Nedostaje motivacije za igre

Slažem se, imam iskustva isto provedenog cijelog ljeta pred kompom umjesto odlaska na more s rođacima, izlazaka vani itd. Prošlo sam ljeto cijelo vrijeme igrao COD2 (jedan tjedan sam čak proveo 80h ), no sad se ipak mogu kontrolirati, i puno brže vrijeme prolazi dok si na kompu i igraš bezvezne igre od koje nemaš nikakve koristi, nego nešto što ti stvarno treba u životu.. 

Niti ja u zadnje vrijeme nemam nikakve motivacije za igre.Sad kad upalim komp prvo idem na fejs da vidim šta ima novo i onda nikak da se odlijepim,imam xbox360 i redovito skidam nove igre i nisu mi baš nekaj zanimljive,svaku želim proči do kraja ali nakon par sati igranja jednostavno mi dosadi.Možda mi se motivacija vrati pod ljetnim praznicima...

Čitam temu i slažem se s dosta sudionika.

Gaming kao takav oduzima vrijeme,ali kad se zaželim toga,

nema te sile koja će me spriječiti da utučem koji sat upravo na to:)

Činjenica jest da ove nove igre i meni ne odgovaraju,ali zato imam dosta starih igara....

pa i momentalno instalirano na računalu i odigram ih radije nego nove tkzv. "hitove".

Stare igre koje imam i igram ovih dana su:

Quake Enhanced

Quake II Evolved

Quake 4

Serious Sam: TFE

Serious Sam:TSE

RTCW

(volim brze pucačine)

Odličan stari horror:

Clive Barker's: Undying

H&S RPG:

Diablo II Median XL Mod

TQ:Immortal Throne

Naravno,ne igram više po cijeli dan i po cijelu noć kao nekad(čitaj,prije 15-ak godina),

ipak je tu obitelj,posel više ne jer sam na dugotrajnom bolovanju,

a čak sam i filmove počeo gledati po noći jer me pere insomnija koju pokušavam liječiti,

no i ne ide baš....

Bilo kako bilo,nije kraj svijeta ako gubiš volju za gamingom,kao što su cijenjeni kolege forumaši ranije rekli...

ima i pametnijih stvari za raditi,zar ne?

Osobno,imam faze kad mi se ne da ništa igrati no to ne traje dugo,jednostavno se ponekad zasitim igranja a ponekad poželim.

Uglavnom,znam da neću nikad prestat igrat igre na PC-u

(jedino što me može spriječiti je da ne posjedujem isti,da nemam struje i nedaj Bože ostanem bez extremiteta XD)

Paolo,Deathspank obavezno zaigraj,vjeruj na riječ da su oba fantastični i duhoviti H&S RPG-i.

Svijetle točke u moru bezličnih novih igara,moja preporuka:)

Stalker (pogotovo Call of Pripyat) je jedna od rijetkih novijih igara koja mi je baš sjela.

izbrisi fejs i garenu ko ja pa ces vidit kako ce ti se igrat :DDDD 

mozda nas 'problem' lezi u tome sto smo mi, kao sudionici ove teme, vecinom starija generacija gamera (iznad 20 god.) koja je gaming iskustvo stjecala u igrama krajem 90' tih koja je u principu i i bila prekretnica gaming razdoblja bilo na pc-u ili konzoli. kvalitetni  naslovi su se redali kao ne tekucoj vrpci  da bi naposljetku i dan-danas ostali zapamceni kao najbolji primjeri svojih zanrova. u  to vrijeme nismo svjesno razmisljali da zapravo igramo najkvalitetnije igre ikada napravljene jer nam je bilo posve logicno da cemo tehnoloskim napretkom shodno tome dobivati i dorađenije naslove , ali bili smo u krivu. sjetimo se samo point and click avantura koje su danas potpuno zapostavljene..broken sword i monkey island serijal, grim fandango da ne spominjem.. to su bile igre koje su imale ''ono nesto'' sto te tjednima,mjesecima drzalo prikovanim uz ekran. sjecate se prvoga MGS-a gdje karakteri nisu otvarali usta dok su razgovarali? svejedno, mene i danas kada netko upita ''a koja su tebi najbolje igre'' ja k'o iz topa ispalim "MGS i final fantasy 7" . te igre bile su radjene za generaciju koja je izlazila iz ere commodore-a 64 i onih sivih konzola popularno nazivanih MASTERGAMES, iz era 2D platformskih igara (super mario,donkey kong,contra...). bez ikakvih ocekivanja, najednom su poceli stizati naslovi koji su te prakticki ostavljali bez daha. sjetite se prvog soul reaver-a koji je apsolutno pomaknuo granice 3D avantura gdje si kombinacijom paralelnog i realnog svijeta dolazio do rjesenja zagonetki, a danas je kao fora kada u blesavom crysisu pritisnes xy tipku i na nekakvom ''nanosuit-u'' promijenis svojsvtvo odijela u ''nevidljivo'' i to je nesto sto se posljednjih godina prica unutar gaming populacije kao da je to velika vijest! a jel' oni znaju da 10 god. unazad u jednom MGS naslovu je ''stealth'' mod bio implementiran,i to ako mene pitate, na mnogo doradjeniji i zanimljiviji nacin nego u crysisu. ja se nesjecam da sam nako Gran Turisma  2 odigrao ijednu simulaciju voznje koja je u istom mahu pruzala nevidjenu graficku i fizicku prezentaciju, a da ne spominjemu natjecateljsku strast koju je izazivala dobro osmisljenim  turnirima i njihovim podjelama . need for speeed naslovi su se negdje nakon cetvorke potpuno izgubili..toca je presla na GRID naslov koji je bio respektabilan, GTR je imao potpuno nezanimljiv natjecateljski mod a formula 1 serijali su nakon 09-2002 prosto nestali sve do proslogodisnjeg codemastersovog izdanja koji je bio prepun bugova. mogao bih jos nabrajati zanrova i zanrova i primjera i primjera...deus ex, tomb raider(1,2,3),wolfenstein,half life,longest journey...ali mislim da je besmisleno okretati se proslosti jer postoji toliko dobrih naslova kojima danasnji nisu do koljena ..niti do koljena!  u jednom trenutku gaming svijet je naprosto''stao'' pocevsi forsirati ''graficku prezentaciju'' koja, gle ironije, zapravo i nije drasticno napredovala tokom godina. (ako mene pitate, half life 2 i danas ima fenomenalnu grafiku). karakteri su gubili na osobnosti, mjesta na inovativnosti i raznolikosti, prica na kompleksnosti i intrigantnosti..  gaming industrija zakazala je onom pogledu na kojemu je u proslosti izgradila velike naslove, izgubila je na osobnosti i ''špiritu'' .

Da,upravo su mnoge stare igre te koje me i dan danas drže u gaming "sedlu".

Soul Reaver "Legacy of Kain" sam odigrao na PS sigurno 20-ak puta i nikad mi nije dosadio,

volio bih ga odigrati još jedared,nažalost nemam na čemu:(

Pa FFVII i FFVIII,Crono Cross,Suikoden I & II

Čak i Quake II na PS je bio odlična konverzija i dao se je fluidno igrati kontrolerom.

Jel se tko sjeća prvog Blood i Unreal sa PC?

Pa Doom stari....to su bile igretine!!!!

(E,to srećom mogu odigrati i danas:))

Nove igre su ušminkane,ali nemaju dušu...čast izuzecima poput Deathspank i Zeno Clash.

A,tko će ga znat'...možda nas je jednostavno vrijeme pregazilo kao i igre koje

zazivaju nostalgiju na samo sijećanje....

Nemam ni ja motivacije za nikakve igre.

U zadnje 2 godine samo san igra LoL i CoD2...

Izlazim iz tog filma s igrama :)

A cuj, znas kako je... kad si stalno za kompom, mislis da seks postoji samo u pornicima :-D

_{Hahahah, hvala na ovome, bas si mi uljepsao dan :-D}

Iako je tema stara morao sam se ubacit. Vec sigurno dvije godine nemam motivaciju za prelazit igre. Nadje se tu i tamo neka igra, kao sto je Dark Souls, Gothic, Hitman i to je uglavnom to. Uglavnom starije koje sam vec presao sto puta, ali ih opet prelazim. Evo recimo volim lupat puno po CS GO, COD (stariji) i tako. Naprimjer Witcher 3 igra koju sam iscekivao kao lud i igra koje je odlicna ne mogu se naprosto nagovorit da je predjem. Poceo dva put i svaki put prekinuo. Ovo kad upalim CS, pa s frendom zajebavam mi je nekako najbolje. Onaj osjecaj kao ne moras se vezat za neku igru previse. Upalis kad oces odigras partiju i tako. Ne znam.

Ne kuzim, zasto bi ih morali prelaziti ako vam se neda?

Ja sam bio u toj fazi par godina, igra se svašta ali se zapravo ne igra ništa do kraja i sa uživanjem. Daj mi samo da opalim par partija CoD-a 2/4, razguzim igrače po mapama i odem u krpe poslije napornog dana.  Razvlačim igru kao žavku po par mjeseci čak i pola godine dok je prođem i na kraju kada je završim zaboravim početak i zaplet igre i koja je priča, tako da ispadne blesavo. U međuvremenu se oženio, odselio i onda nemaš vremena, ali čim se napravi duža pauza ipak proradi gejmerska krv pa zasvrbe prsti za igranjem. Uglavnom sušu sam prekinuo sa igrom Dying Light, čak sam i nadogradio kompjuter i prešao sam je sa guštom u komadu bez većih stanaka. Izgleda da me je uvukla atmosfera i gameplay,  faca si sa sjekirom po danu, a kada padne noć postaneš bježeća pi*kica kada te okruže Volatiles.   Sada je na tapeti Witcher 3 i još me drži. 

Primijetio sam da se volja za igranjem SP igara vratila nakon što sam prestao igrati MP igre, ne odmah ali postepno se vratila.  

To se naravno i meni dešava i onda si pomislim, ma to je zato jer sam umoran od posla, od djeteta, od psa, od ne znam čega.

I onda pomislim...Očito sam postao prestar za igranje.

Al' onda par puta godišnje izađe neka igra koja me zakuca za ekran, gdje svaki slobodan trenutak iskoristim da ju igram, makar i na pet minuta, te ju obavezno pređem uzduž i poprijeko.

Tako da više ne brinem oko toga.