Može li popularizacija znanosti pomoći Hrvatskoj?

Ništa ne može pomoći Hrvatskoj.

Koja znanost?

Institute smo prodali, unistili ili su 'neplodni', a kadar

i oprema u njima i sveucilistima upitan je glede stvaranja novog.

'Matori' profesor je za penziju, a ne da 'prodaje' znanja

od prije 20 godina. Profesori trce za radovima,

koji se u nasim prilikama ne mogu realizirati,

i primjena novih znanja im je zadnja briga.

Nema ni firmi koje bi nasa 'nova znanja' implemetirale ili 'kupile'.

A ni ministarstvo obrazovanja nema se sa cime pohvalit.

Koliko su novaca stukli u izgradnju skolskih i sveucilisnih

objekata, a neki su vec godinama neuseljeni.

U Splitu zgrada kampusa zvana 'tri fakulteta' vec tri godine

stoji prazna i vjerojatno udomljuje zohare. Sveucilisna 'Arena'.

Tu i tamo neki svijetli primjer nije statisticki znacajan.

Sve skupa zalosno i porazno.

EDIT: Pok. Milas lijepo je rekao da mozak ne vrijedi ni 2 DM.

A trupce izvozimo! Tko je lud od toga pravati papir ili namjestaj?

Zato 'poduzetnici' uspjesno uvoze papir i namjestaj. Pravi andjelcici!

I na taj nacin smo na mnogobrojnim podrucjima vrlo uspjesni.

Kupujmo Hrvatsko!!!!

Kritički ću se osvrnuti na govornike:

a) Tome Antičić

On bi htio da se djeca zaljube u znanost na način da im se znanost prezentira u najljepšem svjetlu. Da ne bude zabune i ja sam to rado radim, ali za razliku od drugih, kad netko postavi konkretno pitanje, onda mu iznesem i "prljavi veš". Taj "prljavi veš" se, prije svega, sastoji od toga da u cijelom svijetu znanost funkcionira na način da u znanosti opstaneš, ako ti je dobar mentor, a ako nije pogubiš živce i godine života, radiš na projektima bez novca i mogućnosti da išta napraviš, ne možeš (bez puno sreće) izaći iz tog kâla i na kraju dobiješ otkaz ili ti istekne ugovor. Naravno, jedina tvoja greška je pogrešan izbor mentora i ta te prati do penzije.

b) Dunja Potočnik

Također, ne samo znanost nego i bilo koje drugo zanimanje treba reklamirati, ali ako se ne predstavi u stvarnom svjetlu onda je to obmana i po meni kazneno djelo.

c) Ivanka Jerić

Teta Ivanka kao da nikad nije radila gdje radi. Na IRB-u se hrpa novca potroši na istovjetnu opremu koju onda onaj u čijem laboratoriju završi ne dâ ni vlastitom susjedu da koristi pod izgovorom da mu baš sad treba. Ako se s nekim i dogovoriš za neko mjerenje, onda ovaj hoće da mu se to ili plati ili da mu se da koautorstvo na znanstvenom radu (što je u dobrom dijelu slučajeva etički nemoralno, najblaže rečeno, pogotovo ako se radi o jednoj uglavnom irelevantnoj aktivnosti). Uglavnom, oprema stoji i trune jer jedni drugima ne pomažu, a sad bi ona to dala na raspolaganje nekom izvan IRB-a. Trebalo bi, ali iz usta jednog IRB-ovca koji zna situaciju izgleda smiješno.

d) Robert Firmhofer

Situacija u Poljskoj mi nije poznata pa neću komentirati.

e) Saša Cvetojević

Tipični poduzetnički propagandni govor. Oni bi financirali projekte koji daju pozitivne rezultate. Time se pokazuje posvemašnje nerazumijevanje za to što jest znanstveni rad. Kad netko predlaže znanstveni projekt taj ne može reći što će biti rezultat njegova istraživanja (ako to napiše, onda je ili lažov ili namješta rezultate ili radi nešto što ću kasnije objasniti). Znanstveno se istraživanje provodi da bi se otkrilo nešto posve novo, nešto što nitko nikad prije nije utvrdio. To onda ima određenog značaja, većeg ili manjeg, ali je vrlo vjerojatno strogo financijski neisplativo, odnosno veća je šansa da će rezultat istraživanja biti komercijalno neikoristiv nego iskoristiv. Kad privatni, pardon poduzetnički sektor finacira istraživanje, i iz ovoga je razvidno, oni žele da rezultat bude pozitivan, ali u znanosti nema i ne može biti saznanja unaprijed kako će nešto ispasti. A sad da se vratim na onu digresiju. Upravo zbog takvog stava poduzetnika, znanstvenici u svijetu u dobrom dijelu dodijeljeni novac troše nenamjenski. Naprave neko istraživanje i ne objave ga nigdje nego traže novce da istraže ono što su već zapravo istražili. Tako su sigurni u pozitivan rezultat (jer su to već nenamjenskim trošenjem prethodnih sredstava utvrdili), a sredstva koja dobiju za rečeno istraživanje spiskaju na neko drugo znanstveno istraživanje i po mogućnosti, ako dobiju dobar rezultat, nastavljaju ciklus po prethodnoj šabloni. Uočite idiotizam takvog pristupa koji je u dobrom dijelu slučajeva rezultat toga da poduzetnici uopće ne shvaćaju, neki, ne tvrdim da je Cvetojević jedan od njih već govorim općenito, ni ne mogu shvatiti tu narav i onda znanstvenici, mahom inteligentni ljudi, zaključe da je pametnije muljati nego se truditi bivolu objesniti "jedamput jedan".

f) Zrinka Makovac
Načelno se slažem da bi znanstvenici trebali znati prezentirati svoje rezultate i na prizemnijem nivou od znanstvene rasprave (za javnost), ali se ne slažem da bi im to trebao biti prvi posao, već bi to trebao upravo biti posao tvrtke u kojoj radi, odnosno koje je vlasnik, Zrinka Makovac. Pobogu, jedan Microsoft je platio Zrinku Makovac da im radi PR, pa što onda ne bi i jedan znanstveni institut. Da ne kažem da su znanstvenici stručni isključivo u onom što rade. To što netko ima doktorat iz kemije ne znači da je popio svu pamet svijeta i da je ekspert za PR, da govori 68 svjetskih jezika i sl.

g) Marko Košiček

Marku Košičeku neću ništa zamjeriti. On je mlad, nadobudan i nesvjestan svijeta oko sebe.

h) Saša Zelenika

Pomoćniku ministra je jedan od zadataka da se riješi viška znanstvenika iz sustava, mahom znanstvenih novaka, da što više istraživanja financira privatni sektor koji za to nije zainteresiran ako ne dobije rezultat koji može prodati (za detalje pogledati pod e). Argumenti tipa "tako se radi u svijetu" kakvi se obično koriste su priglupi jer niti se uzima u obzir specifičnost Hrvatske (dakle, to je ista logika kao Staljinova da se socijalizam u svim državama treba graditi na modelu SSSR-a i ista logika kao američka po kojoj svima treba utjerati "američki način života") niti je istina da je ono što se radi u svijetu najbolje. Zapravo su najbolja istraživanja i dalje financirana iz proračunskih sredstava, uglavnom se radi o vojnim fondovima ili, u slučaju Kine, s ciljem ostvarenja imperijalističkih ciljeva.

Znam što hrvatskoj sigurno neće pomoći, a to je zabrana ćirilice i slični idiotizmi.