Super tekst, malo je ovakvih tema u medijima pogotovo od stručnih ljudi. Nažalost danas se puno baljezga o kvazi znanosti. Svi znaju da je Einstein u krivu, a nitko nezna osnovne pojmove poput mase, sile, energije. Nedavno sam u jednom društvu slušao tipa koji priča o levitaciji (ljudskoj) kao normalnoj stvari 'kuis postoje natjecanja u inidiji' a kad sam ga pitako da li zna što je energija, koliko bi je trebalo da podigne njega od 80 kg i koliko je ljudski organizam teoretski može proizvest, zastalo je na energija. Mirela Holi baljezga o chem trailsima u saboru, a vjerujem da je vrlo solidno obrazovana, to mi je bilo zastrašujuće.Možda je ovaj dio offtopic ali smatram da je sve to dio iste priče. U mainstream kulturi kvazi znanost je puno jaće eksponirana nego znanost.
Dogme o apsolutnoj brzini.
Osjetio sam se počaščen kad sam vidi da sam citiran u tekstu od osobe koja se bavi ovom tematikom puno dublje od mene. No da se objasnim vezano uz komentar o apsurdu gledanja na vrijeme kao nešto relativno. I stari grci su imali problema sa definicijom vremena. Osobno naj bolji opis mi je da je vrjema sljed trenutak zapamčenu od strane promatrača. Tj. vrijeme je sječanje na prošli trenutak koji je ujedno i jedina realna vrijednost u njemu. Mojim shvačanjem taj trenutak je ne djeljiv i odgovara mi opisu točke po Euclidu i dao bih mu vrijednost "0". Druga stvar je što se danas zna da je materija, ona opipljiva, definirana oblakom elektrona. Znači prostor koji jedan atom definira ne postoji u realnom djelu vremena.
Temelj za gledanje na brzinu svijetlosti kao apsolutnu očito postoji. Isto kao i za Newtonove zakone dok se ne približimo tim granicama. Uvid koji je taj pogled dao je ogroman, ali očito da i on ima svoju granicu kao i Newtonov.
Da ne ulazimo u filozofsku raspravu zanima me samo mišlenje vezano uz gospodu Goudsmit i Uhlenbeck i njihove tvrdne o brzini spina elektrona navedene u članku iz prošlog posta.
http://www.newdawnmagazine.com/articles/tesla-vs-einstein-the-ether-the-birth-of-the-new-physics
Po tvojoj definiciji vrijeme ne postoji ako nema nikoga tko bi se sjećao. Znači 14 mld godina od BB nije zapravo uopće proteklo jer nije bilo nikoga da to primjeti.
Iako nam je intuitivno teško definirati što vrijeme u svojoj suštini jest, fizika njime sasvim fino barata, kao što barata i konačnim duljinama, iako su one po definiciji beskonačni niz bezdimenzionalnih točaka, što također zvuči prilično apsurdno.
Dogme o apsolutnoj brzini.
Osjetio sam se počaščen kad sam vidi da sam citiran u tekstu od osobe koja se bavi ovom tematikom puno dublje od mene. No da se objasnim vezano uz komentar o apsurdu gledanja na vrijeme kao nešto relativno. I stari grci su imali problema sa definicijom vremena. Osobno naj bolji opis mi je da je vrjema sljed trenutak zapamčenu od strane promatrača. Tj. vrijeme je sječanje na prošli trenutak koji je ujedno i jedina realna vrijednost u njemu. Mojim shvačanjem taj trenutak je ne djeljiv i odgovara mi opisu točke po Euclidu i dao bih mu vrijednost "0". Druga stvar je što se danas zna da je materija, ona opipljiva, definirana oblakom elektrona. Znači prostor koji jedan atom definira ne postoji u realnom djelu vremena.
Temelj za gledanje na brzinu svijetlosti kao apsolutnu očito postoji. Isto kao i za Newtonove zakone dok se ne približimo tim granicama. Uvid koji je taj pogled dao je ogroman, ali očito da i on ima svoju granicu kao i Newtonov.
Da ne ulazimo u filozofsku raspravu zanima me samo mišlenje vezano uz gospodu Goudsmit i Uhlenbeck i njihove tvrdne o brzini spina elektrona navedene u članku iz prošlog posta.
http://www.newdawnmagazine.com/articles/tesla-vs-einstein-the-ether-the-birth-of-the-new-physics
Gle, nije bitno kako ti definiraš vrijeme jer onda si lijepo sam definiraj i energiju i masu i ostale veličine, pa napravi svoju fiziku.
Ne znam o čemu ova dva gospodina pričaju, ali vidim po nazivu stranice da vjerojatno pričaju gluposti.
Nađi takav znanstveni rad ili barem članak na respektabilnoj stranici, pa tek onda možemo o nečemu pričati.
Što se tiče "dogme" i toga da su prošle granice uvijek probijane itd..
Prvo: Newton-ovska teorija nije pobijena, radi savršeno dobro za velik dio svemira (npr. za slanje rakete na Mars ne treba uopće koristiti relativnost).
Drugo: Pretpostavka da je brzina svjetlosti najveća brzina prijenosa informacija je temelj svega što vidiš oko sebe.
Priroda te "granice" je dosta drugačija od ostalih "granica" koje smo probili. Ne možeš koristiti takve analogije.
Kolika je šansa da je ta pretpostavka kriva, a da ipak sve funkcionira? Po mojem mišljenju nikakva.
Ponavljam, nema nikakvog neslaganja teorije i eksperimenta. A to je temelj fizike kao znanosti.
Ponavljam, nema nikakvog neslaganja teorije i eksperimenta. A to je temelj fizike kao znanosti.
Bu ovo dost respektabilno:
http://physics.stackexchange.com/questions/91425/did-the-goudsmit-uhlenbeck-analysis-of-spin-consider-relativity
Ponavljam, nema nikakvog neslaganja teorije i eksperimenta. A to je temelj fizike kao znanosti.
Bu ovo dost respektabilno:
http://physics.stackexchange.com/questions/91425/did-the-goudsmit-uhlenbeck-analysis-of-spin-consider-relativity
1. To je stranica na kojoj ljudi postavljaju pitanja. Kakve to veze ima sa člankom ili znanstvenim radom?
2. Skužio sam o čemu je riječ. To su njih dvoje 1925. godine otkrili neko novo svojstvo, poslije je to Pauli nazvao spin.
Pogledaj godinu. 1925.. To je početak kvantne teorije (Schrodinger, Heisenberg, Dirac..). Tada se još mislilo da je elektron nešto tipa kuglice (za sve čestice se to mislilo)
i da je spin nekakva vrtnja oko osi (što je potpuno krivo, spin je intrinzično svojstvo čestica, kao masa i naboj).
Ako uzmeš da je kuglica i da se vrti oko svoje osi, onda naravno da dolazi do problema, točka na ekvatoru se po proračunu vrti brže od svjetlosti.
Ali zapravo nema nikakvog problema, jer em čestica nije kuglica, em spin nije vrtnja.
Dakle ta njihova ideja je stara ideja koja leži na krivim pretpostavkama. U potpunosti pobijena.
Ako uzmeš da je kuglica i da se vrti oko svoje osi, onda naravno da dolazi do problema, točka na ekvatoru se po proračunu vrti brže od svjetlosti.
Ali zapravo nema nikakvog problema, jer em čestica nije kuglica, em spin nije vrtnja.
Dakle ta njihova ideja je stara ideja koja leži na krivim pretpostavkama. U potpunosti pobijena.
To je taj problem s modernom fizikom o kojem se govori u članku. Ako ideš objašnjavati preko svakodnevnih pojmova zaglavit ćeš u kuglicama koje navode na pogrešne zaključke. Ako objasniš doslovno kako stvari izgledaju dobiješ odgovor da je to glupo i da mora biti drugačije. A kad neznalice čuju da fizika ne slijedi svakodnevnu logiku, često to shvate kao poziv da i oni maštajući doprinesu 'razvoju' fizike.
Dogme o apsolutnoj brzini.
Osjetio sam se počaščen kad sam vidi da sam citiran u tekstu od osobe koja se bavi ovom tematikom puno dublje od mene. No da se objasnim vezano uz komentar o apsurdu gledanja na vrijeme kao nešto relativno. I stari grci su imali problema sa definicijom vremena. Osobno naj bolji opis mi je da je vrjema sljed trenutak zapamčenu od strane promatrača. Tj. vrijeme je sječanje na prošli trenutak koji je ujedno i jedina realna vrijednost u njemu. Mojim shvačanjem taj trenutak je ne djeljiv i odgovara mi opisu točke po Euclidu i dao bih mu vrijednost "0". Druga stvar je što se danas zna da je materija, ona opipljiva, definirana oblakom elektrona. Znači prostor koji jedan atom definira ne postoji u realnom djelu vremena.
Temelj za gledanje na brzinu svijetlosti kao apsolutnu očito postoji. Isto kao i za Newtonove zakone dok se ne približimo tim granicama. Uvid koji je taj pogled dao je ogroman, ali očito da i on ima svoju granicu kao i Newtonov.
Da ne ulazimo u filozofsku raspravu zanima me samo mišlenje vezano uz gospodu Goudsmit i Uhlenbeck i njihove tvrdne o brzini spina elektrona navedene u članku iz prošlog posta.
http://www.newdawnmagazine.com/articles/tesla-vs-einstein-the-ether-the-birth-of-the-new-physics
U znanosti ne postoje dogme. Dogma je tvrditi nešto bez da se tu tvrdnju uopće smije preispitivati. Tvrdnju da se ništa ne može kretati brzinom većom od brzine svjetlosti nije dogma nego je samo nepobijena činjenica. Kako sam rekao i na prošloj temi, ako ti to pobiješ zagarntiran ti je nobel i ne postoji tajna organizacija znanstvenika koja bi te probala likvidirat kako bi to zataškala već će te dočekati s oduševljenjem. A sad da li mi možemo teoretizirati i filozofirati što bi bilo kad bi bilo, možemo, no sa stajališta znanosti ta naša teoretiziranja nemaju nikakvu važnost.
Ali subjektivno gledajući ako se približim brzini svijetlosti, zbog dilatacije vremena imam osjećaj da se gibam brže od svijetlosti.
U principu da, kao sto je netko napisao dobio bi osjecaj da se prostor oko tebe skracuje, sto se opet svodi na isto. Jedini problem je sto bi svi pomrli oko tebe dok bi stigao do nekuda.
U praksi to znaci da se ubrzas na recimo 0.9999999999C za tri godine izasao bi iz nase galaksije. Medjutim svima ostalima bi proslo 200000 godina, tak da to bas i nije korisno previse.
Reverzna dilatacija: ako svemir ubrza na 0.9999999999C, a ja stojim na mjestu, iz moje prespektive bi se svi usporili.
Mirela Holi baljezga o chem trailsima u saboru, a vjerujem da je vrlo solidno obrazovana, to mi je bilo zastrašujuće.Možda je ovaj dio offtopic ali smatram da je sve to dio iste priče. U mainstream kulturi kvazi znanost je puno jaće eksponirana nego znanost.
Mirely Holy bi bilo bolje da pročita ovaj tekst ravnatelja DHMZ-a Ivana Čačića
http://www.vecernji.hr/hrvatska/ivan-cacic-o-chemtrailsima-i-harp-u-rijec-je-o-evidentnim-manipulacijama-963144
Inače Bug-ov tekst je zanimljiv i nama koji nismo baš na "ti" s fizikom, diletacijama, prostor,vrijeme, ubrzanja i tako to.
nota bene, talambasaju kako pušenje skraćuje život (da ne pušim, imao bih 600 godina) no sve se da riješiti dilatacijom. mašala!
Nisam procitao sve poruke, tema je super, ali...
na kraju se sve svede na Fiziku. Mi smo sposobni opaziti / dokazati ovo, ono....
Mislim da tek onda Filozofija nastupa. Problem je u onome što mi još ne znamo!?!
Brzina svjetlosti, može brže? Zašto uopće svjetlost? Svemi ili Svemiri? Prelaz iz jednog u drugi?
Ali subjektivno gledajući ako se približim brzini svijetlosti, zbog dilatacije vremena imam osjećaj da se gibam brže od svijetlosti.
Ne vidim zašto ste downvoteali čovjeka, a rekao je istinu.
U relativistici su bitno različiti pojmovi promatrača i subjekta.
Npr. ako čovjek krene raketom i ubrzava, i dođe do 99,9999% brzine svjetlosti i ubrza još nešto - njemu će se (subjektivno) doimati da se u odnosu na ostatak svemira kreće većom brzinom od brzine svjetlosti, samo što nije da on pređe objektivno veću udaljenost u manjoj količini vremena -> nego je njegovo vrijeme sporije od okoline (relativističko produljenje vremena).
Promatraču izvan rakete će se uvijek činiti da on putuje manjom brzinom, ali njemu samom neće.
Mislim da krivo govoriš - poveća se ukupna masa tijela tako da trebaš još povećati energiju za dodatnu masu, a onda opet za tu dodanu energiju koja po pravilu ekvivalencije mase i energije opet raste dodavanjem energije moraš još povećati energiju i tako zauvijek...
http://en.wikipedia.org/wiki/Mass%E2%80%93energy_equivalence
i
http://en.wikipedia.org/wiki/Speed_of_light#Upper_limit_on_speeds
Nije krivo, samo nisam spomenuo jos i masu (hvala na nadopunjavanju) s obzirom da je u naslovu rijec samo o dilataciji vremena.
EDIT: Ovoga sam se sjetio:
Newton je tvrdio da čovjek ne može letjeti što se zbog njegova autoriteta uzimala kao znanstvena činjenica. Demantiran je nakon stotinjak godina. Znanstvenici su tvrdili da ni jedno tijelo na Zemlji ne može biti ubrzano iz stanja mirovanja iznad brzine zvuka. Dokazano je suprotno prije 90-tak godina. Čovjek leti tom brzinom tek 60 godina. Neće proći puno godina za rušenje sadašnjih znanstvenih "dogmi"
Ovo je kao da tvrdis da gravitacija ne postoji.
Skoci sa zgrade pa provjeri da li postoji ili ne. S druge strane, ako skocis s padobranom, nista ti se nece dogoditi. Dakle, nitko ne kaze da se zakon prirode o granicnoj brzini c ne moze zaobici. Ali ne moze se prekrsiti.
Npr., mogli bismo savinuti prostor-vrijeme izmedu Zemlje i Marsa i brod je na Marsu za par minuta. Ali to NE znaci da smo putovali brze od svjetlosti, vec znaci da smo malo zaobisli pravila i zapravo skratili put koji moramo proci te na taj nacin ubrzali putovanje. Granicna brzina je i dalje ostala ista i nije premasena.
Ali subjektivno gledajući ako se približim brzini svijetlosti, zbog dilatacije vremena imam osjećaj da se gibam brže od svijetlosti.
Ne vidim zašto ste downvoteali čovjeka, a rekao je istinu.
U relativistici su bitno različiti pojmovi promatrača i subjekta.
Npr. ako čovjek krene raketom i ubrzava, i dođe do 99,9999% brzine svjetlosti i ubrza još nešto - njemu će se (subjektivno) doimati da se u odnosu na ostatak svemira kreće većom brzinom od brzine svjetlosti, samo što nije da on pređe objektivno veću udaljenost u manjoj količini vremena -> nego je njegovo vrijeme sporije od okoline (relativističko produljenje vremena).
Promatraču izvan rakete će se uvijek činiti da on putuje manjom brzinom, ali njemu samom neće.
Upravo obrnuto - odnos između promatrača i subjekta je simetričan (1. postulat).
Potpuno je svejedno ubrzava li tvoja raketa ili svemir, za ljude na Zemlji se raketa giba 99,9999% brzine svjetlosti, za tebe u raketi se Zemlja giba 99,9999% brzine svjetlosti.
Ljudi na Zemlji opažaju da satovi u tvojoj raketi otkucavaju sporije, ti u raketi vidiš da satovi na Zemlji otkucavaju sporije. I svi ste u jednako pravu.
Ali subjektivno gledajući ako se približim brzini svijetlosti, zbog dilatacije vremena imam osjećaj da se gibam brže od svijetlosti.
Ne vidim zašto ste downvoteali čovjeka, a rekao je istinu.
U relativistici su bitno različiti pojmovi promatrača i subjekta.
Npr. ako čovjek krene raketom i ubrzava, i dođe do 99,9999% brzine svjetlosti i ubrza još nešto - njemu će se (subjektivno) doimati da se u odnosu na ostatak svemira kreće većom brzinom od brzine svjetlosti, samo što nije da on pređe objektivno veću udaljenost u manjoj količini vremena -> nego je njegovo vrijeme sporije od okoline (relativističko produljenje vremena).
Promatraču izvan rakete će se uvijek činiti da on putuje manjom brzinom, ali njemu samom neće.
Upravo obrnuto - odnos između promatrača i subjekta je simetričan (1. postulat).
Potpuno je svejedno ubrzava li tvoja raketa ili svemir, za ljude na Zemlji se raketa giba 99,9999% brzine svjetlosti, za tebe u raketi se Zemlja giba 99,9999% brzine svjetlosti.
Ljudi na Zemlji opažaju da satovi u tvojoj raketi otkucavaju sporije, ti u raketi vidiš da satovi na Zemlji otkucavaju sporije. I svi ste u jednako pravu.
Savjetujem svima da malo prouce Twin Paradox jer ocito neke stvari vecini ovdje nisu jasne.
Imate zgodan primjer na linku gdje se se brod krece brzinom od 0.8C do zvijezde udaljene 4svj. godine i natrag. Sa zemlje gledano brodu ce trebati 10 godina. Ali, liku u brodu ce proci 6 godina. Ako zna da je zvijezda stvarno udaljena 4svj. godine, tj. cijeli put ima 8svj. godina, njegova brzina je tada 8/6 = 1.33C, aka WARP 1.1
Ne možeš miješati mjerenja iz različitih referentnih sustava - duljinu puta mjereno metrom na Zemlji i utrošeno vrijeme mjereno satom u svemirskom brodu. Postoje posebne formule za prebacivanje iz jednog sustava u drugi.
Gledano sa Zemlje brzina je 8ly/10y = 0.8c
Liku na brodu se udaljenost Zemlja-zvijezda skraćuje na 2,4 ly pa je brzina 4,8ly/6y = 0,8c
Slazem se, ali pricamo o osjecaju brzine, ne o stvarno izmjerenoj brzini. Ako do zvijezde udaljene 4svj. godine dodjem za 3 godine, imam osjecaj da se krecem brze od svjetlosti, a da li sam pri tome skratio svemir, prosao kroz crvotocinu ili nesto drugo je vise za neku filozofsku raspravu.
Slazem se, ali pricamo o osjecaju brzine, ne o stvarno izmjerenoj brzini. Ako do zvijezde udaljene 4svj. godine dodjem za 3 godine, imam osjecaj da se krecem brze od svjetlosti, a da li sam pri tome skratio svemir, prosao kroz crvotocinu ili nesto drugo je vise za neku filozofsku raspravu.
Ne baš. Nemaš osjećaj da ideš brže od brzine svjetlosti. Jedino ako se zamisliš "opa, pa ja sam prošao 4 svj. god. brže nego što bi svjetlost", onda ok. Ali ako pričamo o nekom "osjećaju" onda ništa posebno ne bi osjetili jer zapravo u tom sustavu prođeš manji put, npr. 3 god. svj.. Tako da baš osjećaš da se krećeš tih 0.8c, a ne više od c.
Slazem se, ali pricamo o osjecaju brzine, ne o stvarno izmjerenoj brzini. Ako do zvijezde udaljene 4svj. godine dodjem za 3 godine, imam osjecaj da se krecem brze od svjetlosti, a da li sam pri tome skratio svemir, prosao kroz crvotocinu ili nesto drugo je vise za neku filozofsku raspravu.
Jedino ako se zamisliš "opa, pa ja sam prošao 4 svj. god. brže nego što bi svjetlost", onda ok.
Upravo to. Gledaj to sa sasvim prakticne strane. Imas zvijezdu udaljenu 1000svj. godina. Ako razmisljas samo o brzini svjetlosti znas da ne mozes doci do nje za svog zivota. Ali mozes, jer kad dovoljno ubrzas ta udaljenost ce se skratiti i stici ces ziv do tamo. Ako te ne pogodi neki asteroid ili dohvate alieni.
Upravo obrnuto - odnos između promatrača i subjekta je simetričan (1. postulat).
Potpuno je svejedno ubrzava li tvoja raketa ili svemir, za ljude na Zemlji se raketa giba 99,9999% brzine svjetlosti, za tebe u raketi se Zemlja giba 99,9999% brzine svjetlosti.
Ljudi na Zemlji opažaju da satovi u tvojoj raketi otkucavaju sporije, ti u raketi vidiš da satovi na Zemlji otkucavaju sporije. I svi ste u jednako pravu.
Nema simetrije, jer nije brzina ono što čini razliku, već ubrzanje. Onaj tko je u raketi osjeća ubrzanje i on je taj kojem vrijeme sporije teče. Jednako kao što nekome u blizini velike mase vrijeme sporije teče. Odatle i cijela priča s korekcijom atomskih satova na GPS satelitima, jer oni se i kreću ubrzano i dalje su od zemlje nego mi, pa iako se ta dva efekta djelomično poništavaju, još ostane neka razlika.
Priznajem, nisam bio dovoljno precizan - stanje je simetrično nakon završetka ubrzanja. Bez obzira koji sustav (Zemlju ili raketu) odabrali kao referentni, taj sustav miruje i vrijeme mu teče normalno, dok onaj drugi juri 99,9999% c i vrijeme mu je usporeno.
Kad bi se kretali brzinom svjetlosti vrijeme bi za nas stalo i gdje god da krenemo trenutno bi bili tamo. Znači li to da bi mogli biti u svim djelovima svemira u isto vrijeme?
Kad bi se kretali brzinom svjetlosti vrijeme bi za nas stalo i gdje god da krenemo trenutno bi bili tamo. Znači li to da bi mogli biti u svim djelovima svemira u isto vrijeme?
Zvuči kao teška filozofija, ali da, može se reći to. :)
Nema simetrije, jer nije brzina ono što čini razliku, već ubrzanje. Onaj tko je u raketi osjeća ubrzanje i on je taj kojem vrijeme sporije teče. Jednako kao što nekome u blizini velike mase vrijeme sporije teče. Odatle i cijela priča s korekcijom atomskih satova na GPS satelitima, jer oni se i kreću ubrzano i dalje su od zemlje nego mi, pa iako se ta dva efekta djelomično poništavaju, još ostane neka razlika.
Meni se cinilo da govorimo o STR?
Savjetujem svima da malo prouce Twin Paradox jer ocito neke stvari vecini ovdje nisu jasne.
Imate zgodan primjer na linku gdje se se brod krece brzinom od 0.8C do zvijezde udaljene 4svj. godine i natrag. Sa zemlje gledano brodu ce trebati 10 godina. Ali, liku u brodu ce proci 6 godina. Ako zna da je zvijezda stvarno udaljena 4svj. godine, tj. cijeli put ima 8svj. godina, njegova brzina je tada 8/6 = 1.33C, aka WARP 1.1
Negdje sam pročitao da i kad bi mogli putovati brzinom svjetlosti bez posljedica za ljudski organizam, put do nekog nama zviježđa udaljenog 4 svj. godine bio bi besmislen.
Jer, ako posadi tog broda treba 10 godina to tog zviježđa, kad bi i došli tamo, te se odmah vratili ponovno za deset godina, na zemlji bi prošlo već nekih otprilike 500 godina.
Je li to taj Twin Paradox ?