Novinari – dio rješenja ili dio problema?

Dobar komentar.

Otkako radim u medijima (konkretnije, u informativi - nisam novinar već osoba od tehnike :)) prestao sam čitati novine i gledati infotainment emisije a la Dnevnik. Prosvijetli te kad na portalu pročitaš nešto upravo dijametralno suprotno od onog što si na vlastite uši čuo prije 5 minuta. Moja perspektiva nije ništa bitno pronicljivija od ljudi koji nemaju doticaja sa medijskom kuhinjom - dovoljno je da neku temu ili događaš poznaješ detaljno pa da se čudiš kad o istom tome u novinama pročitaš hrpu dreka.

Što se tiče javljanja uživo sa Markovog trga 5 sati post festum - gle, kupio se SNG kombi, tehničar je na plaći, space na satelitu je zakupljen, reporter je složio vijest (i sad bi mogo ić doma familiji da radi u javnom sektoru) - pa neće sve to stajati u firmi besposleno! Nek radi!

Još ako imaš wireless vezu za live pred Vladom (kao jedna nacionalna TV kuća koju neću imenovati, a nije RTL ni HTV), normalno da ćeš poslat ljude tamo svaku večer, e da bi cijela emisija izgledala 2% više kul.

Katastrofa. Trebalo bi spustiti nekakav dome oko Markovog trga i podaviti i njih i nas.

Konacno tekst  kojim se nacelno slazem iako je Drago nazalost ipak samo otkrio "toplu vodu" jer nedostatak istrazivackog novinarstva i objektivnosti nije

nesto sto se dogada samo u zadnje vrijeme.

Novinari su po meni previse podlozni odredenim smjerovima koji pusu u redakcijama, pa se tako uvijek zna kako ce npr.  neka vijest izgledat u

Jutarnjem kako u Vecernjem i kako u 24 sata.

Dobro je sto zahvaljujuci internetu mozemo do alternativnih informacija doci na vise mjesta i sami donosit odluku jel neka vijest istinita ili ne.

Cinjenica je da se informacije u mainstream medijima pisu i ureduju ovisno o tome tko je vlasnik kuce ili ako se radi o drzavnoj kuci tada vodeca stranka utjece

svojom politikom odabira kljucnih ljudi na vodecim mjestima.

Sto se tice kvalitete tekstova tu niti BUG online nije imun na gluposti poput pisanja iste vijesti dva puta od dva razlicita autora u razmaku od par dan i sto je najzalosnije vijest je bila c/p.

Ne bih htio ulazit u diskusiju jel Baksa radio c/p od kolege ili suprotno, ali takve stvari se ne bi trebale desavat sto ste i sami uvidjeli posto ste nakon sat vremena uklonili sporan tekst.

Možeš dodati i treće da si trol, jer osim što ne razumiješ proces i nisi (očito) sposoban razlučiti dvije teme unutar teksta, zlonamjerno provociraš, a to se sankcionira.

Ej, ne diraj mi 'Mrvoja', taj ima IQ kao ostatak njihove redakcije zajedno. I uopće ne pretjerujem. Inteligentan i lud. Poslušaj mu bend Krankšvester. 

No, sprdnju na stranu, moram pohvaliti kolegu Galića, napisao je ono što i sam mislim. Koliko sam se trudio učiti od starih 'kvrga' radijskog novinarstva, trudio se raditi na sebi, konstatno imati na umu da uvijek mogu puno bolje, ubila me realnost. Vlasnicima nije u intersu nikakva kvaliteta, relevantnost ili, ne daj Bože, integritet. Novac i samo novac. Kada je nastupila kriza smanjuje se broj ljudi, onima koji su ostali daje se više posla i dodatno se smanjuju plaće. Ljudi su prisiljeni baviti se i s pet dijametralno suprotnih tematika u samo jednom danu jer nema tko odraditi posao. Stav 'znaš li koliko ljudi ima vani koji čekaju tvoj posao' je milijun puta izgovorena floskula koja je, zahvaljujući Indexu, net.hr-u, Novoj i inima postala tužna realnost.

Primjer kako to 'fercera' sam i osobno shvatio prije nekoliko godina. Na jednoj audiciji prošlo njih troje. Jedna mala, inače netalentirana do bola, ljuta je na mene jer ju koristim kao primjer, ali me to uopće ne priječi da ju, u ovakvim situacijama, uvijek spomenem, a to sam joj, uostalom, rekao i u četiri oka. Npr. pošalješ ju na pressicu nakon što je radila već više od pola godine. Ona se vrati, odreže nekakve tonove i napiše nekakav tekst. Kao prvo, tonovi nemaju veze s mozgom, kamoli s onim što je bilo bitno, predugi su i kod mene bi bili treći ili četvrti izbor onoga što treba izdvojiti. Tekst, s druge strane, gotovo da i nema veze s tonovima, posebice zadnja rečenica prije izjave na koju bi se klip trebao nadovezati. Stilski tekst izgleda tako da prepraviti ne možeš, pročitaš, postaviš joj 20 pitanja i onda sve pobrišeš i napišeš od početka. Ista ta osoba je, nakon odlaska s naše male lokalne, 'prezahtjevne' postaje, preko dvije godine radila za In Magazin Nove TV. Pametnom dosta... 

Netko je spomenuo jezičnu službu u jednom postu. Kao profesionalni spiker (za što sam se uz redoviti voditeljski i novinarski posao specijalizirao), mogu vam samo napisati da se za početak priupitam što se dogodilo s istom službom na HTV-u. Je li središnji Dnevnik postao Zagrebačka panorama? Jesmo li mi, koji znamo govoriti 'čistim' književnim naglaskom 'previše sterilni', ili se službeni hrvatski jezik promijenio, a mi jadnici na krajnjem istoku nismo dobili obavijest o tome? Dakako, o RTL-u i Novoj bolje da ni ne počnem...

Od ovotjednih tekstova koji su, očito, gurnuli Galića preko ruba, moram posebno izdvojiti onu budalaštinu o štetnosti mlijeka. Ne mora čovjek biti medicinar, nutricionist ili neke slične struke, poznavanje osnova nekih elementarnih stvari u tom polju i zdrava logika dovoljni su da čovjek shvati koliko je idiotizama napisano u tom tekstu.

BTW, svima onima koji pričaju o novinarima bez fakulteta, mogu samo poručiti da je fakultet nekakva osnova za obavljanje ovoga posla, ali se pravo znanje stječe samo i isključivo kroz posao i upijanjem znanja od starijih kolega. Nekoliko je ljudi s novinarskim faksom prodefiliralo kroz redakciju u kojoj radim u posljednjih 17 godina otkad sam tamo. Neki od tih, koji su čak ranije radili u tiskanim medijima, bili su u stanju napisati radijsku vijest u kojoj ne najavljuju niti jednu od dvije osobe čije se izjave emitiraju. Neki drugi morali su i po dvije godine hvatati korak kako bi se kvalitetom izvješća izjednačili s nama koji nemamo bilo kakav fakultet, ali smo radili već pet ili šest godina taj posao. Bilo je tu i drugih primjera, neću previše širiti priču. Tek želim svima dati do znanja da znanje s fakulteta i znanje prakse su, kao i obično u ovoj državi, dvije potpuno različite stvari. To su mi, doslovno tim riječima, rekli ljudi koji su završili novinarstvo. Nažalost...

Da ne duljim više, svađat ćemo se kada netko nešto odgovori. 

Previše sam generalizirao. Postoje naravno kategorije novinara, odnosno vijesti, pa tako i prema tome i mjesto rada. Ali u informativno-istraživačkom novinarstvu ti je sve ured osim one prostorije/kocke/stolice koje si dobio kod poslodavca.

A što bi trebali tek reći na RTL? Tu i tamo naletim na vijesti u udarnom terminu, a ono urednik ne zna spojiti ni dvije rečenice bez da nešto ne zaboravi, krivo kaže ili se općenito zblesira.

Sjetimo se i onog slavnog rukometnog prvenstva gdje su gosti imali poljepljene reklame od čipsa po sebi.

Na žalost rasprava je vrlo brzo degradirala jer se krenulo pretresati jedan od konkretnih primjera u samom osobnom stavu...

Pa, evo mali pokušaj da se rasprava vrati - na temu!

Prvo bih rekao da iako je Dragin tekst dosta dugačak (za internetsku formu), k tome oplemenjen konkretnim primjerima (da bi se tema plastičnije oslikala), na koncu je ipak površan. Puno je tu još elemenata koji imaju utjecaja na novinarstvo danas. Evolucija medija, digitalizacija, društvene mreže, fenomen "građanina novinara"... Za mene osobno, koji sam iskusio i nekadašnji klasični ulazak u svijet novinarstva (kruti redakcijski sustav, učenje zanata u gradskoj rubrici, terenski rad, rad na montaži teksta u tiskari...), pa sve do danas kada se bavim i uređivanjim tiskovina i community managerstvom, dvojbeno je već i najbanalnije pitanje - a tko se danas uopće može zvati novinarom? Na žalost (možda bi netko rekao - na sreću?), u današnje doba između pisanja statusa na fejsu i vijesti na većini web portala, gotovo da i nema razlike...

I sad bih mogao nizati cijeli niz dvojbi i nerazriješenih pitanja, ali pretvorilo bi se ovo u dosadu... Kao što bi i Dragin tekst bio dosadan da je ušao dublje u temu, a i to je kriterij novog doba u kojem se traži brza, kratka i lako dobavljiva informacija. Za sve ostalo, sve manje ljudi ima vremena i interesa...

Mislim da upravo ovdje i leži poanta degradiranja novinarstva. Sva ta brzina dotoka informacija, 'građani novinari', namjerno srozavanje kvalitete od strane vlasnika medija radi veće zarade, sve je, nakon godina medijske 'indoktrinacije' struke i publike, od čitatelja stvorilo tek pukog konzumenta poluinformacija i kvazisenzacija. Medijski moguli su dobili tu važnu bitku, digitalni medij im je bio izvrstan nakon televizije za ubrzavanje procesa, i sad imaju instant novinare koji, za razliku od pravih, koštaju malo, lako su zamjenjivi i privlače gomilu ovaca kojima je sva bit informacije sadržana u naslovu na osnovu kojeg i donose prosudbe. A taj naslov je, najčešće, ili izvučen iz konteksta, ili predstavlja jaaaako iskrivljenu interpretaciju onoga što piše u tekstu.

Svi prenose od svih, ponešto se izgubi u prijevodu, ponešto u interpretaciji, i, na kraju, vijest se gotovo svede na razinu trača. Usput, koliko vas s foruma je na nastavi psihologije (ako ste ju imali u školi) radilo praktičan prikaz širenja tračeva? Ako to niste doživjeli, trebali bi pokušati izvesti pokus u većem društvu. Rezultat je, nerijetko, urnebesan. Zapravo, rekao bih više tragikomičan... 

Budući da sam nesklon teorijama zavjere, rekao bih da ipak nije riječ o namjernom srozavanju kvalitete. Gotovo neizbježnom i nimalo neisplativom, sigurno; ne i namjernom.

Možda griješim – zapravo, u određenom broju slučajeva gotovo sigurno griješim jer postoje podli i zlonamjerni ljudi – ali dovoljno je da netko pogleda koje su vijesti najčitanije. I koliko, recimo, svaka ogoljena sisa umnogostručava broj klikova. I ako moraš optimizirati poslovanje, a na razvijenom tržištu baš i nemaš izbora, vrlo je lako izračunati da istraživački novinar košta više od kopipejstera, a u pravilu donosi manje sisa i manje klikova. Hm, tko li nam ono donosi veću lovu?

A budući da ljudi u pravilu nisu skloni dugoročnom planiranju – nismo građeni za to – teško je napraviti realistične projekcije dugoročnih posljedica pada kvalitete. A i bitnije je preživjeti sada i odmah nego planirati budućnost; na kaže se uzalud o tom potom.

I tu onda dobiješ začarani krug –štoviše, spiralu – gdje padaju i kvaliteta i kriteriji čitatelja… i, naizgled paradoksalno, broj čitatelja. Jer čitatelji s višim kriterijima neće davati lovu za smeće, a čitatelji s preniskim kriterijima uopće neće čitati. Jer, realno, i ne znaju čitati.

bocic kaže...

Ej, ne diraj mi 'Mrvoja', taj ima IQ kao ostatak njihove redakcije zajedno. I uopće ne pretjerujem. Inteligentan i lud. Poslušaj mu bend Krankšvester. 

Moram i ja poozbiljiti svoje tvrdnje. Nisam grammar nazi, rijetko to primjećujem u tekstovima, bitniji je sadržaj od forme. Ipak znam da je trebalo ići uozbiljiti, a ne poozbiljiti but dis is more funsies.

Glavom u ozbiljnost:

Imamo hrpu pijeska i ako maknemo zrno je li to i dalje hrpa?

Maknemo li dva zrna, isto pitanje itd, i tako bliže.

Preslikamo li to na veoma ozbiljnu temu, izbore, analogija bi glasila: vodim kampanju protiv droga, i kao voditelj komune i liječnik imam kredibilitet, no glavni financijer dila drogu. Jesam li i dalje kredibilan?

Što ako je glavni financijer čist no njegov partner dila drogu? Nagriza li to moj kredibilitet i u kolikoj mjeri?

Što ako je i partner čist i on da donaciju no njegov kooperant dila? Nagriza li to moj kredibilitet i u kolikoj mjeri?

To je jedan ekstrem, krećemo na sredinu.

U svojim tekstovima spotičem ljudima vjerovanje u nadriljekarstvo, satiriziram ih ili radim nedvosmislenu sprdnju, a direktno ispod mog teksta stoji reklama za pripravak od 147 pustinjskih biljaka oji liječi sve od Artritisa do Želučanih tegoba. Nagriza li to moj kredibilitet i u kolikoj mjeri?

Zadnji ekstrem je već navedeni primjer hrvatske estrade gdje malo koga zanima kritika jer smeće govnjivo  više ni ne zaslužuje udarati, a direktno ispod te kritike stoji 3 članka o Grubniću, Ceci i Rozgi.Ne može Hrvoje pisati o gladnim budalama, kad ih on hrani.

Pavičić je pametan čovjek.

No kao i svi, moramo izmjeriti tu pamet.

Najlakše je to učiniti usporedbom, natjecanjem, tako se očitava kvaliteta u svemu od politike, znanja, sporta čak i kulture. Osim kod Applea i Crkve. iBog zna kakve haluciogene šitove oni tamo serviraju.

Problem je s kime usporediti Pavičića da bi mu izmjerili piš... ovaj pamet. Usporedimo li ga sa kolegama iz Hrvojeve redakcije, Pavičić je genije. Isto je i sa Butkovićem, Ivkošićem, Despotom i onim botom koji piše članke na 24 sata i Dnevnik.hr.

Znači K.O. flawless victory, finishin potez za Pavičića.

No to nije poštena borba. Hrvojeva redakcija je naguz'me rad plate strojevi koji pišu ono što gangliji Grubnićeve svite žele.

Ivkošić je desničar, fuj, Despot viče sloboda govora samo kako bi umaskirao svoje stavove, a Butković pa eto opet:

To će biti vraški teško jer teme koje obrađuju naši komentatori pisali su u Gvardijanu ili Cajtungu za vrijeme Tačerice i Vestdojčlanda. Osim ako idemo tražiti u agenciji iz križaljke ATA (Albanska, mislim).

I što sad? Sadržaj je civilizacijiski zapeo u vrijeme tranzicije, a forma je iznadprosječna.

Hvaliti formu ili smatrati sadržaj skakanjem u bandwagon kritika-cuga bez rješenja? Oh wait - isto to rade još neki intelektualno nadmoćni ljudi kada Pranju uhvati žuta minuta.

U Hrvatskoj je vraški lagano biti komenatator. Zašto? Jer kolega na desku preko puta tebe radi na tome da imaš što komentirati.

Možda radijski dio i nećeš obvezno računati u 'pravo' novinarstvo, ali u mom slučaju je. Da nije odavno bih se bacio na 'misaone' poslove poput kopanja kanala i plijevljenja kukuruza. 

Ja mislim da prosječan kupac ne zna što hoće, iako misli da zna. 

Da li je itko znao da mu treba iPad prije nego ga je Apple napravio? Ne. Zna se da industrija ne proizvodi samo da zadovolji postojeće potrebe, već izmišlja i nove potrebe koje onda zadovoljava.

Naša najposjećenija rubrika na webu nisu GM Babes, iako je to taj pristup "guzica i sisa" - dulji i složeniji tekstovi više se čitaju. 

Ljudi nemaju ništa protiv guzica i sisa, ali kad im se da i nešto razrađenije, znaju to cijeniti iako možda nisu ni slutili da će taj dan kliknuti na neki dulji tekst, pročitati ga i onda komentirati. 

Prema podacima (do 12.2012) i prema ovom tvom postu, zapravo se nameće zaključak kako ljubitelji sisa po svoj dnevni špric ne dolaze na bug.hr.

To je zapravo logično jer postoje bolji (nhf) cic portali i stranice.

Također, jedan portal (npr net.hr, index, jutarnji) ima daleko brojniju (time i gluplju/per capita) publiku, te je stoga i potreba za cicama nešto veća.

Dakle razumljivo je da na jednom business.hr portalu nije najposjećeniji horoskop, da na jednom limun.hr portalu nije najposjećeniji extra zvijezde plus magazin, kao što na jednom bug.hr portalu nije najposjećenija rubrika GM babes (za koju btw prvi put čujem).

Ako iz ove liste maknemo njuškalo (nije portal već oglasnik), i forum.hr (neznam kako ovo nazvati), zapravo je coolinarka jedina cic-free stranica (portal, što li je već) u hrvatskoj koja donekle može parirati cic portalima.

Nisam našao neku drugu listu koja bi mi bila autentična pa ako ima još koja stranica koja je u top 10, a nije na listi, ja joj se ispričavam :)

Ovo što kažeš za kupce je istina. To se iskorištava svugdje, pa tako i u medijskom biznisu.

Odličan članak. No postoji li rješenje, donesti zakon da vlasnici krivično odgovaraju, staviti novine(portale) pod filtar nekog humanog cenzora, novčano kažnjavati svaku idiotariju, uvesti u škole predmet kako prepoznati kretenarije, zabraniti crnu kroniku... Da sam kojim slučajem sudac i da mi pod pult dođe vlasnik 24 sata ili jutarnjeg bez ikakve grižnje savjesti bi ga osudio na 10 godina.

nhf ali dokazalo se već milion puta: "glup"-"gluplji"-"čitatelj jutarnjeg lista"