Zaustavljena proizvodnja Samsungovog Galaxy Notea

 Čitaj s razumijevanjem, ja i Mirko smo raspravili to u ovih par postova, zašto je taj broj biran.

44100 Hz je izabrano jer je duplo više od 22050 Hz  koji se smatraju za gornju granicu ljudskog sluha.

Koristi se barem dupli sampling rate zbog izbjegavanja aliasinga i harmonijske distorzije.

I čim više stupnjeva kvantizacije (počeci "pravog" digitalnog zvuka su bili  s 8 bita, 16 bita je standard već dugo, 24 bita samo u high endu, a 32 bita besmislena bezvezarija).

I tu se nailazi na fizičku barijeru, i nemogućnost napredka.

Sljedeća velika promjena u svijetu difgitalnih zvučnih zapisa će biti prikaz zvuka korištenjem simuliranja prijenosne funkcije određenog signala , tj. matematičke funkcije tog signala, tj. tehnologije koja će samplirani signal aproksimirati u puno više točaka, odnosno rekonstruirati informaciju iz puno manje količine podataka.

Uglavnom, glazba će još uvijek onda biti u opsegu od 22050 Hz, jer je to i dalje granica ljudskog sluha.

To je poanta mog posta, logika iza sampliranja i tih izabranih brojki, i zašto su takve.

 Naravno, uzorkovanje signala je uvijek obavezni prvi korak, nema drugog načina pretvaranja analognog u digitalni signal, i tu ne leži nikakav problem (192 kHz ADC u audio produkciji su standard).

Mislio sam na spremanje takvog uzorkovanog signala u obliku funkcije (npr. razvoj delta funkcije, tipa Dirac ili nekaj slično) uz upotrebu FFT-a i Laplacea kao i do sad, ali uz zapis funkcije koja bi bila aproksimirana iz interpolacijskih polinoma, pa bi  neovisno o sampling rateu (mogli bi ga znatno podignuti prilikom snimanja), zapis zauzimao isti podatkovni prostor, a zvuk bi bio vjerniji izvornom.

Pretpostavljam da ćemo takvu tehnologiju doživjeti tek nakon pojave kvantnih računala, jer je procesorski jako zahtjevna.

A kaj se tiče nekih primjera, jednom sam naletio na takav koncept, mislim na MIT-ovom siteu, ali nisam siguran.

Ali, kad dođem doma, potražit ću na PC-u primjer koji sam  radio na faksu prije nekih 6-7 godina, gdje smo istu stvar radili u Mathlabu, premda se više ne sjećam detalja.

Uglavnom, to je jedini mogući korak naprijed kaj se tiče digitalnog zvuka, jer su sve dosadašnje metode bazirane na istom konceptu, samo uz balansiranje parametara.