Prije ljetne pauze upoznali smo vas s GoPro Karmom, dronom kojim mogu upravljati i vaši tehnički nepotkovani roditelji te snimiti izvrsne snimke iz zraka. Za to iskustvo i kvalitetu snimke ipak je potrebno platiti pozamašnu svotu, tako da je Karma pristupačna samo malom broju ljudi. No to ne znači nije moguće pilotirati i nekim cjenovno daleko pristupačnijim dronom. Namjena dronova poput Karme ili DJI-evih modela posve je različita od namjene jeftinih dronova kakvima se bavimo u ovom testu. Karma i DJI-evi dronovi kupuju se za dobivanje impresivnih snimki, a jeftini dronovi služe za zabavu, za pilotiranje, a ako usput još nešto i snime – super.

Problem je, dakako, kvaliteta snimke – kod, primjerice, Syminog drona ona je u rangu najjeftinijih akcijskih kamera, kakve su nam stizale na test prije tri, četiri godine, uz dodatak “žele-efekta” zbog vibracija koje dron proizvodi. To u praksi znači da će se djeca možda prvih nekoliko puta razveseliti kad će se vidjeti na snimci, no takve snimke nećete s guštom pokazivati prijateljima da vide pogled iz zraka na vaš grad ili selo.

Dinamički kontrast kamera na jeftinim dronovima je slab (dobar dio neba je spaljen), stvarna (prostorna) razlučivost slike je niska (1080p ili 720p samo su na papiru, ne i u stvarnosti), a tonalitet i boje su loši. Zaista loši. Kod najjeftinijih je situacija pogotovo loša – tu je kamera više za ukras, kako bi proizvođač mogao reći da je to dron s kamerom. No više ni ne možete očekivati kad su ti dronovi, dakle kompletni dronovi s kamerom i daljinskim upravljačem, jeftiniji od dobrog dijela akcijskih kamera!

Valja napomenuti da je ovom jeftinijom klasom dronova dosta teže upravljati nego ozbiljnim dronovima, poput Karme. Dok se Karma sama kalibrira nakon uključenja te se služi GPS-om da bi lebdjela na mjestu i kako bi se kretala upravo u smjeru u kojem korisnik to želi, kod ovih jeftinih dronova to baš i nije slučaj. Oni obično imaju barometarske senzore za održavanje visine (ako uopće imaju ikakve senzore za to!), što nije najpreciznija metoda, te će ih morati sami ručno kalibrirati ako vuku na neku stranu.

Ujedno, mnogo su osjetljiviji na vjetar – ne samo da će teško svladati jači vjetar (Symin dron mu se ipak bolje odupire od ostatka), nego će vam ikakav vjetar značajno otežati upravljanje, pogotovo ako se niste izvještili kompenzirati ga. Stoga, ako ste početnik, prije prvog dizanja drona pronađite dovoljno veliku praznu površinu (nogometno igralište vam možda neće biti dovoljno veliko, pogotovo ako puše vjetrić), a kad naučite dobro pilotirati ovim jeftinim dronovima, moći ćete lako upravljati praktički svim takvim letjelicama.

Samo imajte realna očekivanja – niti im baterija traje kao ozbiljnim dronovima, niti imaju tako veliki doseg, niti imaju senzore za izbjegavanje prepreka, niti bismo ih se usudili poslati na malo veću udaljenost. Ovo nisu dronovi kojima ćete dobiti sjajne snimke za vaš novi filmski uradak, nego dronovi kojima je glavna i praktički jedina svrha – zabava.

Syma X8HG

Kad je nešto dvostruko skuplje od konkurencije na testu, onda se od takvog proizvoda i očekuje mnogo više. Ovaj je Symin dron i daleko teži od ostalih, a da bi dron takvih gabarita mogao biti u zraku, njegovi motori moraju biti mnogo jači. To će vam biti jasno već nakon što pokrenete elise, a potvrdit će se i kad ga dignete – mnogo je stabilniji od ostalih, bolje održava visinu i osjetno se lakše nosi s vjetrom.

I izrada ovog drona vidljivo je bolja – dok ostali više djeluju kao igračke, Syma X8HG ulijeva više povjerenja. Dojam malo kvari tek blještavobijeli daljinski upravljač koji, iako je izrađen od vrlo čvrste plastike i solidno leži u rukama, vizualno ostavlja dojam jeftinoće te nema nikakve oznake funkcija. Ima i dvije brzine leta te gumb za preokretanje u zraku, pa bi mogao biti zanimljiviji onima željnima izvođenju akrobacija.

Jedino je kamera ovog drona donekle prihvatljiva, iako ni dalje nije nešto spektakularno. Zaštitni okvir kameru ne štiti od kiše, a na dron se pričvršćuje nosačem sličnim akcijskim kamerama. Nažalost, taj nosač nije kompatibilan s uobičajenim nosačima za akcijske kamere pa bi za stavljanje druge akcijske kamere trebalo ručno nešto srediti.

Kad vam u kutiji stigne ovaj dron, morat ćete potrošiti nešto vremena na sastavljanje – hoće li vam to biti napor ili zabava, ovisi o tome što doživljavate zabavom. Sve u svemu, ovaj je dron na nas ostavio najbolji dojam među testiranima, a kao mogući razlog za odabir nekog drugog drona vidimo njegove pozamašne dimenzije.

Hubsan X4 H107C+

Najmanji dron koji smo ovom prilikom iskušali bio je ovaj Hubsanov model. Iako izgleda poput aviona s propelerima, prva stvar koju ćete primijetiti kad ga dignete u zrak jest to da zvuči poput komarca. Dosta je okretan i ugodno je njime upravljati, iako se, poput drugih malih dronova, teško nosi s imalo jačim vjetrom. S obzirom na veličinu, ne morate se bojati da će vas ozlijediti, ali ipak bismo voljeli da dolazi sa zaštitom za elise, koju treba odvojeno dokupiti. Daljinski mu upravljač izgleda poput gamepada i odlično leži u rukama. I taj dron zna napraviti bočni salto, ako to želite.

Glavni mu je nedostatak to što nije izrađen toliko robusno kao neki drugi dronovi. Površina mu je izrađena od fleksibilne plastike, i kad jače padne, može se malo “raskopčati” po glavnom šavu pa ga treba “namještati”. S druge strane, manje je vjerojatno da će ta njegova plastika puknuti. Događa se da mu ponekad prilikom jačeg pada baterija iskoči pa onda ostaje pitanje hoće li posljednja snimka ostati snimljena. No, kako i kod ostalih jeftinih dronova, za tim snimkama vjerojatno nećete žaliti jer im ionako nedostaje kvaliteta.

Ovo je inače jedini od dronova na testu koji ima USB port, dakle, može ga se napuniti spajanjem USB kabela, iako dolazi i s vanjskim punjačem za bateriju.

JJRC H12C-5

Ako se po nečemu ovaj dron ističe, onda je to izgled. Dizajn mu je agresivan, izgleda poput nekakvog brzog svemirskog broda, i ne sumnjamo da će se svidjeti mlađoj populaciji. Ovaj dron ima i noge i zaštitu za elise pa ga se može dignuti i s mjesta s kojih je problematično dignuti one najmanje dronove. Kamera nije integrirana u dron, već je pričvršćena na nosač s donje strane. Kvaliteta snimke je ispod Syminog drona, ali ipak malo iznad ostalih – nešto je detaljnija i spremljena u MJPEG AVI video, nazivno Full HD razlučivosti.

Daljinski upravljač sličan je Syminom, iako vizualno ostavlja nešto bolji dojam, a sviđa nam se to što je napisana funkcija četiri gumba i kotačića za određivanje brzine pa je intuitivniji za korištenje ako nemate upute u blizini. Lijeva se palica po vertikali ne vraća u sredinu, odnosno ne možete je pustiti a da dron lebdi na mjestu, što će početnicima otežati kontrolu. Za punjenje baterije isporučen je kabel USB u JST, umjesto da su na sam dron stavili microUSB konektor. I ovaj dron ima mogućnost “prevrtanja” u zraku, za one željne kreativnijeg letenja.

JJRC H37 ELFIE

ELFIE nam je stigao u ružičastoj izvedbi pa izgleda kao da je dio aktualne Barbikine kolekcije (inače postoji i crna izvedba), a kad je sklopljen, uopće ne izgleda poput drona. Krila mu se mogu sklopiti u kućište pa su elise zaštićene kad se dron ne koristi (ali nezaštićene kad leti) te je zbog toga vrlo lako prenosiv. Kako bi doživljaj bio potpun, s dronom se isporučuje i roza vrećica od umjetne tkanine.

Daljinski je upravljač kod ovog drona izostao. Umjesto daljinskog upravljača, za pilotiranje ovim dronom koristi se JJRC-ova aplikacija za smartfon. Glavni problem s takvim rješenjem je isti kao kad igrate igre na smartfonu – morate gledati gdje vam se nalaze prsti, umjesto da otklon palice osjećate fizički. Istina je da je dron sam po sebi relativno dobro upravljiv, no treba dosta vježbe dok se korisnik ne navikne na upravljanje mobitelom.

I ovaj dron ima kameru i otvor koji izgleda kao da bi se u njega mogla staviti memorijska kartica, ali ne snima na memorijsku karticu, nego živi videostream šalje na mobitel pa se onda video može snimiti pomoću mobilne aplikacije. Kvaliteta snimke, doduše, zaista je loša, ali s druge strane – jedino ovaj dron među testiranima nudi živu sliku tijekom leta.