Da li je ekranoplan brod ili zrakoplov? Činjenica da je Airfish8 singapurske tvrtke Widgetworks registriran pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji (IMO) kao plovilo djelomično rasvjetljava situaciju, a djelom je riječ o tome da je plovilo daleko lakše certificirati od zrakoplova dok isto vrijedi i za školovanje posade.

Ekranoplan, pitate se? Riječ ekranoplan smo preuzeli iz ruskog jezika, a odnosi se na prometala koja koriste efekt tla (ground effect) koji je prepoznat prije više od stotinu godina. U pitanju je pojava gdje se, primjerice, kod zrakoplova na slijetanju između tla i krila stvara "jastuk" stlačenog zraka. Ovaj "jastuk" omogućava stabilan let uz minimalan utrošak energije za održavanje brzine i uzgona, a dok kod zrakoplova i neiskusnih pilota ovo može biti problem jer otežava sletanje, neki inženjeri su prepoznali mogućnost stvaranja posve novog soja prometala.

Sama pojava dokumentirana je još dvadesetih godina prošlog stoljeća iz perspektive zrakoplovstva, a nakon Drugog svjetskog rata, točnije šezdesetih godina, razvoj ekranoplana se odvija nezavisno na dvije fronte. U SAD-u Nijemac koji je sudjelovao u razvoju zrakoplovstva Luftwaffe tijekom Drugog svjetskog rata, Alexander Lippisch radi na svojim projektima dok u SSSR-u pod vodstvom Rostislava Aleksejeva nastaje daleko odvažniji vojni program koji je izrodio i golemo, "Čudovište Kaspijskog mora", ekranoplan oznake KM dug 92 metra, maksimalne mase 544 tone. Kasniji borbeni ekranoplan oznake MD-160 klase Lun bio je nešto manji, ali je mogao nositi šest golemih "Moskit" protubrodskih raketa, dok  je svjetlo dana ugledao i  A-90 Orlyonok namijenjen prijevozu trupa, pogonjen kombinacijom mlaznih i turboprop motora.

Zanimljivija je povijest koja je dovela do modela Airfish8, a ona započinje istraživačkim radom spomenutog Lippischa u SAD. Ovoga je poduzetnik Arthur A. Collins angažirao da mu načini "vrlo brz brod", a Lippisch 1963. nudi X-112 ekranoplan odnosno prometalo koje koristi krilo u efektu tla. Usprkos uspješnim testiranjima, Collins patente prodaje njemačkoj tvrtki Rhein Flugzeugbau koju kasnije preuzima izvjesni Hanno Fischer. On u suradnji s Klausom Matjasicem razvija model za dva putnika te izvedbu koja može nositi šest osoba. Potonji dizajn zatim otkupljuje azijska tvrtka Flightship pa zatim Wingship da bi se Airfish8 trenutno skrasio u naručju tvrtke Widgetworks (http://www.wigetworks.com) iz Singapura.

Riječ je o ekranoplanu duljine 17,2 i raspona 15 metara koji uz dva člana posade može prevesti šest do osam putnika ili jednu tonu tereta. Za poletanje Airfish8 treba kojih 500, a slijetanje 300 do 500 metara dok se kao dolet navodi 300 nautičkih milja (550 km). Maksimalna brzina iznosi 106 čvorova (196 km), brzina krstarenja 80 čvorova (150km) dok 500 KS snažan automobilski motor koji ga pogoni u normalnim uvjetima troši 70 litara na sat.

Dok je prvi prototip sagrađen u Nizozemskoj početkom 2001. godine, Widgetworks sada svoj Airfish8 reklamira kao novu i inovativnu, gotovo nikad viđenu tehnologiju. Pošteno govoreći, diljem svijeta postoji više tvrtki čiji cilj su prometala koja koriste efekt tla učiniti komercijalno uspješnima. Urođena stabilnost i ekonomičnost ovakvog dizajna uz suvremene tehnologije koje koriste lagane kompozitne materijale možda konačno dovede do toga da ekranoplani postanu komercijalno uspješni. S druge strane, možda je ovo samo još jedan korak u igri "vrućeg krumpira" koju s ovim dizajnom igraju različite tvrtke diljem svijeta.