Polidopamin, hm interesantan naziv. Zanima me hoce li doticne boje imati i neku sekundarnu primjenu kao sto ju imaju primjerice osvjezivaci zraka :)
Boja inspirirana pticama i školjkama koja se mijen
- poruka: 8
- |
- čitano: 3.908
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
I na kraju godine šlag:)
Jedno filozofsko pitanje:
S obzirom da veličina čestice utječe na refleksiju određene valne duljine jel to znači da mi u biti ne znamo pravu boju stvarnosti...isti materijal mijenja boju u ovisnosti o veličini čestica...temperaturi...itd
Kako kada, plava boja je u prirodi rijetka i cesto je strukturalna, odnosno virtulna ajmo reci, recimo kod pauna:
A pravo filozofsko pitanje o boji bilo bi je li crvena svima crvena. (Ili je mozda nekima crna - ovo sam malo nabacio loptu na volej za offtopic)
Uglavnom link je tu https://en.wikipedia.org/wiki/Inverted_spectrum
Tko voli ici u putesestvije vikipedije klikanjem na see also, ovo je dobra rupa za uskociti, sretno
filozofski, ako mi s predmeta vidimo odbijenu svjetlost i po tome određujemo boju, zapravo znači da je taj predmet svake druge boje osim one koju vidimo...
kvragu, nakon svakog teksta dr. Raosa mi je žao što nisam u srednjoj školi imao bolju profesoricu kemije...kemija mi je uvijek bila dosadna i nezanimljiva, ali sad.... kad se vidi njezina uloga u sintezi našeg cijelog svijeta i našeg poimanja svijeta....
mashallah doktore Raos!!!
Ovo filozofsko pitanje o "pravoj boji" stvari je zapravo najdublje pitanje koje se može postaviti o kemiji. Boja nije nešto što intrinsično pripada tvari, nego nešto što nastaje interakcijom elektromagnetskog zračenja i tvari. Ako te interakcije nema, nema ni boje. Ili, različito zračenje daje različitu boju. CO2 je nevidljiv u vidljivom spektru, no u području IR zračenja ima dvije "boje". Sve skupa, o boji na razini elementanih čestica nema smisla govoriti. To je još slutio Demokrit kad je napisao: "Na izgled boja, na izgled okus, na izgled miris - a uistinu atomi i praznina." Ono što osjetilima osjećamo samo su sekundarna svojstva, a ono što zapravo jest jesu atomi, molekule i njihove interakcije. I u tome leži draž kemije (a ne u bubanju formula): kao povezati primarna sa sekundarnim svojstvima tvari.
kad smo bili djeca (sredinom prošlog stoljeća), znali smo dobiti matchbox autiće koji su mijenjali boju prema temperaturi i vlazi. u toje vrijeme precjednica onkraj rosfraj zastora plakala za jogurtom s okusom manga i svinjetine. a bilo je i toplomjera (nekakva vrpca) pa čak i nakita koji je mijenjao boju prema temperaturi podloge. dakle, postoje takve (idimidođimi) boje odavno. samo je zapelo negdje u primjeni.