Što se događa s našim društvom?

Nema kaj ovo je baš simpatično jel, a gosponu Flintu treba dat neku medalju bez greške jer ovakav ugovor s državom ne viđa se svaki dan fučkaj ga.

http://www.vecernji.hr/zanimljivosti/otkrivena-prljava-tajna-americkog-kongresa-koja-traje-vec-30-godina-933943

http://www.nationaljournal.com/congress/why-every-member-of-congress-gets-a-monthly-porn-delivery-20140417

Opet se malo gubiš u prostoru i vremenu.

"Tržište rada" je floskula, pojam, termin. Lijepo zvuči kada treba opravdati mjesec, dva, mandat, dva.

No ljudi žive 80 godina.

Da to malo postavimo u perspektivu.

Kad je Homo Habilis prije 2.3 milijuna godina prvi put upotrijebio alat, počinje doba kada je rad=preživljavanje.Što je bilo mnogo lakše od Preživljavanje=hranjenje jer se rad mogao planirati.

To doba je trajalo do oko '60-ih godina 20. stoljeća kada su Beatlesi, Audrey Hepburn, NASA, IBM, Playboy, Coco Chanel i Marylin Monore pokazali da postoji i uživanje.

Time prestaje doba isključive povezanosti rad=preživljavanje i počinje doba rad=uživanje.

Usporedno se produživao ljudski život, epidemije su postale rijetkost, pismenost se sustavno uvećavala, time i opća inteligencija populacije. Pojavljuje se globalni promet, televizija i radio, koji režu duboke i nesavladivo korijenje čovjeka u rodnom mjestu, dok radni strojevi olakšavaju neke i u potpunosti miču potrebu za pojedinim mukotrpnim poslovima.

Istodobno se, gle čuda, edukacija uvodi kao jedan od glavnih globalnih ciljeva.

Zbog svega navedenog, vidi se da je u vrijeme koje je kraće od sadašnjeg prosjeka ljudskog života to tvoje "tržište rada" promjenilo oblik koji je imalo 2.3 milijuna godina.

Hoćeš li se kladiti da će tvoje "tržište rada" biti imalo korisno sada, travnja 2014. kao i u travnju 2094? Uračunaj i to da je dobna granica za mirovinu podignuta oko 10 godina u tom periodu.

Zaključili smo zašto je "tržište rada" prerelativan pojam.

No kažeš da obrazovanje u sadašnjem obliku ne vrijedi na sadašnjem tržištu rada. Ovdje moramo utvrditi 2 činjenice:

1) Što bi bilo brzo, impromptu rješenje? Nameće se "industrijski uvjetovano obrazovanje". Taj proces vidimo svugdje, od vrbovanja apsolvenata, do toga da je većina privatnih učilišta u industrijski slabijim zemljama okrenuto najnestabilnijoj i najrelevantnijoj grani industrije - ekonomiji. Što sa time dobivamo? Kratkoročno - ljude koji su usko specijalizirani za svoj posao od kojih se traži da prate puls posla i adaptiraju se. Nitko ne garantira puls, niti itko garanitra da će pulsa uopće biti.

Dugoročno - dobijemo široko neobrazovane ljude, koji upadaju u svojevrstno živo blato, gdje je uspjeh ostajanje na površini. (!!!!)

2) Što čini današnje tržište rada? Korporacije i njihove uslužne grane (banke, turizam, osiguranja i pravo). No dok Korporacije protokom novca stvaraju i ostale grane, tko stvara korporacije? Niti jedna od ove 4 grane koja proizlaze iz korporacija. A takve najčešće izbacuje "industrijski uvjetovano obrazovanje", jer je mnogo lakše od "industrijski potrebnog i planiranog obrazovanja". Pa tko onda stvara korporacije? Upravo oni koji nikada ne ovise o trenutnom tržištu rada.

Postoji jedan misaoni problemčić, konundruma, ako dozvolite, koji mlade i stare koji upadnu u njihovu rijeku spriječava da uvide širu sliku:

Ovo je politika korporacije:

Ovo je politika društva:

Ona, iz razumljivih razloga slabo prati matematički proporcionalan i očekivan rast. No ima jednu odličnu karakterisiku: ona može prijeći liniju očekivanog napretka, čime se događa veličanstvena stvar - napredak se uvećava i "ukosi" se i samim time prijašnji napredak postaje "norma", ali se povećavaju i očekivanja. Ovdje ujecaj imaju ljudi, kao što se vidi iz kivulje popraćene godinama naših izbora, utjecaj ima i ideologija.

Ono što je također važno napomenuti je da prvi grafikon može i ne mora utjecati na drugi, dok drugi uvijek utječe na prvi. Stoga prvi grafikon nikada ne smije postati mjerilo, jer isključuje zasluge, ljudstvo, presumpciju ispravnosti anomalije.

(!!!!) Čovjeku se mora dopustiti kreacija, samim time se ne smije beneficirati ili poticati uvjetovana kreacija. Izbor i dalje stoji na pojedincu, no tu u obzir treba uzeti nekoliko stvari - da se taj izbor i dalje temelji na sustavu koji, kako smo vidjeli po promjenama od '90-ih do sada, ne može biti održiv jer se temlji na namjernoj ignoraciji činjenice da se profit temelji na izrabljivanju, koja će se postupno smanjivati i ako je nadanje dopušteno, možda i nestati u vrijeme kada tek ređena djeca budu odlazila u penziju u travnju 2094.

To čak i nije nadanje, jer je prije 100 godina ukinuto ropstvo, pa zašto za 100 godina ne bi bio zabranjeno iskorištavanje radnika za 1000000 puta manje plaće od onih koje imaju konzumenati tih plodova.

Što onda odgovorno društvo mora učiniti u tom pogledu? Uračunajući životnu dob, sreću čovjeka, povećanje inteligencije i sposobnosti i mobilnost društvo mora poticati čovjeka na raznolikost. Raznolikošću ne samo da čovjek u potpunosti zatire navike homo habilisa, već dobiva svrhovitosti(naglasak na i) čime i postaje nešto više od radno preživljača. Sumanuto je sebično i nečovječno negirati ili ignorirati da u jednom trenutku radnik iz Guangzohu tvornice ili Darfursko dijete-ratnik neće postati radni-uživatelj.

Ne moraš se puno brinuti, i ja sam imao trenutak kada sam zbog nepripljemenosti za fakultet bio preplašen za budućnost i ostvarivanje nekog zamišljenog smjera. Onda pogledaš oko sebe i shvatiš da svijet svakim danom dokazuje da je različitost iskustava jedini univerzalni smjer, jer je strahovito neodgovorno provesti 80 godina života u jednom kolosijeku.

To je relikt jednog starog vremena, kada je rad bilo obilježje čovjeka, nužno sredstvo preživljavanja. Danas je pak nužno to, a za 10-ak godina će postati norma, da čovjek mora biti sposoban za vlastitu kreaciju, kako ne bi ovisilo o negativnim hirovima i monopolima. Kako danas prosječan čovjek ipak može servisirati računalo, rekao bih da je taj cilj ne samo izvediv već je i objektivno jedini mogući smjer.

Ljudska prava su stvarna, a ne izmišljotina vladajućih. Sutra će mi mama najvjerojatnije spremiti omiljeno jelo.

Dupini su sisavci.

Da to malo stavimo u perspektivu.

To je uvod tvog posta, ne vidim kako se nadovezuje na moj i kako je relevantan.

Nadalje, lijepo što si mi ponudio perspektivu na odnos čovjeka i rada. Ali ne bih se složio da ljudi nisu uživali prije 60'-tih.

"Goodiesi" koje si nabrojao su produkt čega? Sunce se okreće oko Zemlje? Jews not allowed? Ili možda slobode da se radi i stvara?

Tko obrazuje ljude koji nisu sposobni za rad za na tržištu? Slobodno tržište? Ili sila tek malo pametnija i racionalnija od onih koji su zagovarali to da se Sunce okreće oko Zemlje i protjerivali Židove? To što je "besplatna" ali zato kriminalno loša državna edukacija "globani cilj" je kao kada nekome kažeš da je globalni cilj da svi savršeno poznaju englesku književnost 11. stoljeća. Kakve koristi od toga da svi poznaju englesku kjniževnost 11. stoljeća? Next to zero. Kakve koristi od toga da se svi najmanje 12 godina obrazuju u državnim školama? Next to zero, zato što, kao što sam spomenuo, takvo obrazovanje je kriminalno loše.

Nadalje, ako se varam, impliciraš da će slobodno tržište zastariti i da nam u budućnosti više neće biti potrebno? Ako je to istina, molim te objasni kako proizvoljne razmjene dobara i suluga ljudi neće biti potrebne? Možda za nekog tko odlući vegetirati tako da se spoji na neki, trenutno nama SF uređaj, neku vrstu infuzije koja će ga snabdjevati sa svime potrebnim? Ali i tu infuziju netko treba razviti, prodati, postaviti, održavati, mijenjati "hranu" u kakvom god ona obliku bila... I to sve iz čistog altruizma? Smatram da, ako ga prihvatiš, imaš jako težak zadatak. Spominješ mirovine... tko dijeli mirovine? Što je mirovina? Država je nekom čarolijom dobila sav taj novac, čeka da ostarimo kako bi nam ga podijelila?

Tržiše rada je relativan pojam? Zanimljivo... koje se to definicije mogu uzeti za tržište rada? Tržište nije "Bog" pa da raspravljamo gdje je on, gdje nije, dali je on uopće...tržište rada je, ako mene pitaš nešto prilično razumljivo i stvarno, ne znam odakle tebi ideja da je to nešto relativno?

... opet emocinalno nabijeni bull***t, da te zanimaju ljudi, gledao bi tko si može naći zaposlenje i zaraditi za dostojan život, a ne tko je imao sate likovnog i glazbenog. Osobe koje ne znaju k****a vs osobe koje su zaposlive, pa ti vidi... :) btw. netko zaposlen na takav način je i dalje osoba od krvi i mesa, on će nakon posla otići u kazalište, prošetati psa, voditi ljubav, trpati čips u sta između rudni Call of Duty-a...

Tko je referentna točka za uvjetovanje i planiranje? Možda baš društvo koje uvjetuje ili planira? Zašto ne dopustiti društvu da samo zadovoljava svoje potrebe? Država ih poznaje bolje od društva? How yes no. 

Za korporacije koje ne ovise o tržištu rada si u pravu - njihov tvorac kao pravnog subjekta - Država, nikad ne ovisi o tržištu rada jer plaću za svoj rad ili ne rad uzimaju silom. Ali u tim korporacijama rade ljudi koji zarađuju za svoj kruh, i oni bi se neovisno o pravnim fikcijma koje stvara država udruživali da bih stvorili nešto za što smatraju da je prihvatljivo za tržište.

Korporacije, profit.... ne sviđa mi se u kojem ovo smjeru ide.

Da razjasnimo.... sve korporacije motivira profit, zbogprofita je Watt izumio parni stroj, ne zbog altruizma. Korporacije nikada ne rade svoj posao zbog altruizma, nego zbog profita. Ali što ih spriječava da daju preniske plaće? Tržišno natjecanje. Vlasnik korporacije, poduzetnik, ne odlučuje koliko će platiti ranika, to određuje tržište. Njihove odluke u svezi plaća, kao i druge odluke u vezi tržišta nisu proizvoljne. Profit kod poduzetnika je oko 10% najviše, sve iznad toga daje "lufta" konkurenciji, ako već ne postoji. S tim da je čak i taj "kapitalist" u neku ruku radnik, i svaki radnik je u neku ruku i "kapitalist". Plaće se ne povisuju dobrim namjerama, nego porastom profita, povećavanjem "pite". Tko može odlučiti o svojoj "plaći"? Hmmmm.... da nije možda... Država? Kako se to zove? Robovlasništvo. I to je ono što će 2094. biti na izdisaju, ne slobodno tržište, sve ostalo su socijalističke tlapnje i puste priče jednom kada ovo shvatiš.

*scroll*

*socijalist bull*

*scroll*

To ne znači da SAD nije i demokratska država, samo ne u političko-ekonomskom aspektu. Dok s druge strane, u društvenom aspektu je SAD liberalna demokracija sa slobodom govora, ljudskim pravima, jednakosti pred zakonom, političkim pluralizmom itd.

Uglavnom, ništa novo i iznenađujuće. Svi smo znali da je SAD oligarhija, isto kao što su to sve države čija politika pogoduje kapitalcima nauštrb građana, uključujući i Hrvatsku.

Da se vi kao roditelji skupite i dogovorite, lako ga možete bojkotirati. To je jednostavno i legalno, a kad vidi da tam nema kruha bude se maknul s igrališta.

Jel prati netko situaciju s Najvećim droljama osnovnih i srednjih škola? Mislim da je ironično kako uz malo drugačiju perspektivu iste slike koje su na profilima njihovih vlasnica mogu izazvati gungulu među ljudima i u medijima. U jednu ruku i shvaćam admina grupe, koji kaže da bi ista situacija bila kad bi se grupa zvala Najveće ljepotice osnovnih i srednjih škola, čime samo pokazuje koliko su smiješni mediji i oni koji su se našli zgražati nad grupom i komentarima.

Liberalna strana mog bića govori kako žena treba imati pravo oblačiti se kako želi, pa i biti gola ako joj tako najviše paše, ali opet se ne mogu otarasiti mišljenja da te cure objavljuju seksualizirane selfije s jasnom namjerom. Long shot je nazivati ih sve droljama, ali mislim da mogu reći da tim curama fali pažnje ili samopouzdanja.

Moja primitivna strana se pak smije tome na koliko načina se u komentarima može ismijati nevinost - kreativnost neobična za područje Balkana.

najjače kad mi počnu s policijom :')

Nema razlike kad Index objavi rubriku sa sličnim slikama. Samo kaj se to kod njih zove drugačije, a o pedofiliji tu nema govora. Večina je punoljetno, a slike kao i osobni podaci su javni u oba slučaja.

E sad, tu se ne radi o njoj nego o tebi.

Ako vidiš čovjeka koji se poskliznuo na pseći drek i pao licem u njega, je li on zaslužuje ismijavanje? Smijeh je već pa instinktivna reakcija i u tome nema ništa loše.

Tako nema ni ništa loše u tome da ti imaš loše mišljenje o djevojci/čici koja po nekim načelima društva ima neumjereno ponašanje, ili koja stavlja prvenstvo na neke jednostavnija obilježja. Ako ne ništa, to znači da tebi, ako to tražiš od druge osobe, neće ispuniti sve ono što tražiš od osobe s kojom se želiš družiti.

No puno je veća razlika, i time i problem, ako imaš potrebe nekoga poimenice uvrijediti i ismijati u javnosti. Samo imanje potrebe da pad Pere Perića s ciljem ismijavanja osobe objaviš u javnosti, ne govori samo o njima već i o tebi. Ovo čak i nije najbolji primjer jer je pad bio slučajan pa se i ne može njemu nešto zmajeriti.

No u slučaju sa ovim djevojkama, normalna osoba bi trebala jednostavno odmahnuti rukom, pogotovo ako se ne radi o osobi za koju bi po zakonu ili obiteljskoj/prijateljskoj vezi trebala imati brigu.

Ako netko zaslužuje biti ismijan, to znači da netko treba započeti proces ismijavanja. No zašto bi se TI (ili ja) pobogu zamarao sa nečijom glupošću? Zašto smatraš da je tvoj ili nečiji ismijavajući komentar bitan? Ne živimo u svijetu u kojem je nedolično ponašanje užasna rijetkost, pa sad tu već ulazimo u rasprave što zaslužuje, a što ne zaslužuje.

Nakon toga shvatiš da, ako ti ne reagiraš jer niti bi te trebalo biti briga, niti ti se isplati trošiti vrijeme na nešto što smatraš lošim, pa ako tako svatko razmisli, onda neće biti nikoga tko će ismijati. I tako će se prestati fascinacija.

No ako reagiraš, onda reagiraš jer se praviš mjerodavan - što je uvijek š*upski, ili reagiraš jer uživaš u ismijavanju - što je opet š*upski - jer ne znam koliko bi mi život trebao biti jadan da me veseli ili zaokuplja neka Đurđica iz 2.C Upravno-Birotehničke škole i njene tajice.

Razumijem da netko ima potrebu reagirati, no ta je osoba po defoultu ili licemjer ili nolifer ili zlobnik. Kako god nije dobro. Ljudi griješe, a slikanje u tajicama i nije neki grijeh, koliko ih se nagledam dok sjedim na kavi, sad jesam li uvijek siguran da ima 18? I ne.

Naivnost također nije veliki grijeh. Veći je grijeh imati čudovišnu potrebu uništiti život objaljivanjem slika.

Što se mene tiče, može ta cura uzet križ i zadovoljavati se s njime na satu. Osim predviđenih sankcija zbog ometanja tuđih života, nikakve satisfakcije mi ne predstavalja ako ju društvo bude mjesecima postavljalo po medijima, štoviše još bi me oni više smetali.

Ali bit je da li tebi predstavlja satisfakciju što je neka Đurđica Đurđević iz Đurđoslavlja javno prokazana kao nećudoredna dama. Možda i je zbilja neka riječnička definicija te riječi, možda je i uspješna glumica u filmovima za odrasle, možda daje za kutiju cigara, možda stoji na raskrižju raširenih nogu i uveseljava prolaznike.

Jesam li ja sretan ako njeno ime i sliku, 900 km udaljen, pročitam u novinama? Osim što bih možda pomislio da bi joj bilo bolje da slika akvarele, pjeva ili piše romane, ne bih previše brinuo. Onog dana kad budem sretan zbog njenog "prokazivanja" zapitati ću se što je to toliko jadno u mojem životu da me veseli neko biće koje društvo naziva jadnom.

Jer tako te može veseliti i neka Shanikwa iz Detroita, ili Yuki iz Kyota. I veseli te kad po noći, nakon što ti roditelji legnu spavat, gledaš RedTube.

Evo imaš stranicu Internet Adult Film Database, kad te toliko već zadovoljava lista imena nećudorednih dama.

Uzmi im imena i slike, pa ih objavi na FB-u pod stranicom "Svjetske žene koje se seksaju za novac". To je gore valjda. Mislim one daju da im muškarac svrši u usta. To je valjda gore od tajica i bikinija?

Nećeš napraviti tu stranicu? Kažeš uzalud je? Pa u čemu je razlika? Jel se i jedne i druge slikaju u nećudorednim pozama? Ili je pitanje TVOJE satisfakcije? Pitanje toga da li ti uživaš u tom prokazivanju? To što ih ti znaš? Ili to što im prezime završava na -ić pa znaš da je iz Pakoštana ili Starih Mikanovaca? Ili je satisfakcija u tome što netko nije (načelno) htio da baš svi vide te slike i imena?

A što se prokazuje? Nećudoredne poze? Prozirne tajice? Tange? Sise?

Pa što onda ne bi prokazivali one koji kradu? Ili one koji siluju? Nije li to gore i opasnije za društvo? A onda se zapitaš pa zašto sve ne bi objavljivali? Pa da dnevno pročitamo liste kradljivaca, lopova, silovatelja, ubojica. I oni zaslužuju da ih se prokazuje jer su ogriješili o društvo? Ne da ti se to čitati? Imaš pametnijeg posla?

Pa zašto onda ovo čitaš? Tj. Gledaš? Znači sise su u pitanju?

Mislim, može na toj stranici pisati i ljepotice i drolje i zmajevi i Gentelmens Choice. Meni je svjedeno.

Bitno je što ti osjećaš, a ti osjećaš mržnju. Štoviše sudio bi. A onda im se prosudilo.

Pitanje je samo zašto si ti zbog toga sretan.

Mislis da admini tih stranica posvecuju zivot pronalasku takvih djevojaka?

To je minuta posla za lika koji posta sliku i duze vrijeme sramote za tu curu.

I da,osjecam satisfakciju,jer znam da cura dobije sto je zasluzila,ako djevojcica od 16 godina ima potrebu oblacit droljastu odjecu i slikat se provokativno samo da bi zadovoljila svoje potrebe,idokazat sebi da je pozeljna medju muskarcima tako da dobije 500 lajkova od napaljenih pubertetlija,takva osoba nebi trebala biti dio naseg drustva.

Nekakav red se mora odrzavati u drustvu.

Potrosio si dosta vremena pisajuci ovaj tekst,tako da..,

Ne znam stvarno sto da kazem,ja sam svoje misljenje napisao,i stojim iza toga :)

Uopće ne kužim o kakvom grijehu se govori - pa seksualnost je najnormalnija stvar u ljudskom biću. Ili nije?!

Glupost. Jadna cura, naišla na idiote koji ne znaju s njom popričati kao ljudi, nego ju bezveze siluju.

Uopće ne sumnjam.

Gud for ju. Ali to i dalje ne znači da ove cure nisu normalne. Zapravo, nisu normalni oni koji odbijaju čovjeka kao seksualno biće. Kao, ti ne bi potrošio dest zgodnih cura u deset dana, da ti se nude? Daj idi kopat rake...

Ko veli da ju ne bi kresnul?! Ja govorm sa se s takvin curama ne bi upuštal u vezu. Tebi ak je gušt šetat gradom s droljom da ti se ljudi smiju, samo daj.

Kak bi ih normalan potenten muškarac trebal gledati kad se oblače ko prostitutke? 

Isto kako ti roditelji krivo krive nastavnike, tako ti krivo krivis roditelje.