Muskova hipoteza o simulaciji kozmosa

Ne možemo spoznati što je sve nemoguće dok ne spoznamo što je sve moguće.

Ne možemo spoznati što je sve moguće dok ne spoznamo što je sve nemoguće.

Stao sam na četvrtoj stranici i sada nastavim čitati jer je tema još uvijek aktivna, ali vidim da je otišlo u poznatom smjeru. Kako to uvijek biva na bug.hr-u nađu se dva tri ega koje zaboli za temu i spamaju gluposti kako bi sebi dokazali da su u pravu. Počelo je zanimljivo, ali nakon toga ste se krenuli ponavljat i vrtit u krug te je ono što se dalo navest u dva citata, pretvoreno u tri stranice dosadnog štiva.

Evo je samo ekstremni slučaj, ali je već poznato da kod djece s oštećenjima mozga često preostali dijelovi mozga preuzimaju funkcije oštećenih dijelova. Čak se ni operativno liječenje epilepsije ne radi prije određene dobi jer se može dogoditi da drugi dio mozga poništi operaciju.

Mozak se ne razvija samo tijekom trudnoće, već se nastavlja "modelirati" i kasnije, a što smo stariji to se razvija sve sporije, pa su u dječjoj dobi ovakve stvari moguće, dok 40-o godišnjak s moždanim već ima velikih problema za ponovno naučiti stvari izgubljene oštećenjem mozga. Kod njega su problemi krenuli u djetinjstvu, a to je vjerojatno utjecalo i na plastičnost mozga u kasnijoj dobi.

Podsjetio si me, o tome sam pisao jednom prilikom. Taj slučaj , ako ništa drugo, proturiječi hipotezi da mozak proizvodi svijest. Jer prema svemu što pretpostavljamo o korelaciji mozak-svijest, u ovom slučaju biva dovedeno u pitanje. Neuroplasticitet, mislim da ne može dat dostatan odgovor s obzirom da pajdo nema 90% neurona. Tako da se tu praktički nema što "plasticirat". Komputacionistička pretpostavka da određeni broj neurona sačinjava i omogućuje svijest, pada u vodu nakon ovog slučaja. To, dalje znači da AI i svijest u transhumanističkoj paradigmi ne drži vodu... Da, znamenit slučaj svakako.

Multiverse hipoteza isto tako nije provjerljiva pa se uzima u obzir samo da se predvlada tzv. antropički princip, jer se ne može statistički opravdati fine tuning prirodnih konstanti i sl. Nju pretpostavljam prihvaćaš kao validnu hipotezu i ona je znanstvena? 

Edit - rekao bih, znanstvenija hipoteza je da živimo u simuliranoj stvarnosti nego da postoji beskonačan broj svemira. Sama činjenica da je informacija podjednako važna komponenta kao i materija/energija u suvremenoj fizici, barem aludira na nešto kao što je simulirana stvarnost, dok multiverse aludira na nešto manje provjerljivo od mog prike jednoroga.

O svijesti koja lebdi jako puno znaš, redovito čitaš pa imaš sve potrebne informacije, stoga te slušam pozorno... Imaš prospektivnu studiju spomenutog Sam Parnie i iands instituta relstivno nedavno objavljenu, u kojoj minimalno jedan slučaj potvrđuje početnu hipotezu o tzv. lebdećoj svijesti. No s obzirom da se to ne uklapa u tvoj pogled na svijest i svijet, sigurno ćeš pronaći način na koji ćeš obezvrijediti njihovo istraživanje, iako je samo taj jedan slučaj dovoljan da se opovrgne hipoteza koje se držiš ko pjan plota. No nema veze, sve značajnije promjene u društvenoj paradigmi dolaze sa velikim otporom, tako će i ova. Nekolicina ovdje su školski primjer. 

Ako Musk kaže da ti si ti malo majmunče, jel to znači da je u pravu?

Glupo ti je razmišljanje. To što nisi CEO neke jebene firme ne znači da si lošiji od njega, niti znači da je on vrijedniji od tebe. Daj si malo samopoštovanja čoeče!

Eto vidis, ja sam inovativniji od Muska. Brljim po forumu i dobivam placu.

A nisam se ni potrudio :)

Koji rat, koja muda, koji vrag? Mi se zayebajemo, a vi na sve to gledate kao urotu protiv vas alternativaca. Nitko se ovdje ne bori, nema nikakvog rata, nema nikakvih strana, samo zdrava (nekad malo manje zdrava) rasprava, razmjena informacija, malo galame i malo zajebancije. Tome i sluzi forum.

 Hipoteza o višestrukim svemirima se nadovezuje na ČINJENICU postojanja ovog svemira. S druge strane vi imate hipotezu o lebdećoj svijesti koja i sama lebdi, jer nema nikakve osnove, pa vam nužno treba nešto za što bi se uhvatili i onda se izmišljaju i 'istražuju' NDE iskustva (odvojenost tijela i duše kao ideja je puno starija od istraživanja NDE, dok je multiverse starija ideja od fine tuninga, pa očito nije zbog toga izmišljena). NDE su vjerodostojna poput ukazanja u Međugorju, pogotovo ako ih istražuje netko tko i sam vjeruje u to. Višestruki svemiri su špekulacija na osnovi nečeg stvarnog, lebdeća svijest je fantazija bez ikakve osnove, no ni višestruki svemiri se zasad ne smatraju ozbiljnom znanstvenom hipotezom, pa LS ima još manje kredibiliteta. 

Što se 'otvorenosti' tiče, ne shvaćam po kojim kriterijima ti prihvaćaš LS, a odbacuješ (ako odbacuješ), ljude-guštere, Marijina ukazanja, tarot, astrologiju, reiki i Baba Vangu. Ja sam skeptik i trudim se dosljedno propitivati spoznaje. Materjalizam za sada prolazi, ostali baš i ne, ne zato što mi je draži, nego zato što za razliku od ostalih daje nesumnjivo točne odgovore (uz brdo još neriješenih i poluriješenih problema). Više puta sam tražio da navedete neku praktičnu primjenu vaših 'saznanja', no toga naprosto nema. Imate priču koja je vama cool i daje vam osjećaj da znate nešto što drugi ne znaju, no u praksi imate drek.

Iluzionisti mogu pred tvojim očima izvesti nešto neobjašnjivo, no ne pomišljamo da se radi o nečem natprirodnom, jer pošteno kažu da je trik. Napravi istu stvar tvrdeći da je sve stvarno i tko ima određene predispozicije će ti povjerovati. Nekima je stvarnost, ma koliko fascinantna bila, predosadna, pa traže i hrane svoje jednoroge.

 Ako netko priča gluposti to si ti. Multiverse si ti spomenuo, a sada meni predbacuješ da pričam o njemu???

Lijepo sam napisao da je špekulacija i da se ne smatra ozbiljnom znanstvenom hipotezom, što ti tu nije jasno?

Cijelo vrijeme pričaš kako je lebdeća svijest divna i krasna, maltene opipljiva, ali nisi dao ni jedan konkretan odgovor ili link. Odgovori napokon na koji način je verifikabilna, kako je prošao pokušaj verifikacije, što točno znamo o njoj i kako to možemo provjeriti. Daj jednu praktičnu primjenu tih vaših saznanja.

Vodiš sam sebe negdje odakle se ne možeš izvući. Znači činjenica da ovaj svemir postoji vodi do neprovjerljive hipoteze da postoji bezbroj svemira? Izvrsna hipoteza.

S druge strane, "mi" imamo svijest koja predstavlja ponajteži problem naturalističkoj interpretaciji, a po tebi je ona što točno? Pi**rija pretpostavljam? Ja smatram da je svijest fundamentalna supstancija stvarnosti te da je naturalistička hipoteza niti dotiče. Već sam rekao, a to je činjenica koja se jednostavnom logikom može ustvrditi, da je najbolje naturalističko objašnjenje svijesti - odbaciti je. Mislio sam te pitat tvoj stav i "teoriju" o svijesti jer ćemo se tu najprije razići, no mislim da mi nemaš što ponudit a što nisam već pročitao od nekih ljudi koji se, za razliku od tebe, bave tim problemom. Riječ je tu o filozofiji znanosti, što nije znanost već umna gimnastika kojom se znanstvena dostignuća želi iskoristiti za - u ovom slučaju - rješavanje problema svijesti. 

Što se tiče "LS" (zanimljivu sintagmu si skrojio, možda je budem negdje u pisanju i koristio, hvala) - ona je validna, verifikabilna i znanstvena hipoteza što god ti mislio o tome. Znanstvena je jer se dade provjeriti, za razliku od mv "teorije". Već sam spomenuo iands-ovo istraživanje koje je nedavno objavljeno i to sam već spomenuo ako nisi primjetio, evo ovdje. Otvori oči. Istraživanje je straight-forward, jednostavno, hipoteza je provjerljiva, a metodologija jasna. Ako ne želiš čitat (a pretpostavljam da nećeš), mogu ti dati kratku verziju: od x slučajeva, 1 slučaj je potvrdio hipotezu, ne doduše po predviđenoj metodologiji no to ne znači da je hipoteza netočna, već da je metodologiju teško pratit, te ju je potrebno proširiti s tim da se pazi na dosljednost i verifikabilnost.

Na ove dawkinovske floskule o jednorozima, vilama i sličnim izmišljotinama se ne želim uopće osvrtati jer su plitke, dječje i neozbiljne... Takve ideje nijedan ozbiljan ateist/naturalist neće spominjati kao nešto što bi potreslo onog koji drži drugačiji svjetonazor. Recimo jedan Tim Maudlin, filozof znanosti, koplja iznad ridikuloznog Dawkinsa (i njemu sličnih) koji je jedan od popularizatora floskula koje spominješ, nikad neće odlaziti u takav tip argumentiranja jer je za razliku od tzv. novih ateista intelektualno pošten tip kojeg ću uvijek rado

Jedan recimo Galileo, kojeg se smatra začetnikom moderne znanosti, bio je teist i tvrdio da je Bog, napisavši "knjigu" nazvanu priroda, htio da i mi ljudi koristimo razum, misao i intelekt kako bismo otkrivali ono što je On već promislio stvorivši ovaj elegantni svemir, matematiku, prirodne zakone etc. Je li po tebi on isto trebao odgovarati na jeftine provokacije o vilama, jednorozima upućene od tipova poput tebe, dok je radio teleskop u svom sobičku kojim ćeš sutra gledati Jupiter i njegove mjesece? 

Kad sam rekao da si loš poznavatelj znanosti, to tvrdim odgovorno na temelju toga što je materijalizam (kojeg gore spominješ) trenutno, kako je rekao C.Fields u onom klipu kojeg sam ranije linkao, prava lebdeća hipoteza koja, osim što samo mislimo da je stvarna (materija)- jer što ćeš, pipamo i osjećamo tvrdoću zida, vlažnost vode i kad lupiš šakom ona boli - nema apsolutno nikakvo uporište u najskrupuloznijoj znanstvenoj teoriji - kvantnoj. Jedina teorija koja je potvrđena svaki put, čvrsto, jasno, samo nažalost i protuintuitivno, tvrdi da je ono što ti smatraš materijom, sve osim materije. Nisam fizičar, no volim misliti da sam upućen u teoriju kvantne mehanike i ono što ona implicira s obzirom na "materijalističku" hipotezu. No to nisam izvukao iz dupeta, već prilično mukotrpnim prelistavanjem radova filozofa znanosti i fizičara koji se time bave, a do kojih sam došao preispitivanjem vlastitih hipoteza. Čini li me to skeptikom? 

edit: da ne bude apsolutni OT, na kojem se btw ispričavam Đapa club-u i ostalima, evo nešto prigodno. 

Nešto ozbiljniji tipovi koji govore i aludiraju, neki jasnije, a neki suptilnije, da živimo u informacijski baziranoj stvarnosti su tipovi poput: John Archibald Wheeler, Chris Fields, Roger Penrose, Tom Campbell,

Svijest i mozak sigurno koreliraju, a to znamo zahvaljujući neuroznanosti i psihologiji. No pitanje je vrlo jednostavno, a odgovor još jednostavniji. Ako, naime, mozak proizvodi svijest, onda slučaj kojeg je naveo gore kolega overhaul, čovjek sa hidrocefalusom bi trebao biti ozbiljno detrementiran, svjestan kao riba, i nesposoban za društveni život u svakom slučaju; možda čak ne bi trebao imati nikakve kognitivne funkcije. A slučaj je suprotan. Nadalje, imaš jedan članak koji opisuje da u slučaju kada elektro-kemijska aktivnost na području mozga za kojeg smatraju da je nužno za svjesno iskustvo, potpuno utiša i postane gotovo nemjerljiva na mri-u, testirani subjekti prikazuju i svjedoče potpuno suprotno - iznimno lucidno i svjesno iskustvo. A onda, ako je trenutna hipoteza o svijesti kao proizvodu moždanih funkcija točna, onda ljudi prilikom srčanog zastoja, ni u kojem slučaju ne bi smjeli imati ikakvo svjesno iskustvo. Dok je slučaj potpuno suprotan. Nakon srčanog zastoja, kisika u mozgu nestane u roku od 12ak sekundi, a konzekventno mozak nakon tog kratkog perioda nema nikakvu mjerljivu aktivnost, a ljudi u takvom stanju svejedno prijavljuju iznimno svjesna iskustva što se može verificirat svjedočanstvima doktora, medicinskih sestara i drugih ljudi. Verifikaciju je teško provest kroz skrupuloznu znanstvenu metodologiju, no iands institut je probao, išlo je teško, ići će opet, sa dorađenijom metodologijom... Oni koji smatraju da je takvo što nepotrebno, glupo i sl. su, u nedostatku prikladnije riječi - idiotični.

Teško je provest dosljedna istraživanja u tom području, no sama činjenica da ljudi doista prikazuju i svjedoče svjesno iskustvo, proturiječi spomenutoj hipotezi. Štoviše, kada govore o tom iskustvu, tvrde da nije riječ o nekakvom mutnom, nejasnom i zbunjujućem iskustvu ala dream, već potpuno suprotno. Kad poslušaš malo ljude koji su to doživjeli, ne možeš se oteti dojmu da je ono što tvrde da su proživjeli nešto doista stvarno s obzirom kako je utjecalo na njihov život poslije toga, a to je i za psihologiju kao znanost ozbiljan fenomen vrijedan proučavanja.

btw svijest nije ništa super kul urbano, već doista fenomen koji se u svakom pogledu kosi sa svim pretpostavljenim konvencionalnim znanjem u znanosti, i samim time je nešto vrijedno dubljeg istraživanja. 

Prilikom srčanog zastoja ne dolazi do zaustavljanja rada mozga, niti dolazi odmah nakon nedostatka kisika uslijed kolapsa srca ili pluća. Mozak može bez kisika par minuta i onda nastaju oštećenja proporcionalna duljini perioda bez kisika. Samo sjećanje na srčani udar znači da je čovjek bio svjestan i da mu je mozak radio, s obzirom da se sjećanje sprema u mozgu. Nije ti neki primjer.