izvori: u niti jednoj povijesnoj knjizi ne postoji podatak o Isusu i apostolima kao pravim osobama već su sve nagađanja (tj. navode se isključivo pretpostavke). čak ga nema nit u Rimskom popisu stanovništva koje se spominje u bibliji
Ako se ne varam mislim da je rimski senator Tacit kojeg uzimaju za pouzdan izvor spominjao Krista kao osobu i njegove sljedbenike Krišćane.
jest, ali je uopće upitna autentičnost tih zapisa Tacit-a jer su isti uvijek bili u rukama crkve i crkvenih djelatnika a nađeni su tek u vrijeme renesanse kada se što šta krivotvorilo, pogotovo od strane crkve
nek vjeruje tko želi, logičnije je da nije postojao neg da jest...
Opet pričaš napamet. Tacit je RIMSKI povjesničar iz razdoblja (druga pol 1. st.) kada su rimljani progonili kršćane. Imao je izrazito negativan stav prema kršćanima tako da je besmisleno ovo što tvrdiš. Da, kršćani su preuzeli Tacitova spise kako bi mogli njima potvrditi Isusovu povijesnost dok ih se masovno ubijalo za zabavu rimskim građanima...
Plinije, Svetonije, Josip Flavije, Tacit < NEkršćanski autori, uglavnom jako negativnog mišljenja o kršćanima pišu o Isusu kao povijesnoj ličnosti. Jadni, kakve budale. Nisu imali pojma da su dio jedne svemirske urote zvane kršćanstvo. Uh... Mnogi povijesni spisi su pronađeni stoljećima kasnije, a ipak se prihvaćaju kao povijesna istina. Možda da je Tacit ovjerio Anale kod javnog bilježnika sa svojim potpisom i pečatom preko tvrdnje o Isusu - bi li to pomoglo? Ili, kada se proučava rimska povijest prvog stoljeća, zašto su upravo Tacitovi Anali glavni izvori o tom vremenu, a kada se spominje Isus - o ne, to je urota.
Shvati to kako god hoćeš, ali argumenti su ti jednako nejaki kao i kod onih koji tvrde da je biblija božja riječ. Ta pisali su je ljudi inspirirani duhom svetim, zar ne? - vrlo logično i smisleno pojašnjenje (čitaj: sarkazam). Btw, a što sa svetim spisima kod drugih vjera - mislim, i te spise je pisao bog, ako ne osobno onda isto preko "inspiracije svetim duhom".
Da rezimiram, nije ti nimalo čudno da nitko, ali baš nitko od isusovih suvremenika nije pisao o isusu? O tolikim masama ljudi koje je privukao svojim revolucionarnim učenjem? Pa makar Poncije Pilat u svojim zapisima/pismima/autobiografiji/analima i ostalim kanalima? Ili netko od farizeja, koji bi isusovo ponašanje zapravo evidentirao kao pobunu? Nije ti čudno da su o isusu pisali oni koji su se rodili dobrano nakon njegove smrti? Za evanđelja se barem trude pojasniti da su apostolska svjedočanstva, kasnije zapisana, ali ipak da se radi o riječima isusovih suvremenika. Ali o samom isusu... nada, nicht, nič, ništa.
Okamova oštrica kaže da su stoga zapisi o isusu vjerojatno lažni, fabricirani tijekom renesanse (a ne tijekom kršćanstva kako si ti pogrešno pročitao) - tijekom renesanse kršćanstvo više i nije postojalo, bili su ti tu dobri stari prijetvorni katolici, pa bradati pravoslavci, nazirale su se natruhe protestanata i sl. - što ide u prilog teze da se papa javlja tamo gdje mu nije mjesto, a to je da jednom religijskom činovniku nije mjesto da prodikuje o žutoj štampi jer je i njegovo činovništvo/religija/pa čak i vjera zasnovano na upitnim/lažnim/fabriciranim/preinačenim informacijama.
Sve to pišem iz razloga što i stari Egipćani poznaju priču o isusu, daleko prije isusa. I oni su imali spasitelja, koji je imao 12 apostola, koji je bio iskušavan u pustinji, koji je bio začet po duhu svetom, koji je razapet i umro na križu, koji je uskrsnuo treći dan i slično. I čiji su sljedbenici koristili simbol ni manje ni više nego - križa. I sve to dobrih 1200 godina prije isusa, koji je "pravi" isus. I da, zapisano je u hijeroglifima, dakle u kamenu, za razliku od zapisa o isusu. Ali ovo što pišem je sotonino fingiranje povijesti, ha? Hoćeš još jednu novost? O djevici mariji i njenom nepostojanju, odnosno preuzimanju u katoličku simboliku pravo iz... babilonskog poganstva. Ma vidi čuda... i marija je postojala, zar ne? Hoćeš još novosti? O povijesti ukrašavanja božićnih drvaca? O uskršnjim jajima i zekanu - koji imaju veze sa kršćanstvom i isusom kao što i ja imam veze sa biljnom uši koja je pročitala sve pisane radove moderne ljudske civilizacije.
Ovdje samo vidim ponašanje kvazi-vjernika - kritiku pape shvaćaju kao kritiku boga, iako niti je papa bog, niti su papine riječi istinite ili ispravne jer i on/ona/ono je samo čovjek, slabostojeći u iskrenosti. Ukazivanje na sive zone vlastitog vjerovanja umjesto kao poticaj na razmišljanje o svojoj vjeri shvaćaju kao napad na svoju vjeru. I kao zadnje, poštuju tuđu istinu doklegod nije u suprotnosti sa njihovom istinom. Tako diskriminirajuće/necivilizirano/(pa čak i nazadno) ponašanje prema svojoj braći (isus je rekao "ljubi svog neprijatelja kao samog sebe" zar ne?) je posvemašnja suprotnost načelima kršćanstva, ali i načelima uljuđenog međuljudskog ponašanja. Jer sve što vidim je da kvazi-katolici (da, niste kršćani, jer kršćanin je onaj koji se drži božjih riječi, a ne "papinski nepogrešive podjele onoga što je bog stvorio i što je nedjeljivo") su sve samo ne ljubitelji tog isusa u kojeg se kunu. Pa tako ni papa sa svojim nazadnim/neprimjerenim/netalentiranim/političkim/neljudskim izjavama.