Kako sam postao mangina

Komentar na mjestu koji će jamačno spriječiti daljne manginale napade, ako ne riječima onda slikom jer se očito vide muževni brkovi.

Jedino ne stoji ovo:

"da je na sličan način prokazan inde developer, taj bi umjesto javne sramote danas uživao status cara i jebača."

Nemoguć scenarij.

Prvo je opće poznato da su svi indie developeri hipsteri sa karizmom taloga kamenca u wc kotliću koji nemogu privući ni žene sa umjetnim kukom, čak i uz uporabu ojačeg magneta. Drugo, broj žena koje rade recenzije igara je zanemarivo malen, i sve su lezbijke koje mrze muškarce.

Ante, milosti ne traži niti je daj. Znam da ti to vredi k'o faljenisus u Srbiji ali imaš moju podršku (potporu ti daje Bug u obliku transfera na žirac). da te u ovim sferama nema, valjalo bi te izmisliti. 

ontopic: neam niš protiv žena. niš djelotvorno. pasivan gandijevski otpor pokazao se kao najdjelotvorniji (up to a point) no daleko je to od endlosunga. što je nazanimljivije, ima među njima čak i dobrih. gejmerice su inako sve, manje više. da bi postigle cilj, spremne su na bilo što (sv_cheats 1 > impulse 101, goddess_mode_on, noclip, wear_lace, trepttrept_on, makeup_enabled itd.). muški su barem toliko pošteni da se igraju virtualno. 

Gamerice su cool, evo moja najdraža iz DAOC-a:

Čitao sam malo o ovim "aferama" oko Zoe Quinn i Anite Sarkeesian. Mislim da čitava galama samo vuče vodu na mlin protivnika video igara. Nevjerojatno koliko su tzv. "pravi gameri" kratkovidni da to ne vide. Debilizam at the fullest. 

uf, toliko stvari si se dotaknuo u tako malo teksta ali jako povrsno. o sarkesianici i zoe, kotaku-u, americkom feminizmu, gaming "novinarstvu" i korupciji, "neozbiljnosti" gaming medija, terminu "gamer" itd. itd. bi se mogla napisat knjiga, dvije. u cijeloj toj americkoj prici za nas outsidere najgori pristup bi svakako bio onaj navijacki, a cini mi se da si ti vec odabrao stranu.

Predlažem da idući redakcijski sastanak održite na temu "Vrdelja nas uči pisati zanimljive kolumne" jer su svi ostali nekako previše predvidljivi.

""Bros before hoes!" povikala je gnjevna rulja na internetu hrleći u pomoć shrvanom momku, dok je civilizirani svijet stao u obranu osramoćene Zoe. I sam simpatiziram djevojku, iako iz pogrešnih razloga. Kao prvo, rulja je iskopala i raspačala njezine golišave slike. Nije empatija, koliko strah da me jednog dana ne snađe slična sudbina i za taj slučaj već danas imam spremne tek dvije stvari u svoju obranu: bilo je hladno! I važna je tehnika!

Kao drugo, Zoe se proziva zbog slobodnog seksa s gaming novinarom – kao, to je loša stvar? Tek na trećem mjestu, bojim se, osnove seksizma: da je na sličan način prokazan inde developer, taj bi umjesto javne sramote danas uživao status cara i jebača.

Zbog cijele je situacije Zoe bila izložena maltretiranju i uvredama koje su srećom (i valjda, tko će znati detalje gadosti) bile nešto blaže od prijetnji smrću i silovanjima upućenih Aniti Sarkeesian, autorici video serijala Tropes vs. Women in Video Games u kojima minuciozno i gorljivo raščlanjuje sve trope u prikazivanju ženskih likova u igrama. Zato jer bi htjela da igre napokon stasaju kao medij, navukla je na sebe toliko gnjeva "pravih gamera" da nas u budućnosti umjesto stigmi čudaka vjerojatno čeka zajednički nazivnik potpunih luđaka, a Sarkeesian je već danas morala napustiti stan i skloniti se na nekoliko dana tamo gdje je manijaci neće pronaći. Sigurno je sigurno.

Sve ozbiljne teme, sasvim sigurno, o kojima se ovdje ne usudim pisati više. Strahujem u prvom redu od pedale i od gubitka radnog mjesta koje mi pomaže u financiranju ovisnosti o tzv. igricama. Mangina, što ćeš."

Ako trebas strahovati od gubitka radnog mjesta, onda bi to bilo zbog iznimne povrsnosti posla kojeg radis. Ne samo da ocito niti najmanje ne istrazujes temu o kojoj pises, vec i potpuno krivo prezentiras problem, iako je to, zapravo, povezano jedno s drugim. Za pocetak pocni s gledanjem sljedeceg:

MSX kaže...

Gledao sam njenu seriju Tropes vs. Women in Video Games i definitivno ne mislim da nije pametna. Ne slažem se s njom da igrajući video igre gdje su žene mučene, silovane ili ubijane i sam postajem manje osjetljiv na mučenje/silovanje/ubijanje žena u stvarnom svijetu. Ali u nekim stvarima definitivno jest u pravu. I, dok igram, možda takve scene ne doživljavam previše traumatično, ali kad sam ih gledao naslagane na jednom mjestu u njenim videima, imao sam osjećaj gađenja. Eto, riskirajući da završim popljuvan poput Vrdelje, pogledajte (tko nije) sami zadnje dvije epizode Anite Sarkeesian (one zbog kojih je dobila prijetnje i iselila se iz svoje kuće) pa sami prosudite. 

,

.

 

Ali, na kraju, nije uopće bitno slažemo li se oko toga ili ne. Bitno je da su se neki "pravi gameri" našli strašno uvrijeđeni i počeli joj slati prijetnje da će ju silovati i ubiti. I da je zbog tih prijetnji žena morala iseliti. Baš kao što sam napisao u prethodnoj poruci, ovakvim nezrelim i izrazito glupim ponašanjem ti "pravi gameri" samo daju opravdanje svima koji misle da igre treba strože kontrolirati (da ne kažem cenzurirati). I kopaju sami sebi jamu. 

Preporucam i tebi da pogledas linkove koje sam postao Anti, i da procitate sljedece:

http://nastythingssaidabout.wordpress.com/2014/08/26/the-terrible-misogyny-in-the-games-industry/

http://gabrielaknight.wordpress.com/2014/08/22/female-indie-devs-perspective-on-the-culture-of-intimidation-in-the-indie-game-dev-journalism-scene/

http://arstechnica.com/gaming/2014/08/the-death-of-the-gamers-and-the-women-who-killed-them/

"Details from the post were quickly spun into a conspiracy. Based on the lone fact of Quinn's relationship with one Kotaku writer, Nathan Grayson, who quoted her once in an article and never covered or reviewed her game, rumors circulated that Quinn had "alleged affairs with video game journalists" which influenced coverage of her game. There is no evidence to support this assertion, and the only fact that it's based on—that Quinn began a relationship with Grayson some time after he quoted her in an article and never published anything about her again—disproves it. The other two people named in the post are a sound designer and Quinn's boss, who do not work in gaming journalism."

Google potvrđuje da ne postoji navodna recenzija Quinnine igre od bilo kojega Nathana Graysona, ali to je zadatak od pet sekundi i razumljivo je običan čovjek ne može odvojiti toliko od svog dragocjenog vremena za provjeru činjenica.

http://www.kotaku.co.uk/2014/08/21/recent-days-ive-asked-several-times-possible-breach-ethics-involving-one

(Još tri sekunde vremena potrošeno na radnje i izvide...)

Prije nego se diskusija rasprši da razjasnimo nešto: novinar s kojim je spavala nije recenzirao njenu igru, novinar koji je brani od prijetnji na forumima također nije spavao s njom?

Iskreno, nisam siguran tko je s kim spavao, ali cijela ta priča je utemeljena na legitimnim pitanjima o tome koliko su kompromitirani novinari koji su povezani (prijateljstvom ili sličnim) s osobama o kojima pišu - Ben Kuchera i Patricia Hernandez sa stranice Kotaku. Nažalost, ova priča se poklopila sa nekim nepovezanim situacijama (Anita i prijetnje upućene prema njoj) pa su se ozbiljni zahtjevi za transparentnošću pogubili u megalomaniji dva sukobljena ekstrema koji "ratuju" i izvan ove priče o videoigrama.

Touche kaže...

Drago kaže...

....

Nije bila recenzija, no to ne znaci da nema problema:

 

Zoe-Nathan je ionako kap u moru.

 

 

Inace, prvi link koji si naveo je dio vrlo indikativne akcije:

http://www.reddit.com/r/SRSsucks/comments/2f027x/sj_media_is_shitting_out_article_after_article/

(Admin mode on) Trebat ćeš malo poraditi na svojim skilzima citiranja (Admin mode off)

Što se diskusije tiče: imamo jedan konkretan slučaj, s konkretnim imenima i ljudima i za koji je jasno nakon 5+3 sekunde istraživanja da je totalna glupost, da niti jedan novinar nije protežirao "inkriminiranu" u svojim recenzijama njenih igara koje ne postoje, ali u maniri internetske diskusije - zar je to važno?

Reakcija na spoznaju da ne postoji argumentacija je - dalja razrada teme s posve promijenjenim argumentima i još jačim ujverenjem. Postoje neke "vrlo indikativne akcije"? Teorije zavjere na temu (I shit you not!) - videoigara?

To se zove "Backfire effect":

http://www.skepdic.com/backfireeffect.html

http://www.boston.com/bostonglobe/ideas/articles/2010/07/11/how_facts_backfire/

http://youarenotsosmart.com/2011/06/10/the-backfire-effect/

Na žalost, to je razlog zbog kojega autori i oni koji bi mogli kvalitetno sudjelovati u diskusiji to izbjegavaju jer znaju da što se više trude i daju više argumenata, to je uzaludniji napor. 

Da li ti to hoćeš reći da (npr.) netko iz redakcije Bug-a nebi smio stupiti u odnose (intimne, naravno) s nekom visokopozicioniranom zaposlenicom (ili zaposlenikom) neke od firmi iz IT sektora, zbog sukoba interesa? Pa to ubija spontanost događanja na bilo kojem Eventu. Da bi se spriječilo takvo nešto trebalo bi tetovirati naziv kompanije za koju se radi na vidnom mjestu.

Drago, piše li nešto ovakvo u ugovorima?

Argumentacija za - što?

Tema je (TOPIC) odnos dijela (muške) igračke zajednice prema ženama od kojih se jenda usudila napisati nešto o mizoginiji, da bi sve rezultiralo prijetnjama smrću i silovanjem, a druga je proglašena droljom koja se preko kreveta bori za recenzije, premda se ispostavilo da nikakvih recenzija od strane njenih ljubavnika nije bilo. 

I sada, kada smo nedvojbeno i jedan i drugi ustanovili da su optužbe izmišljene, ti bi se bavio nečim što uopće nije tema teksta koji komentiraš, ali je "indikativno"?

Molim on topic diskusiju i malo više intelektualnoga poštenja.