Raste interes za IT studijima

Stvarno mi nije jasno od kud dolazi ta percepcija o burnout-u.

Evo oko mene skoro svi iznad 30, reko bi da je prosjek oko 35-40, ima ih par preko 50 i cisto normalno rade ko i svi ostali. A nije da bad radimo jednostavan posao, programira se embedded za autoindustriju, znaci low-level programiranje, a debugiranje cesto ulazi u hw domenu. Moje videnje bi prije bilo da su programeri ko vino, ali tu sam vec mozda malo pristran :)

Prije bi reko da do burnout-a zbog lose radne atmosfere/uvjeta, nevezano za vrstu posla. A toga u hrv. bome ne fali.

"Normalno rade ko i svi drugi" - pa neće pasti na pod i tresti se u grčevima. :-) Život ne prestaje ni u 30., ni u 40., ni u 50. i tako dalje. Ipak, neke stvari idu malo sporije i tu sigurno ne vrijedi ova usporedba s vinom, jer majka priroda čini svoje.

mislim da je priča o burnoutu malo prenapuhana, isto to bi mogli reći za svako zanimanje jer s godinama normalno da se neke stvari "uspore" to je prirodno, ali ono što se događa je da su svi navikli da programeri programiraju 200 na sat što nije normalno. Ali kad imaš klinca od 22-3-4-5-6-7 godina koji je željan dokazivanja lako ćeš mu prodati priču da je programirati 200 na sat normalno i da svi tako trebaju raditi, kad prijeđeš tridesetu i kad imaš malo više koda pod prstima sam skužiš da te puste priče project managera i ostale ekipe koja želi više u posla u manje vremena ne drže vodu i da radi svog zdravlja to neće ići tako kao prije, naravno i prioriteti se mijenjaju, sa 20ak godina nemaš previše obaveza van posla, ljudi u tridesetima već zasnivaju obitelji i naravno da više nećeš raditi na poslu kao manijak kad te kući čekaju žena i djeca i njima moraš posvetiti energiju. Raspisao sam se ali bit je toga da kad malo skužiš kako stvari funkcioniraju, kad imaš neko znanje, "ne moraš se više dokazivati" više nećeš programirati kao manijak 200 na sat nego ćeš malo stati na loptu i krenuti normalnim tempom. E sad problem sa normalnim tempom je da ga određeni ljudi smatraju pre sporim i onda krenu priče o burnoutu i raznim glupostima.

Mislim da se nismo razumjeli, ja ne govorim o brzini "udaranja po tipkovnici", koje cini oko 30% programiranja, nego govorim i programiranju - metalno-fizickom procesu kojim na temelju nekih zahtjeva proizvodis rjesenje. Dakle govorim o vremenu potrebnom da projektiras i implementiras rjesenje, a ne o tome koliko je kome potrebno vremena da napise jednu funkciju tipa racunanje povrsine kruga.

S obrzirom na ovo gore napisano, ja i dalje mislim da usporedba s vinom stoji, i da stariji programeri u prosjeku projekt odrade brze (i kvalitetnije!) od mladih kolega, prvenstveno jer zbog iskustva mogu predvidjeti i uspjesno zaobici hrpu greska, problema i "pitfall-ova" na putu do rjesenja, u koje mladi vrlo lako upadaju.

da istina da dosta ljudi strepi za radno mjesto ali mi u ITu smo ipak u malo boljoj poziciji nego ostatak države, jer možeš lakše promjeniti posao, možeš raditi za strance iz Hrvatske, tako da priča o egzistenciji ne drži više toliko vodu