Hrvatska među prvima u svijetu regulira pitanje di

1. Upitno je jel placaju porez, placaju samo ako su na payrollu.

2. Koriste infrastrukturu Hrvatske, ne te zemlje.

3. Ako rade tipa za americku firmu na americkom payrollu koja ima sjediste u nekoj zemlji s 0% state taxa, oni mogu placat porez od 20% na iznose od oko 150k dolara (takvi slucajevi ce bit najcesci sigurno). Dok na isti iznos Hrvati moraju platit preko 50% poreza i doprinosa. Dakle nepravedno je. Ako vec nudimo tako nesto, ajmo nudit to i hrvatskim drzavljanima.

4. Nije max godinu dana. Nego je godinu dana u zemlji, nakon tog moras bit 6 mjeseci van zemlje i onda mozes samo ponovit isto. Opet, ajmo ponudit to i hrvatskim drzavljanima.

 Govori o kojem god stanju želiš, sadašnjem, mogućem...

Na kraju sam napisao - imaju dublji džep. Imaju li digitalni nomadi dublji džep? Odsjedaju li u butik hotelima, iznajmljuju li luksuzne apartmane i vile? U pitanju je financijska korist koju ova država može imati od njih.

"Nomad je efektivno turist." - to i ja tvrdim, ali ovdje ima i suprotnih mišljenja o tome.

"Pošto ne rade za domaće firme niti na našem tržištu, nisu nikakva konkurencija" - ovisi što rade. Kako veće firme zahvaćaju i globalno tržište, onda su konkurencija svima.

Infrastruktura - pitanje je kakvu vrstu veze na internet trebaju? Na nekim mjestima na otocima i priobalju mogu sanjati o brzim fiksnim vezama, a negdje je to sasvim solidno.

Osobno mi se ovo isto ne cini toliko velik korak kolikim se predstavlja. Nadam se da sam u krivu. Reka bi da se svakako moglo malo bolje razmislit o ovome, malo duze raspravljat o tome kako tocno izvest stvar i pokusat izvuc dugorocniju korist za drzavu i drustvo.

Sam princip po meni nije los i moze lako bit opravdan. Privlacis radnu snagu koja je visoko obrazovana (ne nuzno formalno) i visoko placena. Po meni je to ono sta bi trebalo bit regulirano. Da taj radnik koji dolazi donosi dodatnu vrijednost ekonomiji, ne samo zaradom nego i prenosenjem znanja u lokalni community, povecanjem vidljivosti industrije u Hr i slicno.

Nizozemska (i jos neke zemlje) imaju slican princip. Ako ces doc radit u Nizozemsku kao knowledge migrant, dodaju ti 30% neoporezivog dijela place. Nekad je to bilo 10 godina. Mislim da su sada smanjili na pet. Iznos koji drzava izgubi tim je smijesan u odnosu na dobit koju ima od tih ljudi. To su mahom strucnjaci u svojim poljima i drzava, odnosno firme, ne gube poslove radi manjka radne snage, uvoze znanje i vjestine i u konacnici nakon toliko godina, ogroman broj ljudi ostaje zivjet u Nizozemskoj te kasnije placa normalne poreze kao i svi drugi. Razlika, za koju mislim da je NL bolje odradila, je ta da oni ipak budu zaposlenici tamo. Na neki nacin ih se uvodi u sustav i veze za drzavu i daje bolje temelje za one koji na kraju kupe kuce, dovedu (osnuju) obitelji i slicno da ostanu i jos dugo cine drustvo boljim.

Ono što vlada može napraviti je i napravila: produžila mogućnost ostanka i rad na daljinu.

Znači, čovjek može biti tu, raditi od "kuće", nema zakonskih zabrana za to.

Kad bi radili za neku hrvatsku firmu, to je potpuno drugi slučaj i bitno kompliciraniji pristup.