Pozdrav. Imam nekoliko pitanja. Sada ću vam probati prikazati situaciju u kojoj se nalazim i kako sam došao do nje.
Prije svega, vjerujem da se radom i voljom moguće izvući iz većine loših situacija (vezano za školu). Nadam se, jer ovisim o tome.
Naime, od prvog do šestog razreda osnovne škole sam prošao sa prosjekom od 5.0 (što i nije tako čudno, čudno je sve ostalo). Svi u mojoj obitelji i školi su na mene gledali kao na nekoga tko će se uspjeti upisati u neku dobru školu jer sam [skromnost off]u svom razredu bio bez konkurencije[/skromnost off], barem su mi tako svi tvrdili. Mislio sam se poslije završene osnovne škole upisati u neki računalni smjer, programiranje i sl. jer me to oduvijek zanimalo i nerijetko su me susjedi zvali da im nešto "popravim".
Tada je došao sedmi razred, počeo sam se družiti sa 'klošarima' i nije me previše bilo briga za školu (ne, nisam pušio niti se drogirao :P). Sedmi - jedva prošao. Osmi - također. Ogromne rupe u gradivu, jedva se provukao nakon popravnog iz matematike. Da mi je netko tako nešto rekao dvije godine prije, smijao bih se.
Došli su na red upisi u srednje škole, a ja nisam imao dovoljno bodova za bilo kakav četverogodišnji smjer. Tako sam odabrao elektrotehničku školu, smjer elektromehaničar. Mislio sam, možda je moguće radom popraviti greške. Možda postoji mogućnost prebacivanja u četverogodišnji smjer uz neke uvjete. I zaista, saznao sam da postoji. No, mene pubertet još nije bio pustio pa sam vidjevši da poslije prve godine nema ništa od famoznog transfera (zbog moga nemara, ničeg' drugog'), namjerno pao razred (da, dobro vidite) uz tvrdnju kako će mi se biti lakše prebaciti poslije prve godine zbog razlike u gradivu između dva smijera.
Tako me u prvoj godini (drugi put) lagano počeo popuštati pubertet pa sam malo po malo školu počeo poimati ozbiljnije. Nemoram niti napominjati kako mi je u razredu užasno jer s nikim ne mogu normalno razgovarati, nitko nema nikakvu percepciju, svi deru samo po cajkama i techno-u, a ja baš po The Beatlesima, pa me nitko ne shvaća =P. Većina ih navija za Dinamo, a meni to ne 'igra baš nikakvu ulogu'.
Bliži se kraj godine i ja sam se popravio, čak sam išao na instrukcije iz matematike da bih popunio 'rupe'. Neki mi profesori savjetuju da se prebacim, pa ću isto i pokušati. (Usput, neki poznanici, doduše rijetki, su uspjeli sa prebacivanjem). Ciljam na smjer 'Tehničar za računalstvo' jer su mi računala/kompjuteri prirasla srcu još od malih nogu (386, 486). Nadam se da ću uspjeti.
Sada se pitam, ako uspijem, ako se prebacim, završim taj smijer, u kakvoj su vezi srednja škola i fakultet? Mogu li sa, npr. frizerskom (karikiram), upisati dobar elektrotehnički fakultet (pod uvjetom da recimo sve 3,4, koliko već godina srednje prođem sa, recimo 5, dobro napravim državnu maturu i prođem prijemni na fakultetu?
Znači, ima li vrsta škole, odnosno smjer veze sa upisom na fakultet?
Spreman sam preko ljeta raditi da bih si platio dodatne instrukcije te naravno, učiti, učiti, učiti...
Ako ste pročitali moje baljezgarije, unaprijed vam puno hvala na odgovoru.