Zanimljivo.
Nevezano za brokulu, ovakva istraživanja dobro pokazuju koliko smo različiti, i onda se čovjek pita zašto se još uvijek dijele generički savjeti - tipa "piti 8 litara vode dnevno" (što je, usput, previše za svakoga).
Zanimljivo. Ipak, čitam kako brokula, kelj, kupus konzumirano u većim količinama uzrokuju hipotireozu, smanjenu funkciju štitnjače, je li to istina?
Inače što se malih drvaca tiče cvjetača mi je puno ukusnija od brokule pa radije konzumiram nju.
zar nije jednostavnije, kad se već otkrije nešto korisno po prirodama (ne i u društvu), to mućkanjem u laboratoriju sintetizirati i tabletom/sirupom/injekcijom/bla riješimo problem "ukusa za okus"? 
danen Ako metabolizam varira, a varira; ako vrsta i količina crijevnih bakterija variraju od čovjeka do čovjeka, a varira 😀 ...razumno (zdravorazumski, no znamo kako se "ove stvari" nerijetko *ne* podudaraju sa "zdravorazumskim") je pretpostaviti kako je i u drugih "tjelesnih" stvari (if you know what i mean) više-manje tako...
Onda, postavlja se pitanje ima li "tweakanje" vlastite prehrane ovako "napamet" (zašto napamet - pa zato što 1. koliko znam, ili pouzdani testovi "za ovakve stvari", a to uvelike uključuje nekakve "genetske testove", jer je genetika u podlozi svega, dakle pouzdani testovi prvo ili uopće trenutno ne postoje -> za što je često zaslužna sama komplicirana narav stvari; ili 2. kada i postoje, oni nisu dostupni baš svakomu, recimo samo na ovom primjeru -> nemamo svi doma "kućne znanstvenike" sa svom potrebnom opremom, koji ne samo mogu provesti već i ispravno istumačiti ishodne rezultate) uopće smisla?
Mislim, za neke, da ne velim dosta stvari se zna kako "gotovo na sve" utječu "više ili manje jednako", npr. unos mesnih prerađevina. Zato što, ok, brokula je "plain food", znalački pripremljena može biti vrlo ukusna, no što je recimo s industrijom suplemenata? Mislim, ne moraju tu biti ni "praškasti dodaci prehrani", evo vidimo kako i "plain food" koja ako ništa drugo će te nahraniti u smislu da nisi gladan, no vidimo kako i ta "obična hrana" unutar različitih ljudi proizvodi različite efekte - u smislu ekonomske efikasnosti ako hoćete je pitanje, a to mi je zapravo u njegovoj srži 😃
Jer ok, ne može ti štetiti, no kao što vidimo, u nekoga se jedenje brokule itekako može "isplatiti" da tako velim, a u nekoga - meeh. Onda npr. djeca - zašto bismo tjerali dijete da jede ovako nešto, ako - što ako dijete spada u ovu kategoriju (stupac) skroz lijevo, mislim realno je veća dobrobit da ga ne tjeramo nego što će možda dobiti od te neke namirnice (ovdje brokule; trade of), ako me razumijete. Povezano s tim, danas se sve glasnije i češće spominje potreba iznalaženja metoda za kreiranje jedinstvene, za svakog pojedinca osobne prehrane, baš iz razloga koji ste spomenuli i koji je u srži moga pitanja. Zapravo bih vas molio, ako želite naravno, u jednom od narednih članaka možda da pronađete upravo ove "hrane" (namirnice, odnosno kem. spojeve u namirnicama) koje "svima" donose, ali značajne (!) dobrobiti, svojevrsnu listu (naravno nepotpuno, predmnijevam kako toga ima hrpu), ono možda kraća lista od desetak tvari. Što kažete? 🙂 Također, hvala na još jednom izvrsnom, poučnom članku!
edit: evo, pale rider je u jednoj rečenici sažeo 😄
Ja rekoh
Nakon koliko minuta ides u wc kad to popijes?
Ima u Kauflandu super ponuda smrznutog povrća, čak i smrznuta raštika 
Bitno je djelovanje enzima, koji je protein i koji se uništava kuhanjem, manje smrzavanjem. Ako je brokula smrznuta prije nego je enzim uspio djelovati, onda neće biti puno sulfurafana. Isto, ako odmrzneš brokulu, moraš u mjerenje obuhvatiti i onu tekućinu koju odmrznuta namirnica ispusti.
https://sciencing.com/effects-boiling-freezing-enzyme-activity-23207.html
Enzimi se mogu uništiti i smrzavanjem i u toku odmrzavanja, ali ne sasvim https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/12673768/ . Kako je koji pokus sa brokulom izveden ne znam detalje. Ali svakako bolje i smrznuta brokula nego nikakva.
I iz smrznute pa prokuhane brokule možemo izvuć sulforafan ako ju pospemo usitnjenim zrnima gorušice nakon kuhanja jer zrna gorušice sadrže potreban enzim.
Slično vrijedi i za ostale kupusnjače kelj, cvjetaču, kupus, prokulice.
Zrna možemo u par sekundi usitniti u nekakvom blenderu u većoj količini ili kupiti u prahu ako ima.
https://www.24sata.hr/lifestyle/smrzavanjem-kupusnjace-gube-antioksidanse-ovo-ce-ih-spasiti-703618
" Kako kuhati brokulu?
Iako je sirova najzdravija i najjednostavnija, postoji i trik s kuhanjem. 40 minuta prije kuhanja brokule (ali i cvjetače, prokulica, kelja, te raštike) nasjeckajte je, i stavite je kuhati tek nakon što to vrijeme prođe. Dakle, većina ljudi griješi kad radi juhu od brokule – prvo kuhaju brokulu, potom je miksaju u blenderu. A trebali bi raditi potpuno suprotno: Prvo je nasjeckati (ili smiksati), pa čekati 40 minuta, i na kraju kuhati.
Ali što je sa smrznutom brokulom? Ona se prije pakiranja pari, i time gubi ogroman dio sulforafana, najzdravijeg sastojka brokule. No, i tu postoji trik. Možemo dodati enzim (mirozinazu). Otkud? Možemo ga kupiti sintetiziranog u pakiranju. Međutim, postoji i druga opcija. Zeljasto povrće.
Sve zeljasto povrće sadrži mirozinazu. Sjeme gorušice (zeljaste biljke), možemo kupiti smljeveno u prah. Kad pospemo prah gorušice na kuhanu smrznutu brokulu, hoćemo li izvući sulforafan?
Novo istraživanje Sveučilišta u Readingu pokazalo je da hoćemo. I to uz malu dozu praha – čak i pola čajne žličice je dovoljno za željeni učinak. Dakle, dodavanjem mirozinaze u kuhano povrće čini ga jednako zdravim kao da ga jedemo sirovog.
Stoga, kad zaboravimo ujutro nasjeckati zeleno povrće, ili ako imamo vrećicu smrznute brokule, samo trebamo dodati malo praha gorušice, i navaliti. Divlji radič (vodopija, žutenica, konjska trava), daikon, wasabi – kao i ostalo povrće puno enzima mirozinaze – također je učinkovito. Samo dodajte četvrtinu čajne žličice gorušice na sedam šalica brokule, i to je to. Druga opcija: dodajte malo svježeg zelenog lisnatog povrća kuhanome, jer svježe zelenje također sadrži mirozinazu.
Dakle, dr. Greger je dobro proučio kuhinjsku kemiju. Sad svi znamo kako kuhati brokulu, i kako iz nje izvući najviše.
(prilagođeno sa stranice dr. Michaela Gregera – nutritionfacts.org) "
.
