NASA se nada Marsu

NASA je sa Apollo programom, kak bi ameri rekli - single handedly, dovoljno povecala proizvodnju/spustila cijenu tranzistora da su postali dostupni/prihvatljivi industriji potrosacke elektronike. Masovne upotreba je pokrenula stvar u smjeru integracije na jednu poluvodicku plocicu, iz cega su dosli prvi integrirani logicki sklopovi, a kasnije i integrirani cijeli mikrokontroleri i mikroprocesori.

Ovo je prvi uspjesni komercijalni komp brzine 0.5MHz, sa 4kB RAM, i 1-bit ALU iz 1965 god.:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6d/PDP-8.jpg/220px-PDP-8.jpg

Ovo je "Apollo Guidance Computer" brzine 2MHz, 2kB ram, proizveden 1966:

http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/7/79/Agc_view.jpg/220px-Agc_view.jpg

Uz hrpu ostalih stvari koje su dali svijetu.

Onda si jako malo toga čuo koliko god ti čudno zvuči ovaj replay.

Pa gje ti živiš ?

Već sada je previše ljudi na Zemlji, odlazak na Mars i teraformiranje Marsa je neizbježno ako se ne počne kontrolirati rast i potrošnja populacije (kad bi svi trošili kao amerikanci trebalo bi nam 5 planeta da bi to bilo održivo!), a trend je upravo suprotan, život ljudi se produžuje, sve nas je više, sve više smo amerikanci...

Trenutno svijet troši 1.5 planeta Zemlje, tj. Zemlji treba godina i 6 mjeseci da obnovi ono što potrošimo u godinu dana, do 2030. će nam trebati 2 planeta (http://www.footprintnetwork.org/en/index.php/GFN/page/world_footprint/).

Ako je nešto neodrživo, samo je pitanje vremena do kada će trajati. A takvi smo da nećemo poduzeti ništa dok se ne nađemo u banani. Globalno zagrijavanje je očit primjer, a upravo 'profit' je najveći problem.

Odlaskom na Mars 'profitiraju' svi, rješavanjem problema globalnog zagrijavanja 'profitiraju' svi. Ovako profitiraju pojedinci, a kada se nađemo u banani, oni će se jedini i izvući.

Put to banane bit će praćen sukobima oko resursa, ratovima, migracijama, glađu i boleštinama, a najviše će pogoditi najsiromašnije. Zapravo opisujem nešto što se već događa, ali toga će biti u sve većoj mjeri!

To je put do istrebljenja onih koji su to najmanje zaslužili, a opstanka hrpe onih koji su trebali izumrijeti. Ironično je što se često bogati i bogate na siromašnima (pr. Shell u Nigeriji: http://www.essentialaction.org/shell/issues.html) koji im i osiguravaju opstanak, pa možda onda i oni izumru kad više ne bude koga za eksploatirati.

Ako bih ih držao u kavezima čemu bi slao ljude? Za nekakav dokaz da možeš održavati nekakvo biće na životu do Marsa, ili gdje god išao, puno bolji bi bio par majmuna, i to ne zbog ljutskih prava, jednostavno jer je njihovo ponašanje predvidljivije. Ne bi se pokušali ubiti, pobjeći iz svojih kaveza, ili sabotirati misiju na nekakav način + jednostavniji su za održavanje.

Ideja je, recimo zabavna, ali realno glupa. NHF

Mars je, što se tiče uvjeta i udaljenosti povoljan za kolonizaciju. Da je Jupiter na istoj udaljenosti kao i Mars, Jupiterov mjesec Europa bio bi puno zanimljivije odredište. Nažalost, jednostavno je predaleko. Naravno da je sljetanje i kolonizacija na Mars puno teža od sljetanja u Saharu, ali Mars je cijeli planet i nudi puno više reusursa od Sahare. Gledano dugoročno, mi jednostavno moramo naseljavati druge planete, za ljude više jednostavno nema mjesta na Zemlji. Prvi na redu je naš mjesec, pa Mars itd.

Jao teoretičari zavjere, zar niste vidjeli fotografije površine iz zraka? Kvaliteta je jedno 20 puta bolja od fotografija na Google Mapsu, sve se jasno i čisto vidi u visokoj rezoluciji - tragovi, zastava, modul.

Pa da, u principu. Tehnologija se razvija na Zemlji, tako da bi teroretski mogli razviti sve bez potrebe za odlaskom. Praktički, da bi bili sigurni da tehnologija zaista radi, moramo otići tamo i nazad i to što više puta da bi se ispitali stvarni uvjeti i mogući problemi. Ne možeš napraviti projekt od više stotina milijardi dolara i poslati cjelu kolniju ljudi na Mars samo da bi skužili da magnetsko polje Marsa negativno utječe na ljutsku psihu,  svi se poubijaju i imaš Dead Space 3. Osim za igru ili film, loš scenarij.

Što se Europe tiče, na njoj ima kisika i vjerojatno vode, zbog čega je povoljna za život i zanimljiva znanstvenicima. Tako da ćeš (vjerojatno) doživjeti još dosta mislija na Europu i to je dobra vjest. A evo i loše: cijeli svemir sa nepoznatim i nezamislivim čudima nam je daleko izvan dosega, a to je zbilja puno svemira :(

Ubiranje love poreznih obveznika...

Činjenica 1: magnetsko polje Zemlje nema utjecaja na ljudsku psihu - čak i znatno snažnija, umjetna polja nemaju utjecaja. Činjenica 2: Mars nema planetarno magnetsko polje, tj. na većini površine Marsa nema mag. polja, nego postoje izolirane "magnetske vrpce" (kakve postoje i u oceanskoj kori u Zemljinim oceanima), kojih je magnetsko polje cca 1000 puta slabije od Zemljinog mag. polja - par desetaka nT na Marsu, nasuprot par desetaka μT na Zemlji. Marsov dinamo je (najvjerojatnije) zaustavio niz udara asteroida koji su zagrijali sloj planeta bliži površini i uklonili temperaturnu razliku koja je potrebna za funkcioniranje dinama (prema računalnim simulacijama, radi se o pet udara, od kojih je zadnji kreirao 3300 km široki krater Utopia).

Europa, na svojoj površini nije povoljna za život - prosječna temperatura je 102 K (-171 °C), atm. pritisak 0,1 μPa, radijacija 5,4 Sv dnevno (uglavnom se radi o beta česticama (visokoenergetski elektroni) - za njih vrijedi 1 Gy = 1 Sv, a 5 Gy je smrtonosna doza - te ionima različitih elemenata - 1 Gy = 20 Sv). Kora se sastoji od leda, koji je pri tim temperaturama tvrd kao granit; debljina kore je najvjerojatnije nekoliko kilometara. U dubinama vjerojatnog oceana, u mogućoj tekućoj vodi, Europa je potencijano nastanjiva.

Što se tiče misija na Europu, ne vjerujem da će ih biti puno - Europa je vrlo daleko. Trenutni prijedlog europske JUICE misije (predstavljen 17. travnja ove godine, prihvaćen početkom ovog mjeseca) predviđa potvrdu prijedloga najkasnije 2014. godine, početak razvoja i gradnje letjelice početkom rujna 2015., lansiranje u lipnju 2022. godine (ako se propusti taj termin, slijedeći je u kolovozu 2023.), putovanje do Jupitera u trajanju od 7,5 godina (ulazak u orbitu u siječnju 2030. godine), te istraživanje u Jupiterovom sustavu do lipnja 2033. godine, sve uz trošak od oko 830 milijuna eura. Letjelica bi bila teška 1,8 tona (suha masa; pri lansiranju 4,8 tona), od čega 104 kg otpada na 11 znanstvenih instrumenata koje bi nosila.

Hvala na činjenicama, magnetsko polje sam stavio kao primjer.

 Sad me podsjeti sa time malo geeky podataka: Znate li da su plemeniti i teški metali, od zlata, srebra i platine do olova i urana, u biti ono što mi koristimo kao industrijsko društvo 

- sve uglavnom ostaci od padova meteora iz doba "late heavy bombardmenta" ? Zemlja inače ima ogromne količine zlata, ali je pri srazu sa theom veličine današnjeg Marsa,

se potpuno cijela rastopila i sve teže potonulo u jezgru. Dio izbačene kore je završio jasno kao mjesec, dio se vratio na zemlju, ali tu je bilo samo lakših silikatnih materijala,

čak ni željeza nije bilo, sve je to potonulo u centar. Zato navodno zahvaljujući povećoj

količini i radioaktivnih metala u jezgri zemlja tako dugo održava tekuću jezgru, temperaturu i kao posljedicu toga, tektoniku ploča i magnetizam.