U mnogim zemljama takvih ograničenja nema - hoćeš raditi više poslova, OK. Hoćeš raditi prekovremeno, OK. Bitno je da ne radiš pod bilo kojom vrstom prisile ili ucjene i da si za to odgovarajuće plaćen.
Da to bi bilo tako jednostavno u savršenom svijetu poštenih ljudi. No na žalost mi živimo u relnom svijetu gdje je određeni dio, a usudio bi se reći i veći dio poslodavaca u najgoru ruku nepošten, a u najbolju ruku neosjetljiv na pitanja radnika.
Nije problem zaštita prava radnika kad se radnik ne slaže s poslodavcem.
Problem je kad radnik želi, a zakon ne dopušta. Ja sam jako puno toga u životu radio prekovremeno / s bitno više sati u komadu / više od dozvoljenog broja sati tjedno iz raznih razloga, a skoro uvijek uz dobru zaradu. Na stranu što su mi takve stvari omogućile biti tu gdje jesam.
S druge strane, imao sam kolege koji su uredno radili od 8 do 16, u istoj firmi, gasili mobitel nakon izlaska iz firme i slično. Njihova odluka, ali i sporije / nikakvo napredovanje i stručno i ostalo usavršavanje.