Evo ga htio bih sumirati svoje dojmove nakon još jednog Bug Future Show koji je za nama…
Po ovim podforumom pišem, jer nisam htio da moj osvrt bude unutar neke teme vezane za BFS nego baš ovdje gdje je stvar preglednija, a ne da bude pogubljen među temama.
Mada sam još uvijek pod velikim dojmom svega što se tamo događalo i onako kako sam osobno sve to doživio, ipak ću pokušati nekako smisleno opisati svoje dojmove.
Po samom dolasku išao sam odmah pozdraviti gđa.Vesnu, te sam sa njom malo popričao, te vidio novi dizajn majice vezanu za ovogodišnji BFS. Majica je dizajnirana na upečatljivoj podlozi, gdje se napravio otklon od prijašnjih godina, gdje je glavna boja podloge bila crna. Daleko da mi se crna boja ne sviđa, al' i ovogodišnji dizajn majice mi se isto tako jako sviđa bez obzira što po mojem ukusu nisu tamnije nijanse same majice. BTW, moram napisati da BUG ima odličnu korisničku podršku za nas čitatelje, gdje se na upite preko emaila, odgovara gotovo trenutno, te ako za tim postoji potreba, čak vas i nazovu na kontakt broj. Tako kad sam krajem studenog kupovao majicu preko web-shopa, te sam imamo nekih upita u vezi pretplate, ugodno sam se iznenadio kad sam bio nazvan sa strane korisničke podrške magazin BUG, odnosno od strane gđa. Vesne, te sam u razgovoru došao do konkretnih informacija, te sam dobio sve odgovore na moje nedoumice. To je samo jedan djelić u mozaiku zašto po meni BUG rula nadmoćno. Nisam nikada doživio da sa na takav pozitivan način netko sa korisničke podrške odnosi prema meni kao krajnjem korisniku.
Naime, kao što je mi je Petric napisao u jednoj poruci, nakon što sam po doašo na BFS, javio sam se neposredno njemu i imamo sam kraljevski tretman, gdje sam Show pratio iz prvog reda, gdje su se nalazili sami VIP gosti, te gosti koji su sudjelovali na samoj pozornici. To je za mene bila nezaslužena čast, te samo imao osjećaj kao da samo čekam da me osiguranje izbaci, jer nikako nisam mogao sebi posvijestiti da sam, eto sada tu, te da mogu sve pratiti iz najneposrednije blizine. Običan smrtnik, čitatelj koji je sada tu u epicentru događaja kojeg organizira i iza kojeg stoji njegov omiljeni magazin. Netko ide u Indiju, ne znam u Memphis da doživi iskonski osjećaj svoje brije, ajmo tako napisati, a eto ja nisam morao ići tako daleko nego se samo pojaviti na BFS.
Zahvaljujući, tome, na poziciji na kojoj sam se nalazio mogao sam vrlo lako doći u kontakt sa ljudima koji su mi bili zanimljivi kao govornici, te sam tako i ostvario, te priupitao meni zanimljive ljude sve što me je zanimalo i stvorio sam si referencu za dalje. Nevjerojatno koliko su ti ljudi iz ICT branše, kompjuterskog svijeta, 'ajmo tako reći, jednostavni i pristupačni ljudi bez obzira na sve svoje uspjehe i titule. Nisam se uopće osjetio kao autosajder pored njih, nego sam se osjećao na cijelome BFS zbog lijepog primitka naših Bugovaca, kao mladi partizan koji tek pristupio ilegalcima u šumi koji već ratuju godinama, te idu putevima revolucije. Trebalo je doživjeti taj osjećaj drugarstva koji je tamo vladao, među svima nama kompjuterašima tamo na BFS. To je samo jedna od odličnih stvari koje se mogu pronaći na BFS.
Isto tako, ono što je meni puno značilo je to, što sam mogao neposredno pristupiti svim mojim bugovcima koji stvaraju sami magazin BUG i cijelu pozitivu priču oko toga, te sam i napravio sebiće sa njima, radi privatne kolekcije sa svima njima do kojima sam mogao doći, te koji nisu bili u prevelikoj gužvi. U mojoj privatnoj kolekciji ima mjesta samo za legende, te meni drage ljude koji nisu neke umišljene face koje se skrivaju iza velikih titula i zasluga, nego jednostavno žive svaki dana ono što jesu. Tako, eto mogu napisati da će meni dragi bugovci biti u mojoj privatnoj kolekciji fotki zajedno sa Štefom Lamzom, legendom Dinama. Dakako moram napraviti ogradu, te isto tako napisati da nisam nikakav fanboy koji se naslikava sa poznatim facama, nego uvijek biram samo određene ljude koji svojim djelovanjem po mojem mišljenju to zaslužuju, pa tako kao ilustraciju mogu navesti, iako sam zbog određenih okolnosti imao dodira sa gotovo svim živućim igračima Dinama starijih generacija i ovih kaj su došli kasnije, mlađih, jedino sam htio biti na istoj slici sa Lamzom. Sa umišljenim veličinama i čudnim likovima koji su se vrtili u i oko Dinama, a rade ili su radili u Upravi nisam htio imati nikada posla, jer o tim i takvim ljudima nemam baš najbolje mišljenje, nego uvijek cijenim ljude kroz njihov radi i pokazani karakter. Uvijek valja tražiti čovjeka, jer jedan čovjek vrijedi više, nego tisuću ljudi.
Cijelo vrijeme sam bio u glavnoj dvorani, ne zato jer me nije zanimalo što se događa u drugoj, manjoj dvorani, nego se jednostavno htio ni za trenutka odvajati od tema koje su se mijenjale u glavnoj dvorani.
Malo o predavanjima koja sam slušao....
Sami uvod u vezi junaka koji stvaraju bolji svijet, je bio baš onako dojmljiv gdje je publika mogla uvidjeti da je pozitivna promjena u svima nama, te da ne možemo mijenjati druge, ako ne mijenjamo sebe. Svi smo pozvani, kao što je bilo i izrečeno. Svismo mi pozvani, gejmeri, stemeri, štemeri….Ne smijemo dopustiti da nas voda nosi, kao da se svijet i promjene koje se događaju oko nimalo nas ne dotiču. Vrijedni profesori koji mimo službenih institucija svojoj djeci koju podučavaju na nastavi stvaraju bolju budućnost, stvarni su junaci boljeg svijeta, gdje su u totalno opreci sa junacima našeg doba(navedimo samo jednog junaka našega doba, ovdje….savjetnik NK Dinama, moje isključivo mišljenje) u kojem vlada maksima: „Laži, kradi i ne radi.“ Vrlo emocionalno je bilo slušati kako profesori grade škole u Africi ili kako pak djeci koji su eto slabijeg imovinskog stanja, al' su vrijedni u učenju stvaraju bolju budućnost, da ne moraju biti dio sumorne hrvatske stvarnosti.
Iako, je bilo izrečeno kako i što, te kritika naspram našeg sustava, ovaj Show nije bio usmjeren kontra ikoga, nego samo poziv na promjenu, da je malo potrebno dobre volje, kako bi se stvari sa najviše razine pokrenule u pravome smjeru, te da baza ne mora biti prepuštena sama sebi, nego da se potiče i nagrađuje oni koji stvaraju dodatnu društvenu vrijednost na pravi način.
Za robote i AI, sam dobio informaciju da se eto još uvijek ne moramo zabrinuti da će oni početi sami od sebe preuzimati stvar u svoje ruke, nego da iako ne znamo predvidjeti kako će se neki samoučeći sustav ponašati u nekim određenim situacijama, još uvijek je čovjek gospodar takvih sustava. Isto tako razvoj takvih sustava će prosječnim programerima preko odgovarajućih platformi uvelike biti olakšan.
Gospodin Alan iz Wire je približio da besplatne usluge koje koristimo plaćamo svojom privatnošću, te da nema razlike između virtualne i stvarne privatnosti, nego da moram jednako voditi računa o svemu, te koristi prave servise koji neće prodavati podatke o nama trećim stranama.
Što se tiče gigle rasprave meni kao slušatelju se činilo da se tu pomalo pogubio nit rasprave, jer se preskakalo sa teme na temu, te se sugovornici nisu mogli suglasiti oko glavnih točaka rasprave, nego su se više nadmetali oko temeljnih pojmova, mada mi se svidio kako je govorio gospodin Rendulić, te kako je stvari objašnjavao gospodin Aron.
Ella se držala veoma hrabro, te je muški odradili svoje predavanje, unatoč tome što se nije najbolje osjećala. Treba kuražnosti izići pred publiku koja vas jednim svojim dijelom procjenjuje kroz naočale krive percepcije, jer svoje mišljenje temelji jednostavno na laži. Bravo, Ella! Predavanje je bilo odlično, držala si se kao navijač kojeg je okružilo deset huligana protivničkoga kluba na gostovanju. Iako, samo očekivao čak i provokatorska pitanja iz publike il' barem uaua glasove ništa od toga nisam čuo osim pokojeg ženskog čudnog smijeha iz publike. Čini se da keyboard ratnici nisu toliko hrabri ponoviti svoja mišljenja u real svijetu. Vjerojatno znajući da tamo im ima tko odgovorit na pravi način.
1 i 1 nisu 2, nego 11. Da, i Ella sluša Tram 11.
Eh, da ulaznica sa BFS 2017 ide u osobnu arhivu zajedno sa ulaznicama najvećih Dinamovih tekmi.
Bilo je dilema dal' naplaćivati ulaznice il' ne. Eh, kaj se mene tiče osobno, došao bi u oba slučaja. Svakim pristupom bi se nešto dobilo il' pak izgubilo. Ak' bi se nešto naplaćivalo, možda bi publika tražila neku veću dozu ozbiljnosti, a ne onako ležerni pristup. A, opet kad bi se malo odstupilo od zafrkantskog pristupa, opet ne bi imao onaj osjećaj geekovsko zajedništva kojeg sam naveo već nekoliko puta u ovom svojem osvrtu na BFS. Da se odmah ogradim, kada pišem „ležerni“ i „zafrkantski“ pristup, ne mislim da organizacija nije bila na A1 razini, odnosno da se nešto radilo neprofesionalno, nego jednostavno ukazujem na razliku između ovakvog prirodnog, obiteljskog pristupa nama kompjuterašima i onakvih skupova, gdje je više pristup profesorski kao na fakultetu.
Treba ću još jednom u miru pogledati DVD sa izvještajem sa Showa, kako bi dobio još pregledniju sliku o svome tome kaj se tamo događalo, jer sam još uvijek pod veliki utiskom same atmosfere sa tog Show na kojem je carevala pozitiva, drugarstvo, te geekovsko zajedništvo bez obzira na razlike među svima nama.
Iako, znam dobivate poruke i feedbekove onako, preko pošte i emaila, osobno sam si uzeo slobodu prije, ali eto i sada da Vas preko foruma, pohvalim, podržim i izrazim svoje navijanje za vas.
Neka slobodno i drugi forumaši koji su tamo bili i sudjelovali napišu koju riječ…
Na kraju, kapa do poda organizatorima na čijim licima se uočavamo velikim fizički umor, te briga oko svega kako će to ispasti na kraju. Vidio sam na njihovim licima veliku žrtvu koju su morali pridonijeti na oltar savršene organizacije, gdje se taj četvrtak počeo graditi bolji svijet, jer iako možda na prvi pogled značaj BFS nije odmah uočljiv, njegova poruka će daleko odjeknuti kao jeka među planskim vrhuncima, gdje podizanje glas iz podnožja planine daleko se čuje…Il' pak kao ubačeni kamenčić koji kako god bio malen, u velikoj vodi stvara velike koncentrične krugove koji se sve više šire….BFS će potaknuti, povezati, osnažiti i ohrabriti ljude da u unutar svojeg područja djelovanja koliko god je to moguće stvaraju bolji svijet.
Druženje, vibra oko BFS bila je onako nekako, baš nevina, romantičarska, kao da smo se vratili u dobro stara vremena kad se kompjuteraška povijest počela odvijati iz garaža u kojima se okupljali geek entuzijasti, te koji su danas stvorili ovo što imamo. Ili, pak me BFS podsjetio i vratio u vremena iz mladosti kada se ekipa okupljala vikendima u PC igraonicama kako bi rokala gejmanje, koje nije prije 20-ak godina bilo toliko razvikano kao danas kada je to već mainstream. Kada ni toliko ljudi nije ni imlao PC….
Zaključno: sve je bilo savršeno, a loših stvari nije bilo. Tko je bio tamo, mogao je otići kući pjevajući, a tko nije došao, gledati će na DVD-u.
Nego, kao što je završeno uvodno predavanja sa songom: Hey! Oh! Let's GO!!!!!!
Idemo rokati! Ka boljem svijetu!
Hvala Vam na svemu dragi moji BUG-ovci!!!
Bug, rula nadmoćno!
