Na domaće natjecanje još se u rujnu prošle godine prijavilo 30 ekipa iz cijele Hrvatske, ukupno oko 170 djece. Na susretu, zakazanom za subotu 29. svibnja između 8,30 i 17 sati na Fakultetu elektronike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, natjecatelji će demonstrirati svoje istraživačko-inovativne radove. Oni, između ostaloga, uključuju Lego Mindstorms i Spike robote koje su sami dizajnirali i programirali.

Pobjednici državnog natjecanja sudjelovat će na prvenstvu Adria regije u Sloveniji, uz mogućnost nastupa na svjetskom natjecanju u Grčkoj koje će se ove godine održati online.

Tema ovogodišnjeg natjecanja je "RePlay" kojom se djecu potiče na bavljenje sportom, razgibavanje i ponovni izlazak na igrališta. A o čemu je zapravo riječ i što se može očekivati od samog natjecanja, objašnjava doc. dr. sc. Ana Sović Kržić docentica sa Zavoda za elektroničke sustave i obradbu informacijama na FER-u i predsjednica Hrvatskog robotičkog saveza. 

"Ovo natjecanje se u svijetu provodi već dvadesetak godina, a kod nas eto peti put. Radi se u timovima u kojima između troje i desetero djece, uz jednog do dva mentora", kaže Sović Kržić. "S obzirom na to koliko od koliko dijelova treba sastaviti robota ni dva mentora nisu previše kako bi koordinirale ekipe." 

Nije sve u slaganju kockica i ugradnji senzora. Samo natjecanje sastoji se od četiri elementa kroz koja moraju proći svi članovi svih ekipa. Publici je vidljiva samo robotska igra. Da je situacija normalna, igralište bi se postavilo u predvorju fakulteta kako bi svi roditelji i znatiželjnici mogli pratiti nadmetanje robota, složenih od lego kockica. 

"Bude to jako zanimljivo i zabavno, kao pravo sportsko natjecanje uz navijanje, dok se na velikom video zidu prikazuju trenutni rezultati", objašnjava Sović Kržić. Ovaj put natjecanje će se odvijati na samo jednom stolu: inače budu dva jer postoji i zadatak kojem je cilj da jedna ekipa pomaže drugoj, i za to se pomaganje dobivaju dodatni bodovi.

Ostala tri dijela natjecanja zatvorena su za javnost i odvijaju se u učionici, ispred ocjenjivača. U tehničkom intervjuu ekipe pokazuju koje su motore  i senzore koristili, objašnjavaju kako su izgradili robota i otkrivaju kod programa kako bi dokazali da su robota izradili oni, a ne njihovi mentori.

"Obično kad pokrenu robota, on ne napravi do kraja ono što su si natjecatelji zamislili", objašnjava Sović Kržić. "Uvijek negdje ostane neka kockica ili se nešto pomakne i nikad ništa ne radi savršeno. Zato natjecatelji na tehničkom intervjuu objašnjavaju što su zamislili, zašto misle da je njihov algoritam dobar i zašto nije uspio napraviti ono što je trebao."

Članovima žirija natjecatelji trebaju predstaviti i svoj projekt vezan uz temu. Ove godine to je povratak djece u parkove i na sportske terene. I dok s robotom u natjecateljskom djelu moraju svladavati postavljene prepreke, u projektu moraju istražiti neki problem koji su uočili u svojoj okolini - školi, kvartu ili gradu. Problem nije dovoljno uočiti; oni moraju osmisliti i neko kreativno rješenje. 

"Ovaj dio natjecanja ne mora imati nikakve veze s robotima niti s tehnologijom", kaže Sović Kržič. Natjecatelji mogu organizirati tribinu, skupljati donacije; računa se bilo kakav društveno koristan projekt koji uključuje istraživanje problema, odlazak u knjižnicu, guglanje, razgovor sa stručnjacima, nakon čega slijedi prezentacija rješenja, prvo među sugrađanima, a na kraju i na samom natjecanju. 

"To je važan dio natjecanja i tu se nađe doista  kreativnih rješenja", otkriva Sović Kržić. "Bilo je slučajeva u svijetu da su oni stariji natjecatelji osmislili tako kreativna rješenja da su iz njih izrasli pravi startupi."

No nije sve u pobjedama. Četvrti segment natjecanja inzistira na usvajanju nekih temeljne vrijednosti. Cilj je potaknuti djecu na timski rad, da poštuju i mentora i druge igrače, da nauče da svatko od njih ima svoju ulogu u timu i da su svi jednako važni, da se ne svađaju između sebe nego da se međusobno potiču potiču i razmjenjuju ideje. 

"Potiče se druženje i međusobno pomaganje između timova. Da oni iskusniji početnicima pomognu programirati robota, da se posjećuju i druže, zajedno pogledaju neki film ili odigraju nogometnu utakmicu...", objašnjava Sović Kržić. "Potiče se natjecateljski duh, ali i prijateljstvo između natjecatelja." 

U robotskoj igri svi su dijelovi od Lega. Sve prijavljene ekipe dobiju istu podlogu, vezanu uz temu natjecanja, i kockice za prepreke koje će trebati zaobići. Onima koji nemaju vlastitu opremu u pomoć priskaču starije ekipe ili nacionalni robotički savezi koji im posuđuju potrebne dijelove.

"Na timovima je da osmisle robota koji će riješiti sve misije i svaki tim osmisli potpuno drugačije rješenje. Tih misija obično bude između 15 i 20 i moraju se svladati u samo dvije i pol minute", objašnjava Sović Kržić. "To znači da ih fizički ne mogu rješavati pojedinačno; oni moraju smiliti robota koji će u što kraćem vremenu riješiti što više zadataka kako bi se dobilo na vremenu."

U svjetskim razmjerima zapravo postoje tri natjecateljske grupe, Discover za klince od 4 do šest godina, Explorer za one od 6 do 10 godine te Challenge za djecu od 9 do 16 godina u kojoj se trenutno natječu i hrvatski predstavnici. 

"Prije dvije godine imali smo čak dvije ekipe koje su otišle na svjetska natjecanja. Jedna je bila u Houstonu, a druga u Libanonu. Za putovanje do Teksasa trebalo je namaknuti novac pa su klinci u samo tjedan dana organizirali crowdfunding kampanju: kad su za to saznali članovi žirija udijelili su im specijalnu nagradu", kaže Sović Kržić. "A i robot im je bio mrak..."