ništa drugo, nije mogao zbrajač računati vrijeme i obrnuto.. no programiranje to mijenja, tj reporgramiranje kao važna razlika u značenju riječi, važnosti te razlike.. a to znači da cpu može ne jednu nego različite stvari, ovisno o potrebi-želji... tj aplikacija ili algoritam ili os ili soft-vs-hard.

-što je soft? .. sve što nije hard :) .. tj soft je ono što je do tad bio hard(ware) ali programabilno + reprogramabilno.. jer može razne stvari.

-soft je tad algoritam (ne zanima nas podjela na bios-os-driver-app.. sys-dll-exe-ikona-text..).. soft je algoritam ili aplikacija tj ono što nešto radi i to radi linerano po (nekad davno) linijskim brojevima tj redosljedu programskog koda.

-povećanjem snage-resursa-brzine tih operacija kao i brojem čipova-specijaliziranih .. ili integrirano u jedan, stvar fizčke izvedivosti kao minijaturizacija, računala nazigled paralelno odrađuju sve, kao što slika na ekranu postane pokretna-video. Starije-slabije računalo je za izračun nečgega trebalo sate-dane.. danas to radi u sekundi, no radi isto, ista osnova + kad je tako jako-brzo i ima resurse može dodatne taskove, paralelno-dodatno pa nije samo slika nego i zvuk, ostalo.. tj tako smo došli do recimo primjera gaminga ili virtuale gdje teoretski možemo trčkarati po svijetu dok računalo to genreria tj dovoljno brzo izračunava da bi prikazalo generirani svijet, jednako kao i najslabije s razlikom da slabije ne bi moglo isto to dovoljno brzo, tj ako čekamo sliku minutu tad je to beskorisno, mada je u osnovi isto.

-porast snage-resursa-mogućnosti je u osnovi količina tranzistora koji rade neki univerzalan ili specijalizirani task, s duplilranjem po murphyiju 18mj.. i tako svaki put s jačim možemo sve što i prije + nešto novo što do tad nije bilo praktično ili nije imalo smisla-svrhe, kao što je beznačajno da vam netko svaki dan da par mrvica kruha kao hranu jer nije dovoljno za život-potrebe.. tj potrebe osobe ali može biti dovoljno za potrebe goluba.

-unutar istih generacija-mogućnosti i teoretske jednakosti programa-algoritma-koda (svakog programa, programera, appsa-osa..) povremeno se pojavi napredak, bolji algoritam, nešto stvarno novo, optimizacija, neki fičer-brzina takorekoć za đabe ili daleko brže od starih metoda, npr fpu jedinica unutar cpu, kao što je cpu samo nakupina registara raznih namjena ili tranzistori. Kao što gpu ubrza-olakša posao cpu tako i fpu melje brojeve daleko brže nego cpu koji radi sve-ostalo tj specijalizacija + optimizacija čistog koda-algoritma kad se to otrkije-skuži jednostavnom kvalitetom nekog programera, logika-znanje.. npr kako eliminirati iz izračuna objekte scene koji nisu potrebni za prikaz te scene i time se nije ništa ubrzalo kao snaga računala nego se eliminirao dio posla koji je beskoristan, tj rezultat je brže ali ne ubrzavanjem ciklusa-računanja nego optimizacijom-logikom... to je znanje, svijest, logika, to je ono što bi bio neki ai tj samoprogramiranje nakon samoučenja po klasičnom bruteforceu no to još ne postoji (niti će postojati) mada postoji privid, tj ai app ili algoritam je već ogroman i problem je perspektive tj ono što pojedina osoba može vidjeti kao što mrav vidi 'drugačije' nego mi mada vidimo 'isto'..

-gpu u igri izbaci višak kako bi bila brža tj mogla odraditi druge potrebnije taskove.. dok za acad kao kontra primjer to ne radi (driver-postavke) jer tad je potrebno izračunavati i ono skriveno, npr naprezanje materijala-čvrstoća mosta ili krila aviona s pritiscima-silama na svaki šaraf i tako se recimo radi simulator kojim provjerimo jeli neka konstukcija dovoljno jaka ili će se naprosto srušiti-slomiti itd. zato je to suprotno od igre tj cilj-smisao nije isti mada svi uvijek želimo brže tj što manje vrijeme za rezultat, no kad bi u acadu s takvim primjerom-taskom izbacili nevidljivi dio dobili bi smeće-beskorisno tj nema tad smisla simulator a upravo zato postoji da ne moramo napraviti most da bi provjerili hoće li se srušiti.. ili što ako se ukloni jedna cigla, dvije, tri.. što ako se doda neka armatura, kevlar, staklo, teret.. što-ako u acadu je jeftinije nego raditi avion-most pa se to raspadne.

-to je naprosto logika, znanje, eliminacija.. ne bruteforcanje koje je običan abakus-zbrajalica kao i fpu.. to radi svako živo biće sposobno višim kognitivnim funkcijama s dvije stanice.. tj kao bumbar, leptir, ameba, glista, lisica, delfin, miš.. i ljudi. Ne radi algoritam osim ako ga tako isprogramiramo, tj to je kostru soft-algoritma ai-ja, no i dalje je abakus, naravno jači od osobe-čovjeka kao što je i bager jači, no to nije ai-svijest-znanje-logika, nego samo privid i hype, u osnovi ništa naprednije (na papiru) od pješčanog sata ili kolumbovog jajeta... abakus, samo jači, ajfon.. ista stvar.

-mehanika dok je ispravna, ne može griješiti, 0-1, da-ne, tj uvodi se kvantno-treće stanje kao možda.. no to je opet hype, magla. Stara mehanička zbrajalica (računovodstvena) ne griješi, radi.. no danas ih više ne koriste a osobe iz tog doba su oko mirogoja.. zbrajalica-stroj kao i čekić-alat ne mogu griješiti, nema bug, nema virus.. tj programiranje-reprogramiranje je dio gdje se zbog izmjena mogu pojaviti greške, kao bug.. što je ekšli previd programera koji tad debugira-ispravi-pečira.. provjeren sof-algoritam jednako ne griješi, kako radi jednom radi svaki put i za razliku od mehanike-stvari algoritam je nepoderiv, kao formula-znanje u knjigama i na papiru.. ne troše se čitanjem-pisanjem, trajno-isto-vrijedi ako je točno, radi. Tablica množenja do 100, abakus.. to je algoritam pravilo, vječno.

-kako to izgleda laiku, ne programeru, nekom sa strane?.. izgleda mu kao matrix (popularna thema-slika, kao i ilustracije hakera u hudici što je također nonsens..) :)

-što kad napravimo app-algoritam koji dalje stvara algoritme? .. kako će jedan programer nešto zapisati? kojim pismom? egipćani, babilonci, pitagora, turing? .. e=mc2 .. nije važan jezik-pismo, znanje je znanje, isto. No laiku sa strane to izgleda kao 'kinesko pismo' tj može ai pisati kod umjesto u humanredible formatu (uvlake-removi-natuknice, mađarska notacija tj pravila kako što označavamo, u kemiji-fizici.. programiranju) i umjesto takvog ljudima-programerima čitkog koda može napraviti isto to ali korištenjem 16bit charseta ili prevedeno 'čvrčki' kao kinesko pismo za nas.. no i dalje je to isti kod-program, kao da ga zipiramo ili kriptiramo, podatak-algoritam je i dalje isti. Programer višeg jezika kao python može vidjeti recimo assembler listing i nije mu ništa jasno, mada je programer.. ostalima je to 'matrix'.. čisto zato jer ne može pročitati 'pismo' kao hijeroglifi, no ako može tad je čitko-jasno tj isto. .. uz razliku da za razumijevanje mora znati izuzetno dobro strojni jezik tog chipa-sustava što naravno normalan programer ne zna tj specijalizacija pa kemičar razumije kemičara, matematičar matematičara.. a programeri su specijalizacije-jezici pa jednako kemičar francuz može ili ne može razumjeti kemičara zagorca ili kineza, problem razumijevanja-prevođenja što se u jeziku računala nazove kompajler ili interpreter ili emulator ili ..

-što je šah (go je kompleksniji, permutacje).. relativno jednostavna igra, jednostavnija je križić-kružić.. postoje pravila, npr bijeli vuče prvi potez, jedan potez, što je potez-definirati, zašto pijun može-ne može, konj.. itd.

-klasičan algoritam je klasičan bruteforce, jednako kao što su timovi stručnjaka timovi-jači od pojedinog tj više ljudi više zna.. a problem je samo kako sinkronizirati tim-ekipu, upravljanje, vojska, nogomet, veslanje.. specijalizacije. .. tj i ljudi se specijaliziraju kao i dijelovi računala, kao na fordovoj pokretnoj traci, ljudi+alati rade jedan dio posla i to je industrijska revolucija u odnosu na manufakturu gdje je majstro radio od početka do kraja i time bio sporiji-lošiji od trake + nestandardno-nejedlolično -nekompatibilno, tj možemo primjetiti iste termine za računala, a kompatibilnost npr dimenzija metka i promjer cijevi oružja, zamjenjivi dijelovi kvarova kao mehanizam okidača ili kundaka.. to je industrijska proizvodnja-masovno-isto-kompatibilno .. i tako rade računala, milijarde tranzistora, kao mali mravi koji teoretski mogu napraviti piramidu ako ih je dovoljno a da pri tome ni jedan od njih ne radi nešto čudesno nego nosi mrvicu što je onako nevažno dok to ne skaliramo na entu potenciju pa tako naprave mravinjak mada je svaki od tih mrava zanemariv-nevažan i njegovo zrnce koje je ugradio nije kritično za tu građevinu.. kao kap u slapu ili moru.. no kap je more tj milijarde kapi su more, algoritam-formula je ista neovisno o količini, 2+2=4 operacija zbrajanja je ista koji god broj zamislimo, rezultat je pak samo ono što je točno, sve ostalo je netočno, greška-kvar.

-prvi potez u šahu, kraljev piun.. tictactoe sredina x.. pokušajte igrati križić kružić protiv računala ili djeteta.. nakon par izgubljenih znat ćete shemu, nakon tog remi. To je ono samoučenje ai-a... no to je ništa i dalje bruteforcanje s razlikom, ljudi kad-tad pogriješe, stroj ne ili je kvar. Zato ni ne može drugačije, tj radnomizacijom ili optimizacijom je opet ljduski dio algoritma optimizirao pravilo po kojem će algoritam ''ai'' raditi.. no nije to stvorio ai nego programer-zadao-predvidjeo-programirao.. kao dio s matematikom zbrajanja 2+2 .. to je i dalje dio koji je obavio čovjek, programer, turing.. ne soft-ai.

-može tako čitati sve knjige svijeta.. hoće li znati igrati šah? ako čita poeziju neće, ako čita kemiju neće.. za šah mu ne treba h2o, treba mu ram, disk, vrijeme računanja i pravila igre.

-ljudi griješe, pa teoretski i majstoru možete prodati šustermat.. računalu ne možete, tj možete pobijediti samo ako računate dublje od njega iduće poteze ili dok uči pa ne zna ništa kao dijete i križićkružić...

-nogometaša možete prevariti trzajem lijevo-desno, računalo ne, tj ili je dovoljno brzo + senzori pokreta pa ne možete ili je sporo pa možete..

-u igri šaha nema 'prevare', nema trzaja.. nema čak ni čudotvorne maradonine božje ruke u finalu (gol rukom).. tj u igrama imamo pravila, ljudi mogu kršiti pravila, igre kao šah ne, računala ne. Takvim kršenjem pravila je maradona pobijedio, kao u ratu, preživljavanju-opstanku, prevara je evolucijski dozvoljena.. što da u šahu možemo varati ili križić-kružć da u jedno potezu upišem tri-x i pobjeda! protiv pravila? -da... no argentina je bila prva, riba pojede ribu, evolucijski dozvoljeno, preživljavanje. Tj razlika pravila igre ili život kao i kontrola pa danas nogomet ima var-provjeru..

-ai i strojno učenje je bruteforce u početku, učenjem tj ponavljanjem, dobija se pattern, pravilo-uzorak, ponavljanje.. i predvidljivost tj ono nešto, nazovimo intuicija, no ne baš.. razlika, predviđati bez znanja je kao loto-sreća, pismo-glava-kockanje.. sa znanjem je ono što je smisao znanosti, postojeće znanje-iskustvo iskoristiti za idući korak, za nešto do tad nepoznato-novo, novi problem, novi virus, novi trik.. ili novo otkriven element, čestica, svojstvo metala itd.. ljudi tako uče i stečeno znanje + iskustvo primjenjuju u donošenju odluka, čak navika (ili mana), pa će neki šahist preferirati jedno otvaranje, drugi drugo.. za ai je to isto, njemu nema razlike kao što nije vjernik ili rasist nije ni ljevo-desno orjentiran ni politički, nema predrasuda, .. .nema želju za pobjedom ili prevarom, jer nema ništa, svijest-želju. Nema čak ni razlog zašto igra šah ili go, ne pitaju ga želi li igrati nogomet ili jesti sladoled.. nema izbor nego radi ono što je inicijalno zadao programer, igra šah ili go, danas, sutra, za milijardu godina, radi isto što radi i abakus ili pješčani sat, ne može ništa drugo, ne može se reprogramirati izvan gabarita početnog programa tj programske pelje do end-a.

-nije ai-šaha ili goa čitajući sve knjige svijeta otkrio novu formulu za recimo covid cijepivo (aktualno pa ta riječ..) jer je ni ne traži, ako je i otkrije neće znati što s tim, ništa.. kao da mu netko da milijardu eura, što će s tim? potrošiti na struju? (drogu?) :)

-algoritam ne može izvan svojih granica, ne može ni mehanika, ne može tranzistor, tj kvantno je samo riječ-buzzword a programirati na takav način je za sad nemoguće, no ako netko pronađe način bit će to svjesno biće, čovjek sa znanjem-iskustvom-logikom, ne ai-algoritam koji je samo nakupina soft-algoritama, koji može biti brži-jači kao bager ali nema znanje-svijest-ideju.. ima samo brojač-abakus a to je samo alat koji je stvorio čovjek. Kad si ai stvori alat za svoje potrebe, koji će njemu nešto olakšati tad će već biti svjestan-razuman.. do tad nije i neće.

-kako se recimo traži zlato? geolozi iskopaju rupe, sondiraju-testiraju, po iskustvu-tablicama određenih elemenata zaključe gdje bi moglo biti više-manje.. procjena na temelju znanja-iskustva i pokusnih mjerenja. To je osnovni algoritam no ipak bruteforce, level iznad je logika, koja tad te podatke razumom-logikom interpretira i prikaže recimo statistički kao veća-manja šansa i logično krene od parcele gdje logika kaže da je veća šansa pronaći više zlata.. to je optimalno, logika, zato ljudi kao i bumbari imaju više od 50% tj zaokružimo na pola od 50-do-100 kao 75% točnosti u takvom predviđanju što potvrđuje test s bumbarom i problem trgovačkog putnika koji se time istražuje tj algoritam-rješenje ili optimum. Da ne koristimo u tom zaključivanju gdje je zlatna žila, tad bi šansa bila 50% (pod uvjetom da je na parceli uopće toliko zlata.. što nije tj realno kao da sad na bilo koje mjesto na Zemlji zabijemo kramp imajući pri tome šansu od nekog postotka-promila za to da je baš tamo zlato (ono što tražimo).. to bi bila čista stistika, dok je znanje-iskustvo-logika ono što to podiže na veću šansu jer eliminiramo po dosadašnjim znanjima ono gdje je manja šansa ili nikakva. .. u šahu je to calculacija poteza koji ne možemo napraviti iz nekog razloga, npr piun koji ne može ići unazad ne treba ni izračunavati moguće pozicije u tom smjeru a najgluplji algoritam će to raditi ..tj bolji-ver.2.0 će to raditi bolje-brže-optimalnije i umjesto računanja nepotrebnog to već u startu izbaciti, time je ubrzao moguće riješenje, ali ne samo to, eliminira greške, povećava točnost.. kao što je u početku veća šansa da ćemo dobiti neku kartu iz špila recimo asa a kad ga dobijemo, tad je manja šansa jer je jedan već 'potrošen' i time manje mogućih aševa za dobiti a najmanja šansa je da dobijemo 4 asa od 4 pokušaja izvlačenja tj 100% .. i to je dio koji moderan algoritam razumije-predviđa tj dovoljno dobro, ne idealno, ne najbolje jer bi za to morali precizno izračunati sve moguće permutacije i tek tad izračunom-usporedbom izabrati najbolji rezultat.. tj tako radi stari neoptimiziran algoritam  dok novi ide na dovoljno dobro a dubina računanja mu je umjesto 20 recimo 100 poteza ili 1000 i tad protivnik nema šansu osim ako može brže-dublje izračunati te permutacije a to bi mogao samo jači superkompjuter ne čovjek u realnom vremenu.

-glup ai će tražiti najbolje.. no koristim riječ glup .. takav, tako kreiran, možda namjerno tj ovisi što je cilj programera-ideja-želja.. naći točan broj? najtočnije? preciznost? ili dovoljno dobro u jedinici vremena, brže, ne nužno najbolje tj optimum, resursi-korist.

-kako to ide s ai ili bumbarom... može i vic, mišolovka, lijevo sir, desno šunka u sredini žilet.. miš dođe i gleda-bira, sir-šunka-sir-šunka.. ne može odlučiti i proguta žilet. .. upgrade ver.mišolovka.2.0.. nema sira-šunke, samo žilet, miš dođe, nema sira, nema šunke.. proguta žilet. To je neodlučnost, ni ljevo ni desno, kvant-možda ili treće stanje od da-ne. To se pokušava, no uzaludno jer je i dalje abakus, jer ai nema želju, nema ni mogućnost pogriješiti, nema naviku kao čovjek .. i stvarni miš ili čovjek neće umrijeti od gladi ako ima ponuđena dva 'jednaka' izbora hrane, umrijet će isključivo ako hrane nema dok ai ni po tome nema razloga jer naprosto ne treba hranu, neće preživjeti ili umrijeti ako ne jede.. tj možemo to tako tumačiti ako ga ugase, obrišu.. format c :) ili odiseja2001.. 'dejv..'..

-naprosto u igri šaha ili goa ai neće kao maradona rukom dati gol, neće nikad izaći izvan gabarita algoritma.. jer nema želju, logiku, ima samo mehaniku-pravila. Koliko god bio jak, kao bager, i dalje je jednako glup kao lopata ili bilo koji alat, tj riječ glup je simbolički-pjesnički.. ja to mogu (napredni ai-bot) .. on to ne može. Može samo u filmovima i hype-hypsterskom prikazu, često u neznanju ili ignoriranju ostatka, kao da netko dobije jackpot na lotu i time misli da je pametan, ako je igra poštena bez prevare i sl. u odnosu na ostale koji nisu pogodili-dobili, to je samo statistika ili sreća, intelekt-znanje to objasne-razumiju, logika, no glupsan to ne mora razumjeti kao ni ai koji će misliti da je šah svemir, svrha postojanja i jedini cilj, ne zna ništa drugo, ne želi ništa drugo jer nije ni u razini višestaničnog organizma koji tad poželi nešto ... npr imati oči-vid, pa se to razvije, pa sluh i čuje, pa noge-ruke.. ai to nema, ne želi.. jedino što radi dobro je i dalje isti izračun 2+2 ili koji task već ima i to će raditi točno-nepogrešivo vječno.

-ameba može razviti osobine, biti ljena-lopov ili dobra-poštena, etika, vjera, manijak, rasizam.. to može ameba, ne može ai. Ameba će to napraviti učenjem, evolucijom, ai neće, igrat će šah ili go, netko će igrati tetris.. za neko vrijeme će možda netko napraviti jači kompjuter koji će pobijediti aktualnog, možda neće... no ako ga napravi to će biti ekipa-tim ljudi, stručnjaka s resursima od kojih je znanje osnovno, kao i supersile koje imaju takve fondove-resurse na raspolaganju tj manja šansa da to napravimo mi-hr nego recimo usa-kina-eu.. ili veća-manja nrp švica prje hr.. čak i kad isti timovi naših stručnjaka rade tamo. Ai to neće napraviti, ne može mada ga filaju podatcima, snagom, neuronima, .. dok ne vikne jupi, dok ne traži sladoled od vanilije ili godišnji, do tad to ai ne može napraviti jer nema osnovni resurs-želju, ostaje abakus.

 Ali to treba dešifrirat i sa razumijevanjem se udubiti kad čitaš. 

Radije bi čitao ruske klasike, nego ovo dešifrirao i pokušavao pohvatati sve što je mislio reći.

 Isto kao i ja u firmi. Sad vidim zašto me moj šef smatra neinteligentnim sklopom bez vlastite svijesti kojem božićnica nije potrebna.

Kupio sam mobitel sa 120 Hz osvježavanjem ekrana i sad moram mob ponovo stavit na punjač nakon što sam odskrolao njegov post.