Ne razmem se u to, ali znam da je ova druga država ziher 'Rvačka 
Dobar pokušaj ali nije; mi smo - kako se ovdje kaže - ni v rit ni mimo. :)
Ne razmem se u to, ali znam da je ova druga država ziher 'Rvačka
Dobar pokušaj ali nije; mi smo - kako se ovdje kaže - ni v rit ni mimo. :)
Al nismo/su ni daleko....
Koliko god to bilo žalosno, i zasluženo je.
Dabogda svi izgorili.
Uključujući i mene.
Kruha i igala...
Malo vam je mozak ispran kolega, bez ljutnje, i meni je još uvijek, stalnim tamburanjem free(dom) free ovo free ono koje dolazi iz svih sredstava komunikacije.
Upravo suprotno, imam dosta prijatelja libertarijanaca kojima objašnjavam zašto je previše "free" jednako loše kao i premalo "free", upravo kao što tebi objašnjavam suprotno.
Sada ću ti dati jedan primjer: Jedna država nema carine, nema zaštite domaće industrije. Sudovi funkcioniraju, štite intelektualno vlasništvo, država prosperira. U drugoj državi su carine od 40 posto na uvoznu robu, pojam intelektualnog vlasništva ne postoji, domaća industrija dobiva subvencije na sve zamislive načine i ne liče ni na što. Pitanje je koje su to dvije države? Ako točno navedeš barem jednu, nastavit ću dalje s konkretnim primjerom industrijski razvijene kapitalističke države i konkretnim metodama koje su koristili da bi to postali u ekstremno kratkom roku startajući od čiste seljačije.
Nemam u planu pogađati, ako imaš svoje argumente iznesi ih i obrazloži, ako ne, ne trebaš trošiti moje i svoje vrijeme. Ja sam ti dao konkret primjer Danske - iako ima više auta po stanovniku, stanovnici glavnog grada su debelo ispod prosjeka - jer im ne treba. Ljudi koji žive u ruralnim sredinama, bez auta ne mogu. Za naše pojmove su kod njih auti užasno skupi i ljudi misle da ih Danci sebi ne mogu priuštiti, ali stvarnost je upravo suprotna, u gradu ti ne treba, ali si 18-o godišnjak sa sela uredno kupi auto od svojih primanja i može si to priuštiti.
Pretpostavljam da ovaj primjer koji navodiš cilja na državu koja je uređena na principu jake države. To može funkcionirati ako imaš prave ljude na pravom položaju, ali je problem što u praksi krivi ljudi imaju tendenciju doći na takav položaj, pa jedan primjer ne znači da će svima to uspjeti (čak ni većini).
Nigdje nisam napisao da bi trebali forsirati točno određenu tehnologiju baterija; dapače spomenuo sam bazična istraživanja i drugo iz čega je mislim dovoljno jasno kamo smjeram. Čak sam i ovdje napisao, citiram: "Npr..." .
Ovaj drugi pasus neću uopće komentirati, radi se o čistoj ideologiji koja ničim nije dokazana.
Možeš li malo detaljnije opisati na što smjeraš? Daj jedan primjer u kojem bi država trabala intervenirati i na koji način. Ti negdje smjeraš, ali odbijaš napisati gdje, samo pišeš gdje ne smjeraš. Zar ti je svaki drugi post namijenjen Vidovitom Milanu?
Možeš mi pojasniti koji dio nije ničim dokazan? Da je plaćanje kroz proračun skuplje? Državni apart je skup, a što više uloga preuzima na sebe, to je veći, a time i skuplji. Ovo nije ni kapitalna investicija ni socijalna usluga, pa da je takav pristup opravdan.
Naravno da treba ulagati, ne može se iz korijena promijeniti kompletan koncept osobne mobilnosti koji je uhodavan proteklih >100 godina bez da država u tome ima udio, zapravo u ovom slučaju više EU nego pojedine države, to mora biti zajednički master plan. Pitanje je koliko i kako država/EU treba ulagati, gdje je "sweet spot" između prereguliranog tržišta s jedne i potpuno anarhičnog s druge strane. Rigidne zabrane s proizvoljnim i prekratkim deadlineom i nametanje jednog partikularnog rješenja od strane političara, a ne struke svakako nije taj sweet spot. Država bi proizvođačima umjesto zabrana i nametanja nekog konkretnog rješenja samo zato što je isto sada "in" trebala postaviti ciljeve i razumne rokove, a proizvođačima, dakle struci i tržištu onda prepustiti da pronađu najbolji put do toga cilja. Npr nešto tipa: do 2050. 80% prodanih automobila mora biti CO2 i NOx free, inače penali od npr 10% godišnjih prihoda mjesečno po svakom postotku ispod tog tresholda uz poduplavanje penala svakih 12 mjeseci. Kako će točno industrija taj cilj postići - e to više nije nešto u što bi se država trebala petljati. To bi potaknulo val istraživanja i siguran sam da bi to vrlo brzo iznjedrilo puno bolje alternative nego što su to elektro auti na baterije na koje se sada svi ovdje fokusiraju kao na najbolje i jedino moguće rješenje (a nije niti jedno niti drugo).
Ja sam također mišljenja da je teško predvidjeti budućnost. Recimo, u zadnje vrijeme prateći ekspanziju ubera postao sam svjestan koliko se zapravo automobil malo koristi i gdje su najveći troškovi tijekom eksploatacije. Ako autonomni automobilu postanu stvarnost, moguće je da će to biti tehnologija koja će poptuno promijeniti koncept osobnog transporta.
Međutim, ako se zadržimo na sadašnjem konceptu osobnog prijevoza pa pokušamo naći alternativu fosilnim goriva, nisam siguran da u vremenskom okviru od nekoliko desetljeća postoji mogućnost razvoja bilo čega boljeg od električnih vozila na neku vrstu baterije pa bio to i mehanički ekvivalent - zamašnjak ili kombinacija elektrificirane ceste i vozila s baterijom. Sve varijante biogoriva možemo odmah prekrižiti obzirom da im je efikasnost zanemariva; vodik također. Nikakve druge kemije nema na vidiku, a isprobali smo sve čega smo se sjetili.
Postoje vrlo interesantne ideje za proizvodnju goriva iz CO2 iz zraka uz pomoć suvišne električne energije iz solarnih elektrana i vjetrenjača koju je u tom obliku nemoguće efikasno pohraniti. Sunfire ima već jedno probno postrojenje u Njemačkoj u kojem proizvode čisti diesel iz CO2 i otpadne struje (http://www.sunfire.de/de/anwendungen/kraftstoffe i https://www.welt.de/wissenschaft/article154386777/Wie-Sprit-kuenftig-aus-Abgasen-gewonnen-werden-soll.html), a jučer je objavljen članak o do konverziji CO2 iz zraka u čisti etanol (http://www.popularmechanics.com/science/green-tech/a23417/convert-co2-into-ethanol/) koji se isto već koristi kao gorivo za automobile. Daljnjim razvojem ovakvih tehnologija riješio bi se glavni problem solara i vjetrenjača, a to je da proizvode struju kada i gdje je nitko ne treba pa bi se ta otpadna struja mogla koristiti za proizvodnju goriva. Problem je što danas nitko niti ne istražuje šire jer se političkim sredstvima bez ikakvih argumenata i razloga nameće rješenje u obliku baterija. Ne zaboravimo niti plin kojeg ima u izobilju i koji je jeftin kao i motori koji ga koriste i čija je potrošnja ekološki prihvatljivija od većine elektromobila s litijskim baterijama (Well to wheel). Ne mora biti samo jedno rješenje, može biti i kombinacija više rješenja (elektro auti za po gradu, neka druga, treća tehnologija za teretna vozila i/ili dulja putovanja).
Ja sam također mišljenja da je teško predvidjeti budućnost. Recimo, u zadnje vrijeme prateći ekspanziju ubera postao sam svjestan koliko se zapravo automobil malo koristi i gdje su najveći troškovi tijekom eksploatacije. Ako autonomni automobilu postanu stvarnost, moguće je da će to biti tehnologija koja će poptuno promijeniti koncept osobnog transporta.
Međutim, ako se zadržimo na sadašnjem konceptu osobnog prijevoza pa pokušamo naći alternativu fosilnim goriva, nisam siguran da u vremenskom okviru od nekoliko desetljeća postoji mogućnost razvoja bilo čega boljeg od električnih vozila na neku vrstu baterije pa bio to i mehanički ekvivalent - zamašnjak ili kombinacija elektrificirane ceste i vozila s baterijom. Sve varijante biogoriva možemo odmah prekrižiti obzirom da im je efikasnost zanemariva; vodik također. Nikakve druge kemije nema na vidiku, a isprobali smo sve čega smo se sjetili.
Postoje vrlo interesantne ideje za proizvodnju goriva iz CO2 iz zraka uz pomoć suvišne električne energije iz solarnih elektrana i vjetrenjača koju je u tom obliku nemoguće efikasno pohraniti. Sunfire ima već jedno probno postrojenje u Njemačkoj u kojem proizvode čisti diesel iz CO2 i otpadne struje (http://www.sunfire.de/de/anwendungen/kraftstoffe i https://www.welt.de/wissenschaft/article154386777/Wie-Sprit-kuenftig-aus-Abgasen-gewonnen-werden-soll.html), a jučer je objavljen članak o do konverziji CO2 iz zraka u čisti etanol (http://www.popularmechanics.com/science/green-tech/a23417/convert-co2-into-ethanol/) koji se isto već koristi kao gorivo za automobile. Daljnjim razvojem ovakvih tehnologija riješio bi se glavni problem solara i vjetrenjača, a to je da proizvode struju kada i gdje je nitko ne treba pa bi se ta otpadna struja mogla koristiti za proizvodnju goriva. Problem je što danas nitko niti ne istražuje šire jer se političkim sredstvima bez ikakvih argumenata i razloga nameće rješenje u obliku baterija. Ne zaboravimo niti plin kojeg ima u izobilju i koji je jeftin kao i motori koji ga koriste i čija je potrošnja ekološki prihvatljivija od većine elektromobila s litijskim baterijama (Well to wheel). Ne mora biti samo jedno rješenje, može biti i kombinacija više rješenja (elektro auti za po gradu, neka druga, treća tehnologija za teretna vozila i/ili dulja putovanja).
To su samo ideje i u rangu su onih da svakog tjedna izađe članak o novoj revolucionarnoj bateriji koja će promijeniti svijet kako ga poznajemo. Otkud da počnem? "Eksperiment je trajao šest sati, a elektroda se nije značajnije oštetila", radi se o silicijskom waferu s nanosom grafena i drugih nanomaterijala; efikasnost konverzije je 40%, uzmi u obzir da je u 95% alkoholu 30% otišlo na destilaciju; to sve vuče na ukupnu praktično moguću efikasnot manju od 20% uz nepoznatu skalabilnost.
Nemam u planu pogađati, ako imaš svoje argumente iznesi ih i obrazloži, ako ne, ne trebaš trošiti moje i svoje vrijeme. Ja sam ti dao konkret primjer Danske - iako ima više auta po stanovniku, stanovnici glavnog grada su debelo ispod prosjeka - jer im ne treba. Ljudi koji žive u ruralnim sredinama, bez auta ne mogu. Za naše pojmove su kod njih auti užasno skupi i ljudi misle da ih Danci sebi ne mogu priuštiti, ali stvarnost je upravo suprotna, u gradu ti ne treba, ali si 18-o godišnjak sa sela uredno kupi auto od svojih primanja i može si to priuštiti.
Pretpostavljam da ovaj primjer koji navodiš cilja na državu koja je uređena na principu jake države. To može funkcionirati ako imaš prave ljude na pravom položaju, ali je problem što u praksi krivi ljudi imaju tendenciju doći na takav položaj, pa jedan primjer ne znači da će svima to uspjeti (čak ni većini).
OK, ciljam na SAD vs UK stotinjak godina ranije. Danas se SAD ponaša kao UK tada; kad imaš premoć u industrijskoj snazi onda ti odgovara da je sve otvoreno i normalno da se protiviš bilo kakvoj intervenciji konkurentske države u industriju jer oni JAKO DOBRO ZNAJU da bi ih na taj način netko mogao preteći. Nemoj misliti da je to teorija zavjere, oni imaju vrlo jasnu i uglavnom javno vidljivu strategiju održavanja globalne supremacije po bilo kojoj cijeni. Što je dobro za Ameriku nije nužno dobro za bilo koga drugog. Zadnji i fenomenalan primjer s kojim ću završiti argumentaciju o koristi države je primjer Južne Koreje. Oni su podjelu nakon devastirajućeg rata završili kao otpadak, na komadu zemlje koji je neplodan i u kojem nema nikakvog značajnijeg prirodnog resursa, sa neobrazovanim 80% ruralnim stanovništvom. Misliš da su ti seljaci-težaci, odjednom počeli otvarati tehnološke start-upove i za 60 godina da su došli na to gdje su sada, bez petoljetki i vrlo eksplicitnog sustava državnih ulaganja? Možeš li zamisliti da oni nemaju rudnika željeza, 60-tih su htjeli od međunarodne pomoći koju im je organizirao SAD pokrenuti prve željezare. Odbijeni su, naravno. Kaj bu amerima bivši general (tadašnji ministar gospodarstva J. Koreje) govorio šta oni mogu ili ne mogu; WB i MMF su po špranci odbili dati kredit jer je to ekonomski neisplativo. I, tko je bio u pravu? Odlučan čovjek/država ili neki kravataš iz Washingtona? Zato se kloni ideologije; ljudi svojim radom stvaraju što god požele, unatoč mišljenju tamo nekih financijera.
Ja sam također mišljenja da je teško predvidjeti budućnost. Recimo, u zadnje vrijeme prateći ekspanziju ubera postao sam svjestan koliko se zapravo automobil malo koristi i gdje su najveći troškovi tijekom eksploatacije. Ako autonomni automobilu postanu stvarnost, moguće je da će to biti tehnologija koja će poptuno promijeniti koncept osobnog transporta.
Međutim, ako se zadržimo na sadašnjem konceptu osobnog prijevoza pa pokušamo naći alternativu fosilnim goriva, nisam siguran da u vremenskom okviru od nekoliko desetljeća postoji mogućnost razvoja bilo čega boljeg od električnih vozila na neku vrstu baterije pa bio to i mehanički ekvivalent - zamašnjak ili kombinacija elektrificirane ceste i vozila s baterijom. Sve varijante biogoriva možemo odmah prekrižiti obzirom da im je efikasnost zanemariva; vodik također. Nikakve druge kemije nema na vidiku, a isprobali smo sve čega smo se sjetili.
Postoje vrlo interesantne ideje za proizvodnju goriva iz CO2 iz zraka uz pomoć suvišne električne energije iz solarnih elektrana i vjetrenjača koju je u tom obliku nemoguće efikasno pohraniti. Sunfire ima već jedno probno postrojenje u Njemačkoj u kojem proizvode čisti diesel iz CO2 i otpadne struje (http://www.sunfire.de/de/anwendungen/kraftstoffe i https://www.welt.de/wissenschaft/article154386777/Wie-Sprit-kuenftig-aus-Abgasen-gewonnen-werden-soll.html), a jučer je objavljen članak o do konverziji CO2 iz zraka u čisti etanol (http://www.popularmechanics.com/science/green-tech/a23417/convert-co2-into-ethanol/) koji se isto već koristi kao gorivo za automobile. Daljnjim razvojem ovakvih tehnologija riješio bi se glavni problem solara i vjetrenjača, a to je da proizvode struju kada i gdje je nitko ne treba pa bi se ta otpadna struja mogla koristiti za proizvodnju goriva. Problem je što danas nitko niti ne istražuje šire jer se političkim sredstvima bez ikakvih argumenata i razloga nameće rješenje u obliku baterija. Ne zaboravimo niti plin kojeg ima u izobilju i koji je jeftin kao i motori koji ga koriste i čija je potrošnja ekološki prihvatljivija od većine elektromobila s litijskim baterijama (Well to wheel). Ne mora biti samo jedno rješenje, može biti i kombinacija više rješenja (elektro auti za po gradu, neka druga, treća tehnologija za teretna vozila i/ili dulja putovanja).
To su samo ideje i u rangu su onih da svakog tjedna izađe članak o novoj revolucionarnoj bateriji koja će promijeniti svijet kako ga poznajemo. Otkud da počnem? "Eksperiment je trajao šest sati, a elektroda se nije značajnije oštetila", radi se o silicijskom waferu s nanosom grafena i drugih nanomaterijala; efikasnost konverzije je 40%, uzmi u obzir da je u 95% alkoholu 30% otišlo na destilaciju; to sve vuče na ukupnu praktično moguću efikasnot manju od 20% uz nepoznatu skalabilnost.
Sunfire ima sasvim konkretno testno postrojenje u kojem proizvodi diesel, dakle nije nikakva laboratorijska utopija. Efikasnost takvih procesa ne igra veliku ulogu jer je pretpostavka da električna energija koju ta postrojenja troše dolazi iz obnovljivih izvora, tj. da se radi o "otpadnoj" struji iz solara i vjetrenjača za koju danas recimo Njemačka mora susjednim zemljama plaćati da je preuzmu jer je sama u datom momentu niti može potrošiti, niti uskladištiti. Kada bi se u daljnje usavršavanje tih procesa uložili isti novci koji se danas po političkom diktatu ulažu u razvoj litijskih baterija, plus novci koji bi se u narednim desetljećima trebali uložiti u izgradnju dalekovoda, infrastrukture punionica i sustava reciklaže baterija za potrebe elektromobila, plus cijena gubitaka u mreži koji će nastat prilikom prijenosa, distribucije i punjenje auta na baterije postanu li isti masovna pojava, siguran sam da bi se te tehnologije mogle dovesti do razine da bez problema mogu nadomjestiti veliki dio nafte koju danas trošimo. Velike prednosti te tehnologije su i činjenica da ne treba nikakvu novu infrastrukturu, da se mogu do daljnjega koristiti postojeći automobili, da pokriva i teretna i sva ostala vozila za koja baterije nisu rješenje i da bi dala smisla masovnoj izgradnji solarnih i/ili vjetroelektrana po pustinjama i drugim nenaseljenim područjima jer bi se tako proizvedena energija mogla u obliku sintetičkog diesela jeftino transportirati bilo gdje drugdje. Dakle nešto na tragu u međuvremenu propalog projekta Desertec.
Sunfire ima sasvim konkretno testno postrojenje u kojem proizvodi diesel, dakle nije nikakva laboratorijska utopija. Efikasnost takvih procesa ne igra veliku ulogu jer je pretpostavka da električna energija koju ta postrojenja troše dolazi iz obnovljivih izvora, tj. da se radi o "otpadnoj" struji iz solara i vjetrenjača za koju danas recimo Njemačka mora susjednim zemljama plaćati da je preuzmu jer je sama u datom momentu niti može potrošiti, niti uskladištiti. Kada bi se u daljnje usavršavanje tih procesa uložili isti novci koji se danas po političkom diktatu ulažu u razvoj litijskih baterija, plus novci koji bi se u narednim desetljećima trebali uložiti u izgradnju dalekovoda, infrastrukture punionica i sustava reciklaže baterija za potrebe elektromobila, plus cijena gubitaka u mreži koji će nastat prilikom prijenosa, distribucije i punjenje auta na baterije postanu li isti masovna pojava, siguran sam da bi se te tehnologije mogle dovesti do razine da bez problema mogu nadomjestiti veliki dio nafte koju danas trošimo. Velike prednosti te tehnologije su i činjenica da ne treba nikakvu novu infrastrukturu, da se mogu do daljnjega koristiti postojeći automobili, da pokriva i teretna i sva ostala vozila za koja baterije nisu rješenje i da bi dala smisla masovnoj izgradnji solarnih i/ili vjetroelektrana po pustinjama i drugim nenaseljenim područjima jer bi se tako proizvedena energija mogla u obliku sintetičkog diesela jeftino transportirati bilo gdje drugdje. Dakle nešto na tragu u međuvremenu propalog projekta Desertec.
Koliko ja vidim, ta tvrtka je prava miljenica njemačke države, priča se o milijardama poreznog novca za razliku od litija koji nije dobio ni centra.
Tehnološki, da moguće je i zanimljiva ideja. U bilo kojoj varijanti tekuća goriva imaju fenomenalnu gustoću energije po masi i volumenu te će za njima biti potrebe ako ništa drugo za vojsku, zrakoplove i slično. Oni isto trebaju dalekovode. Međutim, jedno ovakvo postrojenje ima postupak pripreme - postizanje radnog tlaka, temperature i drugih operativnih parametara. Samim time nije komplementarno solaru, a ako će koristiti struju iz mreže koja dolazi iz termoelektrana, onda je potpuno retardirano. Zašto nije komplementarno solaru? Dok se radi o nekoliko postotaka proizvedene struje iz solara, možemo ubaciti nekoliko ovakvih postrojenja koja će kontinuirano raditi od zore do sumraka. Ako pokušamo bilo što više, sudarit ćemo se s varijabilnošću generacije iz solara pa će svako dodatno postrojenje morati čekati nedifinirano vrijeme prije nego što bude dovoljno viška struje za njega. I onda će postrojenje vrijedno milijarde raditi sat-dva, minutu-dvije dnevno ili manje. Suludo.
Toooo sad totalno moramo kupit inu do 2020 koliko košta da košta!
