Nostalgija je gadna stvar. Često vozeći u autu kroz prometnu gužvu na radiju naletimo na pjesmu koja nas podsjeti na neke crtice iz prošlosti te je pjevušimo uz osmijeh. Slična je stvar s igrama. Iz onih kojima smo posvetili masu vremena lako je izvući pamtljive situacije i komične trenutke, a među inima je svakako World of Warcraft, masovka koja unatoč godinama ne stari. On je nakon beta testiranja izvorno zaživio u 23. studenoga 2004. godine na američkom tržištu, i u veljači naredne na europskom, te smo ga upravo u toj prvoj verziji najviše i igrali. Ekspanzije koje su uslijedile, njih sedam do zaključno trenutačno aktivne Battle for Azeroth, varirale su kvalitetom, i uz nove sadržaje mijenjale mnogobrojne osnove zbog kojih je igrivost potpuno različita od prvotno predstavljene, što se mnogobrojnim fanovima nije svidjelo.

Takvi su potražili zadovoljštinu na privatnim/ilegalnim serverima na kojima je bila dostupna igra bez ekspanzija te su tijekom vremena postali utočište za sve više igrača. Blizzard je, naravno, odlučio uzeti svoj dio kolača i najavio World of Warcraft Classic, koji je krajem kolovoza stigao sa zakrpom 1.12.1. Koliko smo bili željni takvog iskustva najbolje nam je dokazao stress test netom prije objave igre, koji je u neku ruku stigao kao prosvjetljenje, a taj se osjećaj nastavio i nakon izlaska. Naime, WoW Classic potpuno je drugačija igra od današnjeg WoW-a koji igramo reda radi, kako bismo vidjeli što je novo dodano mjesec-dva nakon ekspanzije, kao i najveći broj igrača, a zadrti fanovi pohode raidove i instance na višim postavkama, za što, pak, treba utući masu vremena u rješavanju repetitivnih scenarija. Drugi su problem pojednostavljeni zadaci jasno naznačeni na mapama i općenito, priča koja je stavljena u drugi plan, i koju, gotovo smo sigurni, velika većina uopće ne prati.

WoW Classic upravo je suprotan. Svaki zadatak, poglavito nizovi važnih, imaju smisla, i rješenja nisu označena na mapi, već treba čitati tekst ako ne koristite add-onove. Napredak se nakon prvih deset stupnjeva razvoja lika vidno usporava, tako da zaboravite na to da ćete dingati maksimalni 60. za mjesec dana, ako ne igrate po cijele dane. No to nije sve, s obzirom na to da paralelno treba izučavati profesije, nabavljati materijale, naučiti koristiti razna oružja, što je također proces za sebe, i na kraju krajeva, hodati. Prvi mount stiže tek na 40. stupnju razvoja i pitanje je hoće li svi imati dovoljno financija da si ga priušte, jer ćete tijekom napretka trošiti na sve i svašta, a zlatnici se teško prikupljaju. Instance su, dakako, vremenski zahtjevnije i traže puni angažman igrača, kao i dobro poznavanje scenarija.

Ono što je najvažnije u čitavoj priči jest društveni aspekt. Ljudi si u vanilli/Classicu jednostavno pomažu i sklapaju prijateljstva. U nekoliko dana igranja na listu prijatelja dodali smo više osoba nego u posljednjih deset godina, i svakodnevno komuniciramo s njima, što je i glavni razlog zbog kojeg WoW Classic trenutačno obožavamo. Koliko će takvo stanje potrajati, uistinu ne znamo, ali slobodno možemo reći, kao i milijuni drugih igrača, da je Blizzard povukao pametan potez. Vidimo se online!