Novinari – dio rješenja ili dio problema?

Možda griješim - obzirom da se o dosta stvari informiram iz domaćih novina - ali je li navedena Agencija zbilja "na tržištu"? Koliko shvatih, naime, nema nikakve alternative, i uzima svoj postotak/porez od financijskih transakcija trećih strana jer po zakonu smije. To svakako zvuči kao nešto što bi vlada (ili već netko delegiran) trebao kontrolirati.

Doslovce  sve je zasrano.

Moji starci su prestali čitati Feral zbog njihovih tekstova o kući Vesne Škare Ožbolt na Korčuli koja je igrom slučaja par stotina metara od moje pa znamo koja je i kakva. Iako nismo "simaptizeri" narečene ni u ludilu, gluposti koje su feralovci pisali o njenoj "vili" (ROFL) su bile tolike da su se moji starci počeli pitati kenjaju li oni i o drugome. Nije više bilo Tuđmana, a trebalo se o nečemu pisati...

Ja sam, pak, obećao da JL više neću kupovati kad je Butković objavio onaj "intervju" sa Sanaderom i nakon toga nije dao (dobio) otkaz, ali ga svejedno povremeno kupim, zbog Jurice Pavičića uglavnom.

Ukratko - kao profesija ugalvnom smrdimo. Priznajem. Ima, međutim, i onih koji još nešto vrijede. 

Drago, svaka ti cast, nisam ovako kvalitetnu kolumnu procitao vjerojatno godinama...

Drago, dobar, dobar. Ja sam zbog očitih gluposti i kenjaža prestao čitati Dnevnik.hr i Jutarnji, a na Indexu eventualno pročitam jednog kolumnista. Nažalost, nisu jedini. Problem je što se sve to uzima zdravo za gotovo, vjeruje se slijepo i nastaju svakakve glupe kuloarske priče i urbani mitovi pa stvari postaju naporne.

Najbolja je fora kad su neki mediji "popili" fore news-bara... To je tek bio vrhunac.

Slažem se u potpunosti s komentarom stanja u novinarstvu, koje je samo preslika stanja u društvu. Već neko vrijeme sam mišljenja da nam jednostavno nema spasa, da smo kao društvo dodirnuli dno, a onda krenuli kopati i sad smo na pola puta od dna do p**** materine. Tu i tamo naći će se neki vapaj poput ovog teksta, doživjeti ovacije, a onda će sutra ujutro svi oni koji su napisali "bravo majstore" skuhati kavu, sjesti pred računalo i otvarati redom Index, Jutarnji, 24sata, Net.hr, Večernji ili otići na Facebook (gdje uredno lajkaju sve navedene stranice), pa klikati lajk na ovu sliku s Indexa, lajk na ovaj video s Dnevnik.hr, dijeliti najnoviju glupariju Severine ili, da ostanemo on topic, pretenciozni tekst o Agenciji za civilno zrakoplovstvo.

Jednom kad ljudi shvate da promjene kreću od njih samih možda nam bude bolje, no kao što rekoh - osobno u to uopće ne vjerujem i smatram da nam nema spasa. Promijenite navike surfanja, zapitajte sami sebe što želite čitati. Testirajte sami sebe, nađite stranice, portale koji nemaju žutila, koje se trude izvještavati po nekom novinarskom kodeksu, dati točnu i aktualnu informaciju i posjećujte samo takve tjedan ili mjesec dana. Ako vam ne ide i nedostaju vam Index, Jutarnji, 24sata i ostali, nemojte se ni buniti zbog žutila i smeća jer i sami imate prste u njegovom stvaranju.

Osobno već godinama ne posjećujem Index, neko vrijeme ni Jutarnji, a dnevnim novinama nisam kunu dao ne pamtim otkad. Vjerovali ili ne, može se i pravo je osvježenje ne čitati sve ono što vidim da se dijeli po Facebooku i ne trovati si mozak i kvariti raspoloženje idiotarijama.

Svaka čast na ovome članku.  Ovo je vjerojatno jedna od najboljih kolumni koje sam pročitao u životu.

Kakva kolumna čovječe. Bravo Drago! 

Inače, novinarstvo je otišlo kvragu, rijetko kada čitam vijesti po portalima tipa Index, Net, Jutarnji... 

Još je bar jedna stvar ostala nejasna: zašto je zapravo potrebna ta kalibracija? Ako se radi o podešavanju radija, elektronike i slično, to se može obaviti i na zemlji. Ako se radi o podešavanju pozicije, za to mogu poslužiti GPS i Glonass. Zašto je baš nužan avion u pokretu? Kako to da npr. GPS satelitima ne treba nikakvi novi satelit ili avion da svake godine proleti pored njih i iskalibrira ih, a također imaju veze s navigacijom i koriste radio veze?

Toliko taštine, samoljublja i ulizivačine nema nigdje kao u TV novinarstvu.

Nakon dolaska Nove i RTL-a (ove lokalne "televizioide" neću ni spominjati) umjesto da se situacija popravi - postala je katastrofalna. HRT, koji je nekad (u doba ex. YU) bio sinonim za kvalitetu, pokupio je najgore od ove dvije televizije. Na žalost, moram to napisati na portalu magazina o informatici i općenito novim tehnologijama, razvoj tehnologije je omogućio da se svatko može javiti live, ili skoro live sa svojom uglavnom nevažnom informacijom. To je dovelo do forsiranja "live" javljanja koja služe za najavu priloga? Pa onda novinar RTL-a kampira na Markovom trgu jer je Vlada nešto odlučila jutros, a on se javlja večeras. S praznog trga. Ali imamo live. Da spomenem Balena s Nove koji je već domaći u Delnicama, jer je tamo pao snijeg. U veljači. Ajmo live! Da spomenem javljanje s naplatnih kućica u sezoni? Picigin sa Bačvica? Vruće je - live! Hladno - live! Pala kiša - live! Suša - live! Vrijeme je nepresušan izvor popune vijesti.

Nevezano uz sam sadržaj, nego uz tehniku, moram reći par stvari:

- Dva najnovija TV kanala na hrvatskom medijskom prostoru, HRT 3 i 4, ne da su u SD-u, nego ni 16:9 nisu uspjeli složiti. Petric je nešto pisao...

- RTL, ako zanemarimo da CSI Miami gledam u sunčanim naoćalama, nije u stanju sinhronizirati zvuk i sliku u 99% svojih liveova

- I na kraju, priznanje za smanjenje prosječne starosti TV aparata ide Andriji Jarku. Ako zbog njega niste kupili wide screen TV, onda ni nećete. #nuglave

Pohvale Dragi - još jedan odličan osobni stav.

Hvala, ali i ja, na žalost, spadam u te koji stalno vise u uredu. Tješim se da je to takav tip novinarstva - tehničko pisanje. Ali da nema stvarnog novinarstva u opće-informativnim izdanjima - slažem se. 

Nedavno je Zrinka Pavlić napisala da se na našoj TV izvještavanje s lica mjesta sastoji od toga da pošalju novinara pred Ministarstvo poljoprivrede i onda on otamo smrzavajući se odrecitira isto ono što je mogao pročitati i u studiju. 

Olegu i meni je najveći misterij Branka Slavica iz Washingtona. Fakat stoji tamo ispred Bijele kuće, a tamo stalno puše i mrsi joj kosu, i onda mi izdeklinira s lica mjesta sve ono što sam već tokom dana o tome pročitao na portalima i u novinama. Dafuq moment...

Upravo tako nastaje veliki (najveći) dio proizvedenih članaka (vijest, fotovijest..). Ne govorim o kolumnama i ostalim novinskim proizvodima.

Ono što svakako preporučam je da ne čitate vijesti i članke po ničemu osim po autoru. Otrpilike postoje 3-4 kvalitetna autora po dnevnom tisku.

Treba napomenuti (mislim da to nije u kolumni istaknuto) kako je naslov, okvir, zapravo sve osim samog teksta, najčešće djelo urednika ili dežurnog prelamača (koji ne mora biti čak ni urednik, često se taj zadatak daje iskusnijim novinarima - ne nužno najpametnijima).

Dakle iako je dotični G.P. (članak o ageniciji - JL) autor teksta, nije nužno i autor naslova i okvira. (U konkretnom slučaju vrlo vjerojatno jest, ali generalno to nije pravilo).

Da se vratim samo kratko na proizvodnju. Dnevni tisak je podložniji greškama zbog vremenskog okvira i očito je da se te (nehotične) greške svakodnevno događaju. Zbog rokova mnogi brzo prolupaju pa je broj iskusnih i pametnih novinara u dnevnom tisku (očekivano) manji nego u ostalim oblicima tiskovina. Oni koji izdrže postaju preskupi pa ako nisu jamci nekom od (viših) urednika za stan ili auto - odlete. Recimo jedan kvalitetniji novinar proizvođač (dakle svakodnevni autor članaka) sa otprilike 10godišnjim iskustvom jednu dnevnu tiskovinu košta između 16.000 i 30.000 kuna mjesečno.

Uz to postoje statusni novinari koji malo proizvode, no svejedno su skuplji od proizvođača (al zbog nekih razloga ostaju i teško ih se riješiti).

Sav ostali prostor između oglasa popunjavaju zeleni novinari koji rade za početnu plaću od 2.500 koja s vremenom naraste do 4-5k.

Sa vremenom kvaliteta opada, što zbog neiskusnih novinara, što zbog urednika i njihove politike koja je uglavnom vođena po principu ucjenjivanja i dogovora ispod stola (najčešće zbog oglašivača).

Najčešće su ti novinari (svi osim zelenih) svjesni "moći" i "utjecaja" i to skupo naplaćuju. Da ne govorim o poremećajima koji su prisutni kod takvih osoba.

Kada počne (nepoštena) tržišna utakmica (čitaj minus na kontu), odjednom se pojave ovakvi članci (već spomenuti i npr R.E. JL; Šuker izbacio..) koji se pripisuju "neiskustvu i neinformiranosti novinara", a zapravo su (najčešće) unaprijed promišljeni i pravovremeno plasirani potezi. Naručeni članci su odavno postali svakodnevnica.

Pretpostavljam da ste svi svjesni što bi dnevni tisak napravio jednoj većoj banci da krene s natpisima na štetu boniteta (npr. riječka banka pred 13 godina?), ili jednom lancu dućana da se krene pisati o kakvoći proizvoda. Da ne govorim o strankama i politici (Sanader 2007?).

"Mesu u XY lancu pokvareno?", "Kupca XY dučana dočekala pokvarena paprika", "U konzervi kupljenoj u XY našla opušak".. Takvih 15 članaka u razdoblju od mjesec dana smanji promet tih proizvoda za 30%. Također nakon mjesec dana poveća broj prihoda od oglašivaća tih proizvoda za 160%. (recimo da karikiram)

Sjetite se samo istraživanja u vezi kakvoće mesa (i šokantnih otkrića i još bombastičnijih naslova) pred koju godinu. Na svim portalima, televizijama, novinama, su se masovno pojavljivale reklame mesnih proizvođača kako su baš njihovi proizvodi najpouzdaniji..

edit. Ova kolumna mi ide pod bookmarks, i ako Drago nema ništa protiv, podjelio bi je s nekim ljudima (novinarima). Dugo sam se bavio novinarstvom, skoro 8 godina sam u tom krugu ljudi, e da sam ovo pročitao pred 8 godina... Mislim da se kraj ovoga mnogi razvikani novinari mogu sakriti, a mada sam sa gro njih i surađivao, nesjećam se da sam ovako nešto imao prilike čuti (i naučiti). Nedjeljom u 2; Drago Galić

Pa Pavičić je arogantni prodikaš, hipokritni podizač novaca sa bankomata koje zarađuje lamentiranjem o gluposti sugrađana iz Zagore.

Isto kao i Klauški i Marjanović.

I dok se Marjanović opravdano pita ima li Cirque Grotesque (hrvatska estrada op.a.) smisla, treba li hrvatska scena biti prčvarnica Huljićevih, kolegica sa susjednog stola je iskuckala gvardijanovu naslovnicu (priča o tome kako je mama uslikala svog odraslog posvojeng sina u pozama koje rade novorođenčad jer je sina usvojila kad je imao 10 godina pa nemaju fotografije iz djetinstva.

Nažalost, pretraga na Indexu ne postoji pa ne mogu podjeliti vrhunac objavljenog teksta). Marjanoviću vjerojatno proradi kliker da sa takvim debilima ne bi trebao dijeliti redakciju te demonstativno upada uredniku u ured.

Kada urednik brojačem klikova pokaže Hrvoju koliko je klackalica klikova na stran njegove kolegice, pa odmah potom pita-grafikonom prikaže udio u zaradi portala, te udio u plaći samog Hrvoja, našem Hrvoju, iako ih vjerojatno nema, instant se stvore sjećanja na prazan želudac, petero djece u školi, kredite u švicarcima.

Hrvoje izlazi iz ureda...

A to je samo neobavezno laprdanje o sceni. nikome vitalno važna osim možda onoj Soraji ako joj prsu silikonu dok jede Fugu sushi.

Pomiješao sam nešto. Butković je taj koji je jeo sushi. S budućim Premijerom i Stigom iz Top Geara. Uz raspravu od spuštanju cijene povrata ambalaže jer Linić nije stigao do printanja Plana 21 smisliti porez na njih, a Hamdija iz Big Brothera opasno se približava drugom milijunu.

Ali ljudi moraju jesti, moraju se i zabavljati. Stara ekipa se mora naći, vjerojatno se prisječajući kako su šestarom urezivali Kizo, mil-E i Vuja na stol i kako su Petirki dizali suknju pod odmorom ni ne sluteći da su jadnu ženu traumatizirali za život. Eto pa i Obama je bio kod one vješti... poduzetnice, vlasnice Walmarta na Tenksgiving purici.

I dok se sceni može gledati kroz prste, jer danas je plenking izrod kretenoidnog uma, sutra tradicija i kultura vremena, Pavao Juričić i Butko Davorić bi morali imati malo integriti i konzistensi.I lot les hipokrisi. Jer ja znam, a i ti znaš, bome i Paviičić zna. Kad se Jura digne sa stola i vidi Butka kako obavlja lingvističku dijareju opisujući najnoviju bocu Festigijinog Cabarnet (t je tiho kao i kod Pinota) Sauvignona instant pomisli:

Platu donose onih nekoliko bivših iz Arene i onaj kome je to jutro zapalo da prekopira Sports Ilustrated i Egotastic u potrazi za sisama.

I tako Jura sjedne za stol i isplati 47 ratu nepostojećeg kredita u švicarcima.

EDIT: Drago, prije nego me popljuješ zbog onog uvoda gore, reci mi što bi se dogodilo da Vrdelja izmisli (ili još gore da je zbilja uvjeren u autentičnost) intervju sa Gabe Newellom, u kojem da neke informacije o HL3? Bi li nastavio dijeliti redakciju s njime? Ili da Grbić po cijele dane štanca članke sa informacijama sa WorshipingMac foruma? Da li bi se uvrijedio kad bi netko spustio i tvoj komentatorski rejting ne ulazeći u raspravu s tobom, zaključivši kako ne treba gubiti vrijeme sa tako lošom redakcijom? Bi li tvoja današnja kolumna imala ikakvu težinu da Baksa i Domagoj predstavljaju najnovije zlatne iMacove za redakciju istovremeno dižući cijenu časopisa?

U Bugu bi mi bilo neobično čitati poslovne i financijske savjete jer znam da niste konzultantska kuća, već informatički magazin. U tom kontekstu, bilo bi mi normalno i zanimljivo u Bugu pročitati STRUČNO MIŠLJENJE zašto se PC Chipu (karikiram) ne isplati prijeći na Linuxova rješenja već im je puno bolje kupiti Microsoft Windows Server 2012, uz popratni okvir od Domagoja Pavlešića zašto će se to Linux sranje sasvim sigurno srušiti kad broj posjetitelja prijeđe 10000 i zašto Windows 8 rula zauvijek, čak i na serverima.

Stručno mišljenje je rijetkost i ljudi će ga uvijek rado pročitati (ako ih ta branša interesira naravno), a ako su i neka konkurentska i/ili osobna prepucavanja u điru, to cijeloj temi samo daje dodatnu intrigantnost.

Što se tiče kalibraže i tvojih upornih tvrdnji kako je to unosan biznis gdje svi rade non-stop i dobra zarada je praktički unaprijed osigurana, samo jedan link:

http://www.baseairlines.hu/

Budapest Aircraft Service, tvrtka koja je duže od jednog desetljeća kalibrirala hrvatske radionavigacijske uređaje... se više ne bavi kalibražama. Valjda im je dosadio taj konstantni profit i odlučili su iz filantropskih razloga dati malo priliku Srbima da se i oni okoriste.

Također Drago, tebi nikako ne ide u glavu (vjerovatno zbog nekih osobnih frustracija sa Kontrolom) da ja ovdje ne iznosim službene stavove moje firme ("Kontrole"), već svoje privatne. Smatram da kao profesionalac i stručnjak na području avijacije mogu dovoljno kvalitetno komentirati planove Agencije da kupe avion. To što oni nadziru HKZP nije nikakav argument koji bi mi trebao začepiti usta. Dapače, takvo razmišljanje je otprilike na razini "šuti jer je njegov tata jači od tvog" dakle razmišljanje koje više priliči osnovnoj školi nego nekakvom profesionalnom novinarstvu. Ti (i Tonči) biste kao profesionalni novinari trebali poticati ljude da iznose svoja stručna mišljenja, a ne se pozivati na nekakve tobože neupitne autoritete, sukobe interesa, manjak pisane argumentacije ili rekla-kazala priče iz obližnje gostionice/aerokluba. U tom slučaju imate "stručnjake" s Jutarnjeg, pa izvolite.

ali buraz, onaj osjecaj koji ti ostane nakon njenog javljanja kojeg si gledao UZIVO...neprocijenjivo