Dopunsko zdravstveno osiguranje - imate li ga i vi

Bruto plaća bi bila bez poreza, i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno.

Dakle, po tebi treba ukinuti i solidarno odvajanje za prvi mirovinski stup odn osnovno mirovinsko osiguranje.

Nismo na toj samospoznajnoj razini.

Taj sustav mirovinskog je godinama funkcioniraokod poljoprivrednika koji su uplaćivali za mirovinsko npr 0d 50 do 500 kn mjesečno.

Znaš li koliko je pojoprivrednika uplaćivalo 500 kn ? Nekih 20%.. Danas svi oni napadaju državu jer imaju mirovinu 700 kn a uplaćivali su najniži iznos.

Isto bi se dogodilo i sa zdravstvenim i mirovinskim za obrtnike, drž. službenike i ostale.

Tko gleda koliku će imati mirovinu sa 67 god kad ima 25 god ?

Uplaćivali bi kao i danas.

Minimalne iznose, a kad napune 67 god, ne bi imali ni 1000 kn mirovine s 40 god staža.

Nama je jedini spas nekakva mirovinska EU zajednica da se ogrebemo za koji Euro i da nwtko pametniji organizira naš mirovinsko zdravstveni sustav jer sami nismo sposobni.

Možda budemo za nekih 50 god.

Nisam rekao da ga treba ukinut, nego da si svako uplaćuje privatno. Uplata i dalje ostaje obavezna u određenom minimalnom iznosu, neka bude 15%, ali ga uplaćuješ privatnom osiguravatelju, i onda kad oboliš iskorištavaš od privatnog osiguravatelja u privatnoj klinici po vlastititom odabiru. Imaš skrb kakvu si si i plaćao. Ovako plaćaš a nemaš. Dobro je kolega rekao ovo je komunizam u ovom obliku koji je, i to pokvareni. U kapitalizmu koji glumimo da imamo je to tako, kakvo osiguranje takva skrb.

Pa ok, rađe bi tako da pređem limit pa znam da sam iskoristio nego ovak. Ovaj sustav nagrađuje one koji ne plaćaju i varaju (kao što kažeš, kačenje na sustav po potrebi, isplata dijela plaće na crno da se plate manji doprinosi, pregledi preko veze...) a kažnjava one koji su pošteni i plaćaju.

Konkretno, moj primjer, prije dvije godine mi je dijagnosticiran visoki očni tlak (privatno kontrolirao naravno), dijagnoza glaukom. Potrebno obaviti sve preglede oka i započeti terapiju čim prije jer svaki dan koji nisam na terapiji očni živac propada, gubi se vid polako do potpunog gubitka vida. Nema lijeka za ono što je uništeno niti oporavka vidnog živca, što je uništeno, uništeno je. Kod svoje doktorice opće medicine nisam prije toga bio više od 10 godina, niti jednom, čak niti za jednu tableticu, toliko da joj niti ime nisam znao niti gdje sad ima ordinaciju nego sam morao pogledati na e-građanin. Za cijelo to vrijeme radio i plaćao zdravstveno. Odem kod doktorice, ona me odmah ide naručiti za specijalistički pregled u oftamološku ambulantu u Zagrebu, Runjanina gdje rade preglede za glaukom, prvi slobodan termin za više od 6 mjeseci. Naravno da nisam pristao jer za 6 mjeseci bi mi još više propao očni živac nepovratno. Nazvao privatnu očnu polikliniku, pregled obavio nakon dva dana i počeo sa terapijom isti dan nakon pregleda. Naravno to me je koštalo i nije mi bilo žao, žao mi je ovog što plaćam pod obavezno i zakonski svaki mjesec a nemam skoro ništa od toga, samo kapi za oči jednom na mjesec koje bez recepta koštaju 45kn. Plaćam i dopunsko jer je smiješan iznos a bez njega nije pokriveno ono što bi ionako trebalo biti pokriveno obaveznim osiguranjem. Kad već spominješ privatno koje je odbilo "ne isplativog", bio je nedavno i onaj čovjek iz Rijeke što su ga naručili za MR 2020.g., znači ništ bolje niti prek HZZO, a neće se niti taj sa chronovom bolesti dobro provesti liječeći se na teret HZZO, samo se o tome neće pisati. Čekaj do pregleda, razboli se još više, pa postani još veće opterećenje za sustav, sustav to neće moći platiti, nećeš ni ti, pa onda umri/ostani bez noge/oslijepi..... što li te već zadesilo. I ja bih oslijepio da sam čekao HZZO.

I sad po čemu je to naše zdravstvo bolje od američkog ako si za bilo što ozbiljnije prisiljen otići privatniku? Neka nam već jednom prestanu kenj*t da imamo dobar sustav javnog zdravstva kad nemamo, a vidimo ovih dana i sa hitnom kako stvari stoje. Pravo liječenje u Hrvatskoj je već odavno u privatnim rukama.

 naravno da nije dobar, malo ih je dobrih, savršen niti jedan

naš ima dobre temelje, jebe ga financiranje jer su nam plaće mizerija

da si naletio na gadniju bolest, mislim gadniju u smislu operacije i dugotrajnijeg liječenja koje baš ne bi lako platio kod privatnika, možda bi drukčije razmišljao

Tu ima par stvari. Ako se ne varam, Uniqa je odbila produžiti osiguranje, ne odbiti uslugu na postojećem, što je i razumljivo. Omjer uplata je daleko na strani HZZO-a i teško je očekivati da osiguranja ozbiljno mogu financirati liječenja samo kroz prizmu i zaradu iz dodatnih polica.

što se SAD tiče, tu je jako uvriježeno mišljenje kako je "skupo" i "neuređeno". Dapače, ako imaš osiguranje sustav je neusporedivo organiziraniji, brži i kvalitetniji. A i to osiguranje u odnosu na prihode nije skupo, dapače. Na stranu što dobar dio ljudi ima plaćeno osiguranje kao dio povlastica na poslu.

Mi smo za člana uže obitelji platili šestocofreni iznos u kunama za one stvari koje HZZO s dodatnim policama nije htio pokriti.

Da ne govorim koliko ima stvari koje se plaćaju u "redovnim" procedurama bez obzira kakve police imaš. O čekanjima da ne govorim.

 Zavisi kako definiraš pošten, solidaran i socijalan po mom moralnom kompasu je u startu pošten. Poštene nisu neke stvari unutar tog načela koje se događaju u našem sustavu, a koje bi onda normalno trebalo prilagoditi. Recimo nije pošteno da u našem sustavu ne postoji apsolutno nikakav oblik odgovornosti. Npr. nije pošteno prema ljudima koji redovito plaćaju dopunsko da oni koji ne plaćaju imaju mogućnost (ovo ne znam da je istina, netko je spomenuo u komentarima) platiti malo zaostataka u nazad i ko da se nije ništa dogodilo. Također nije pošteno da glumiš pametnjakovića i ne plaćaš dopunsko, a kad saznaš da si dobio neku malo jaču bolest odeš uplatiti i opet nikom ništa. Recimo to nije pošteno jer na taj način izigravaš sustav i od drugih ljudi radiš budale. I manje ili više slični slučajevi.

Po meni je sasvim pošteno da ja koji imam sreće da zarađujem više i više platim (odnosno plaća moj poslodavac, ali nije bitno u ovom kontekstu) na ime zdravstvenog osiguranja. Osim toga smatram i poštenim solidaran način da ja plaćam bez obzira što ga (barem do sada) nisam iskoristio ni 5%, ali moja uplata omogućava nekom drugom tko je na, nesreću, bolestan da ga bolnički troškovi ne bankrotiraju, oduzmu koliko toliko dostojan život, a njegovu djecu bace na ulicu ili u sustav socijalne skrbi. 

Biti pošten ne znači uvijek staviti sve u nekakvu uravnilovku. 

Što se tiče održivog ne znam kako bi on bio kontradiktoran pošto održivost znači da platimo što smo potrošili. Ukupan iznos koliko treba platiti ne utjeće ni na solidarnost ni na socijalnost sustava. Održivost može izazvat samo poremećaj u sjećaju poštenja, jer ako više trošimo više će, u apsolutnim odnosima, platiti oni koji više privređuju. No to opet ovisi o pojedinačnom viđenju poštenja svake osobe.

Netko smatra da nije pošteno što on na 10000kn plaće mora platiti 20% poreza, a onaj na 2800 je oslobođen poreza. No kažem, to je osobno viđenje pojedinca zavisno o njegovom moralnom pogledu na svijet. 

Zdravstveno ne pokriva niti bi trebalo pokrivati eksperimentalne metode liječenja jer umirući će probat sve, od čarobnog kiselog kupusa i sode bikarbone, pa do takvi lijekova i metoda koje su ispitane na 3 čovjeka s upitnim rezultatima. A suprotno uvriježenom mišljenju život ima svoju cijenu i društvo, pa čak i pojedinac jako brzo odredi kolika je to točno cijena nečijeg života na način da kaže da HZZO neće platiti 10 milijuna eura troškova 96 godišnjaku kako bi on dobio ekperimentalno srce koje bi mu omogućilo još par mjeseci ili godina života. Ili ti neće platiti eksperimentalno liječenje u SAD-u koje košta 3.3 milijuna kuna, a šanse za preživljavanje su ti malo veće od 0, bez obzira što se radi o šestogodišnjem djetetu.

To nitko ni ne govori.

Sućut za majku.

Obojici - ne govorim o ničem eksperimentalnom, dapače, sve redovno. Samo "bolnica nema novca", "HZZO ne može pokriti troškove u roku" i slično.

U mojim primjerima, sve se radi o standardnim postupcima, lijekovima i opremi "s police" i slično. Ili pak mom djetetu koje se naručuje na MR zbog sumnje na teški neurološki poremećaj - kontaktirao valjda sve medicinske ustanove u RH koje imaju MR, odgovore bolje da ne znaš, prvi termin nakon točno godine i jedan dan, kod privatnika na redu za dva dana u 19:30.

 Moralno je u ovom slučaju ono što društvo smatra da je moralno. U SAD-u nije moralno da imaš socijalno i solidarno zdravstveno, u ostatku svijeta je moralno. 

U općenitom smislu moralno je ono što ti smatraš da je moralno i ono za što postoji konsenzus u društvu da je moralno. Te dvije moralnosti mogu, i vrlo često jesu u konfliktu, ali najčešće mogu živjeti u skladu sve dok tvoje viđenje morala ne ometa društvenu svakodnevicu. U slučaju kad se to dogodi društvo će protiv tebe i tvog morala upotrijebiti sankcije, a zavisno od percipirane opasnosti one mogu biti neformalne tipa ogovranje okoline, ismijavanje, društveno odbacivanje/izoliranje, ili formalne tipa novčane kazne, zatvor i sl.

Odgovor na tvoja pitanja:

1. Da moralno je da netko plaća više, zavisno o specifičnim uvjetima.

2. Da moralno je, ponovno zavisno o specifičnim uvjetima. Bez konteksta ne mogu odgovoriti o konkretnom slučaju na što misliš.

3. Zavisi. Oni koji kažu da nije će reči da smo im mi platili školovanje, oni koji kažu da je će reći da su im njihovi roditelji platili kroz poreze i davanja. Konsenzus društva, za sad, je da je morlanije da odu nego da im ograničavaš neka prava o slobodi rada i kretanja.

4. Ovo o opermi ne znam kakve veze ima s moralnošću to je više ekonomsko pitanje. To što ti opisuješ nema smisla, ali ne znam da postoji nekakva morlana pozicija oko toga. Možda jedino da li je moralno kupovat uređaj za koji možda u budućnosti nećeš imat čovjeka da na njemu radi? Teško pitanje, zavisi o konkretnom slučaju. 

5. Reciprocitet kod liječenja postoji zavisno o državama s kojima je sklopljen ugovor o reciprocitetu. Koliko ja znam, a možda griješim, na kraju se naš HZZO naplati od osiguranja ili HZZO-a države odakle je čovjek tako da nije na štetu našeg pacijena. Ili druga mogućnost da se sklopi ugovor o reciprocitetu, a sad tu brojat na kn koliko je naš čovjek potrošio u švabiji na liječenje, a kolko švabo kod nas trebalo bi vidjet brojke. S češkom smo u gubitku vjerojatno, ako imao ugovor o reciprocitetu.

Dopunsko je smijurija u tome se slažemo. Iznos koji se plaća 70-100kn je u potpunom disbalansu sa stvarnim troškovima HZZO-a. Dopunsko je bilo čisto treba nam para, a nećemo opterećivat poslodavce pa ćemo još malo izmust od ljudi. Dopunskom treba realan i temeljit preustroj.

Solidaran pristup je u načelu dogmatski i što ga više preispituješ to na pojedinačnom, najnižem primjeru ima sve manje smisla, zato ga je najbolje prihvatiti kao takvog. Ili ćeš ga imat sa svim svojim manama ili nećeš. Da li ćemo puštat ljude da umiru po cestama tko si ne može priuštit zdravstveno ili nećemo već ćemo se kao društvo pobrinuti za bolesne. Nema treće opcije, samo poštimavanja unutar tog dogmatskog načela.

 istina, trenutno smo u situaciji gdje je sustav pred kolapsom i za dio ljudi kojima svaki dan znači biti ili ne biti sustav jest nogom u guzicu

no opet, na dnevnoj bazi liječimo desetke i desetke tisuća ljudi, a malo njih bi spalo u onih 15% dobrostojećih

jel opcija da liječimo tisuće promptno i kvalitetno, a oni deseci tisuća da krepivaju doma ili na ulici?

Pitanje je li 1000 - 2000 preskupo za prosječnog državljanina RH. Meni nije, no za većinu je to noćna mora.

Sustav treba potpuno promijeniti, od načina izračuna i naplate, organizacije zdravstva i svega ostalog.

Što je točno moralno u tome da netko plaća više, a troši neusporedivo manje?

Npr. netko s djecom ima bitno veću plaću, neuporedivo manje plaća zdravstvu po glavi i manje plaća poreza nego netko bez djece s istom bruto plaćom. O netu da ne govorim.

Školovanje? Platili su kroz svoje poreze i doprinose k****, ne dječje školovanje. To smo platili svi mi jer su to iznosi od kojih boli glava i nitko ih sam ne može pokriti.

Reciprocitet? Nikakav problem. Nikakav problem nije ni plaćanje. Problem je kad nemaš slobodan krevet u bolnici, a na odjelu nekoliko pacijenata iz BiH. A tebi je liječenje hitno pa na kraju ležiš na hodniku onkologije ako imaš sreće.

Oprema? Sjedni na telefon i zovi bolnice pa slušaj odgovore. Imaju CT/MR, nemaju tehničare ili liječnike koji su u stanju proučiti rezultate. Neki od onih koji imaju uređaje imaju termine bolje da ih ne govorim.

A jedno Rebro, npr., nema MR za hitne slučajeve.

Solidarnost je priča za malu djecu kad se krene u ozbiljnu analizu. Izračunaj koliko zdravstvo košta. Definiraj A i B listu liječenja, reci svaki zaposleni u RH mora mjesečno platiti toliko i toliko kn za A (svima isti, fiksni iznos), sam mora nadoplatiti toliko i toliko za B. Paralelno optimiziraj zdravstvo.

Vrtiti istu priču na isti način desetljećima, samo generirati minuse i ostalo - neće ići još dugo. A onda će biti kaos svima, bez obzira koliko se plaća. Neki će moći to platiti, neki ne.

SAD? Meni konkretno bratić za obitelj plaća u SAD vrhunsko osiguranje cca 20% više u apsolutnom iznosu u odnosu na plaćanja mene i žene (i to samo kroz redovnu plaću, ništa dodatno). Razlika je drastična, a fama je strašna kako je tamo "skupo, samo za bogate" itd.

BTW, kao i ovdje, njemu isto plaća firma (company benefits), ne on.

Tu ti je točno taj opis HR vs SAD.

BTW, šesteroznamenkasta cifra je par sto tisuća kn, nisam još dosegao milijun. Nadam se da ni neću.

Zdravstvo je sve skuplje, temeljno i ne toliko (preventiva / recimo 90% bolesti), nekako moramo to ili pokriti ili gadno optimizirati. Nema trećeg. A na tome se ne radi ništa.

Točno tako. Pa gdje ćeš više.

Zdravstvo se danas ionako ne financira samo iz plaća, dobrim dijelom pokriva država. Treba sve mijenjati.

Upravo taj dio "moralnog" i "solidarnog" je problematičan.

Plaćanje zdravstva - nejednako čak i onima s istim prihodima, solidarno je teško definirati (jer nemaju svi ista prava i obaveze), treba optimizirati sustav i realnije podijeliti troškove (a ne da netko s minimalnim uplatama i dopunskim ima veća prava od onog koji n puta više plaća i nema dopunsko).

Treba nešto plaćati? Super, odbij mi na godišnjoj prijavi poreza. Državljanin RH koji ne živi ovdje i ništa ne plaća? Super, isto kao stranac. To što je državljanin nikog ne interesira, nije osiguranik HZZO, osiguranik iz RH ima prednost.

Ameri? Realno imaju dosta opcija, plus što se ne plaća sve (hitni postupci u državnim bolnicama, neka eksperimentalna liječenja, neke bolnice imaju free kvote itd.). Situacija gubljenja prava imaš i kod nas (nemaju svi osiguranje), ali kao i tamo i ovdje je to više stvar osobnog odabira / situacije nego sustava.