Čudo od aviona koje daleko iskače iz svoje klase po inženjerskim rješenjima i borbenim i tehnološkim mogućnostima, francuski Rafale kojega mnogi smatraju daleko najboljim avionom na trenutnom natječaju nudi nam se u polovnoj varijanti, ali dodatno servisiranoj i s produljenim resursima. Znamo da bi ga mnogi voljeli vidjeti u našem zrakoplovstvu, iako su šanse za to relativno male.

Francuska - Dassault Rafale

Hrvatska, kao jedna od zemalja slijednica Jugoslavije zapravo nema neka velika iskustva s francuskom vojnom opremom.

Iako je nakon Drugog svjetskog rata, a posebno nakon Rezolucije Informbiroa u Jugoslaviju dolazilo dosta zapadne vojne opreme (primjerice F-84G, Canadair Sabre, F86D-Sabre, De Havilland Mosquito, F-47 Thunderbolt) i naoružanja, od francuske avioindustrije jedino što su ovi krajevi vidjeli je francuski transportni helikopteri Aérospatiale Alouette III i Soko/Aérospatiale SA.342L1 Gazelle, licencno u Mostaru građeni laki napadački i izviđački helikoper izuzetnih letnih sposobnosti.

Razlozi podzastupljenosti francuske vojne tehnike, međutim, nisu u njenoj inferiornosti američkoj ili bilo kojoj drugoj vojnoj tehnici, već prije političke naravi, jer je francuska serija mlaznih zrakoplova Mirage nadaleko poznata po svojim kvalitetama i koristi se, u raznim varijantama, u dvadesetak zemalja svijeta.

Dassault Rafale, pak, ima pomalo neobičnu priču jer se radi o zrakoplovu koji je nastao kao produkt (u konačnici za Francusku neuspjelog) pridruživanja zajedničkom europskom projektu borbenog aviona Eurofighter u kojem su još bili Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Španjolska i Italija. Kako je običaj kada se neki avion radi "komisijski", odnosno više strana ima više različitih zahtjeva, neki od tih zahtjeva su međusobno isključivi ili bi barem implementacija svih njih bila skupa i dala suboptimalna rješenja. (Pogledati primjer raznih američkih projekata gdje su avijacija, mornarica i kopnena vojska svaka imali svoje specifične zahtjeve.)

Stoga od Eurofightera francuska odustaje već 1984., a već 1986. Rafale A Demo ima prvi let (kada i demo verzija Eurofighter Typhoona).

Tko pogleda platformu Eurofightera i Rafalea, posebno ako nije redoviti pratitelj tema o avijaciji, lako će pomisliti da se radi o istom avionu: kanari ("nosna krilca"), delta krilo bez horizontalca, dva motora. Iako je namjena obje platforme ista, izvedba je, međutim, usprkos vanjskoj sličnosti dosta različita.

Rafale je brigadir Ivan Selak nazvao "znanstvenom fantastikom" u odnosu na druge avione ponuđene na ovom natječaju i to ne bez razloga.

Iako formalno spada (i) u lovačku avijaciju, Rafale je otpočetka zamišljen kao svenamjenski zrakoplov ( na francuskom - "avion omnirole"). Ovo znači da je sposoban za ostvarenje zračne nadmoći (air supremacy) u teatru operacija zahvaljujući dometu svog oružja, svojih senzora i povezanosti avionske elektronike s vanjskim senzorima (stanice u zraku - AWACS, na tlu i sateliti); presretač - zahvaljujući svojoj brzini; zračno izviđanje, uključivši i elektronsko izviđanje; podrška trupama na zemlji; protubrodsko djelovanje te upotrebu nuklearnog oružja. (Ovo zadnje, doduše, teoretski mogu napraviti i MiG-ovi 21 u našem naoružanju kada bismo imali i pripadajuće ruske taktičke nuklearke RN-24 i 28.)

Ovaj avion se može pohvaliti i s glasovnim komandama (ograničene na netaktičke funkcije - nije moguće reći "Pali!" i ispaliti raketu, ali je moguće glasovno promijeniti radarski ili navigacijski mod) te jedini od ponuđenih zrakoplova standardno dolazi s IRST senzorom koji se kod Rafalea zove "Optronique Secteur Frontal" - OSF, ili u engleskoj varijanti, Front Sector Optronics - FSO, a tu je i, naravno, AESA radar velikog dometa.

Ukupno dolazi u tri verzije - C - jednosjed, B - dvosjed i M - "maritime" - mornarička verzija za nosače aviona.

Nama se nude C i B polovne verzije u F3R standardu koji trenutno imaju 7.000 sati preostalih resursa, ali nama bi bili obnovljeni na 9.000 sati.

Rafale u odnosu na švedsku ponudu ima tu prednost što svo naoružanje i ciljničke kapsule koje nosi proizvodi sama Francuska, tako da se ne ovisi o dobroj volji "treće strane" (SAD-a) da nam i isporuči oružje koje teoretski ovaj zrakoplov može nositi.

Kako avion ima čak 14 podvjesnih točaka, u stanju je s tri spremnika goriva i dvije senzorske kapsule (sve francusko) ponijeti šest bombi ili pametnih bombi sa sustavom navođenja (AASM Hammer) te šest zrak-zrak raketa.

Usput, Rafale nosi i MBDA Meteor zrak-zrak raketu dometa preko 100 kilometara (BVRM - beyond visual range missile) i koja ima tzv. no-escape zone od 60 km, trenutno vjerojatno najnapredniju raketu te klase na svijetu.

Od ponuđenoga ovo je jedini zrakoplov koji ima mogućnost superkrstarenja - nadzvučnog leta bez korištenja forsaža (koji guta gorivo kao lud). Prema službenoj specifikaciji, Rafale je u stanju superkrstariti brzinom od 1,4 macha i to sa 6 raketa zrak-zrak.

Dolet mu je također impresivan - borbeni dolet s tri spremnika goriva, dvije krstareće rakete SCALP-EG i dvije zrak-zrak rakete kratkog domea MICA je 1.850 kilometara, dok mu je tzv. ferry range, najveći neborbeni dolet. 3.700 kilometara s 3 vanjska tanka.

Rafale je opremljen i sistemom za tankanje goriva u zraku i to kako iz tankera, tako i iz pratiteljevih spremnika (buddy-buddy), što je francuska tradicija još od vremena Miragea kada su planirane takozvane "no-return" nuklearne misije ovih aviona u sovjetski teritorij gdje bi se koristila iznima brzina ovih aviona za manje-više neometani duboki prodor u neprijateljski zračni prostor, ali bez plana za povratak pilota.

Ovo je i jedini zrakoplov u ponudi sa smanjenim radarskim odrazom (svega 0,1 četvorni metar) zahvaljujući  posebnoj geometriji napadne ivice krila (nazubljena), geometriji usisnika turbine, materijalima koji se koriste i aktivnom ometanju i opremom za elektroničko ratovanje (SPECTRA) kojom je avion opremljen te se smatra da mu ne treba lovačka pratnja za zaštitu prilikom obavljanja misija u "osporavanom" (contested) ili neprijateljskom zračnom prostoru.

Ukratko - dobiva se avion koji je istodobno i lovac-presretač, podrška trupama na zemlji i bombarder.

Teoretski, cijena sata leta mu je oko 19.000 eura, ali moguće je da se zapravo ne može direktno usporediti s drugima ovdje ponuđenima. U pravilu, cijena dvomotornog aviona u eksploatacija je za 80% viša od cijene usporedivog jednomotornog, tako da ovih 19.000 eura po satu treba uzeti s rezervom.

Cijena ukupnog paketa za nas bi, u odnosu na američku i izraelsku ponudu, bila relativno povoljna. Po jednom izvoru (Globus) to je 700 milijuna eura, po drugome (JL) radi se o milijardu eura. Trenutno je u Francuskoj naša delegacija koja na licu mjesta testira Rafale i to baš avione koji nam se nude.

Sutra: Eurofighter Typhoon