Razmišljao sam neko vrijeme isplati li se pisati još jedan odgovor koji će opet objašnjavati iste stvari koje ti naprosto odbijaš shvatiti već dva dana, i odlučio sam se suzdržati.
Primijetit ću samo da nisi baš dobro shvatio što ja pokušavam cijelo vrijeme reći, da ti nije baš sasvim jasan princip ponude i potražnje kojega ja kritiziram (toliko o "nižoj" ekonomiji), i da pokazuješ sasvim jasne znakove nečega što sam u ovoj mjeri doživio samo u mnogobrojnim raspravama koje sam imaoprilike voditi sa psiholozima po struci, radi se o nerazumijevanju svoje prosječnosti i beznačaja u širem društveno-ekonomsko-kulturnom poretku.
Misliš da si ulovio boga za jaja jer se baviš IT-om, strukom budućnosti, kako si to volite tepati, a zapravo ne shvaćaš da nisi ni po čemu poseban, drukčiji, vredniji a kamoli dostojan veće plaće. No dobro, možemo se ne slagati, ti misli da ja griješim a ja ću misliti da griješiš ti (odnosno vi).
Btw. nemaš pojma o filozofiji, no dobro, nisam ni očekivao nekakvu širu kulturu od čovjeka koji misli da je spomenuti KPTM ispravna stvar. NHF i pozdrav!
Što ekonomije tiče... Za razliku od tebe koju ekonomiju vjerojatno nije razmatrao dublje od razine pojmovne definicije, ja sam detaljno proučavao popriličan broj knjiga sa popise literature za ekonomske kolegije (jer me to svojevremeno zanimalo / tj. barem dok nisam shvatio o čemu je riječ). Zaključak je ovaj: knjige koje na prvih 200 stranica od cca 450 ukupno objašnjavaju princip integracije monotone funkcije u kartezijevim koordinatama kroz primjer prelaženja mosta preko rijeke, a sve u cilju dobivanja tog (heh, ma gotovo metafizičkog!) omjera ponude i potražnje po jedinici vremena nije me niti najmanje fascinirala. Ili kao što bi jedan moj poznanik to lijepo sažeo: "Nemoj mi prodavati burek".
Stoga mi nisu pretjerano interesantne ni kovanice tipa "svi vrijedimo jednako" ili "svi zaslužujemo isto" ili "nisi po ničemu drukčiji" kao nešto što je baš-uber-kewl-e-tako-bi-trebalo-biti. U svojoj osnovi, to su samo out-of-sync parole koje nemaju baš nikakvo uporište u stvarnosti, a samim time nisu ni realno provedive (isprobano u par navrata kroz povijest i nijedanput nije prošlo). Možemo stvari okrenuti i ovako: tko si ti da si uopće daješ za pravo (pa makar i u svojem malom nihilističkom svijetu) donositi sud koliko ja kao pojedinac vrijedim ili koliko me moja individualnost izdvaja od svih ostalih? Ako te doista pere taj neki teži oblik nihilizma uz dodatne elemente egocentrizma (BTW, prilično zanimljiva kombinacija) koji se manifestiraju kao direkna posljedica syndroma canalis carpalis uzrokovanog uslijed malo previše igranja s falusom zbog nesređenih odnosia s roditeljima, e pa onda... Onda mi je jedino žao učenika koji će to svakodnevno morati slušati. Jednako tako žalim svake kune koje ću iz svoje plaće morati odvajati za tvoju.
Eto, isto tako, NHF. I možemo slobodno na "ti" (doista nema potrebe za "Vi").
, ali u ovoj temi se slažem s njim. Kreativce koji stvaraju nove vrijednosti treba platiti ekstra, ostale treba samo platiti pošteno.
