AMD je za lansiranje Radeona RX Vega iskoristio konferenciju SIGGRAPH koja je inače posvećena profesionalnim grafičkim rješenjima. Na istoj su konferenciji prezentirani Threadripper procesoria te nove profesionalne kartice iz serije Fire Pro.

Radeoni RX Vega lansirani na SIGGRAPH-u temeljeni su na GPU-ovima kodnog imena Vega 10, a koje je AMD par tjedana ranije iskoristio za lansiranje polu-profesionalnih kartica Vega Frontier Edition. Vege FE cijenom i mogućnostima smjestile su se između Radeon kartica namijenjenih igračima i FirePro kartica namijenjenih profesionalnim korisnicima, kao cjenovna konkurencija Nvidijinom Titanu Xp.

Vega 10 iskorištena je i za izradu četiri Radeon kartice. Tri jača modela pod imenom RX Vega 64 razlikuju se po tipu hladnjaka i radnom taktu GPU-a, a posljednja i najjeftinija, RX Vega 56, i po broju aktivnih stream procesora i jedinica za teksturiranje.

Tri jače kartice odazivaju se na imena Radeon RX Vega 64, Radeon RX Vega 64 Limited Edition i Radeon RX Vega 64 Liquid Cooled. Brojka 64 u imenu označava broj aktivnih Compute Unita, a koji se pak sastoje od 64 stream procesora i četiri TMU-a odnosno jedinica za mapiranje tekstura. Prva kartica je osnovni referentni model, a ima preporučenu cijenu od 499 dolara što je stavlja u izravno takmičenje s GeForceom GTX 1080. Model Limited Edition ima ljepši metalni hladnjak i par dodatnih ledica, ali jednake hlađenje i 3D performanse. S druge strane košta 50 dolara više od osnovnog modela i dostupan je ograničenom broju primjeraka. U osnovi na LE možemo gledati kao na Nvidijine Founders Edition kartice.

Liquid Cooled varijanta je naravno hlađena vodom, baš kao i Radeon Fury X, prva AMD-ova kartica s HBM memorijom. RX Vega 64 LC ima više radne taktove od ostala dva modela, pa nudi bolje performanse, ali se i više grije te više košta. Neće biti dostupna za izravnu kupovinu već samo u sklopu takozvanog Radeon Packa koji podrazumijeva kupovinu kombinacije Ryzena 7 i high-end matične ploče uz popust. Više o Radeon Packovima pročitajte u okviru uz tekst.

Na kraju tu je i RX Vega 56 koja će se moći kupiti na normalan način, a u odnosu na RX Vegu 64 predstavlja isto što GTX 1070 u odnosu na GTX 1080. Preporučena cijena RX Vege 56 je 399 dolara što je jednako preporučenoj cijeni GeForceice GTX 1070.

Evolucija Fijia

Baš kao što je arhitektura Ryzen procesora prilagođena zadovoljavanju svih tržišnih segmenata, od servera do prijenosnika, tako su inženjeri AMD-ove Radeon Technologies grupe s Vegom 10 morali napraviti GPU koji će istovremeno morati moći zadovoljiti tri uloge – tradicionalne profesionalne grafičke kartice (FirePro serija), grafičke kartice za igrače (Radeon serija) i naposljetku kartice za sve važnije tržište strojnog učenja (Radon Instinct serija).

Vega 10 je relativno velik GPU koji se sastoji od 12,5 milijardi tranzistora koji zauzimaju 486 mm² na silicijskoj pločici koja je izrađena 14-nanometarskim LPP FinFET procesom kojeg je Global Foundries licencirao od Samsunga. AMD naglašava da je riječ o prvom njihovom GPU-u koji je optimiziran za rad na visokim radnim taktovima – dok je 28-nanometarski Fury X (kodno ime Fiji) išao do oko 1,05 GHz, Vega 10 ide do 1,67 GHz u vodom hlađenom izdanju.

Vega je prvi AMD-ov GPU koji se oslanja na Infinity Fabric sučelje koje je osnova arhitekture svih varijanti Zen procesora. Na Vegi se Infinity Fabric koristi za povezivanje glavne grafičke jezgre s ostalim blokovima čipa – memorijskim kontrolerom, PCIe kontrolerom, video-izlazima i sklopom za akceleraciju videa. Stvaranje kompletnog rješenja na ovaj način omogućava AMD-u da pojedine dijelove koristi i na drugim proizvodima – budućim grafičkim karticama i procesorima s integriranom grafikom.

Puna varijanta Vege 10 sastoji se od 64 NCU-a odnosno Next generation Compute Unita, a svaki od njih od 64 stream procesora što u konačnici daje 4.096 stream procesora. Ako vam je ova brojka poznata od prije, to nije ništa čudno – posve jednak broj SP-ova imao je i u Fury X. Zapravo, ako gledamo na sirove FP32 performanse, dakle tradicionalnu vrijednost koja ilustrira performanse grafičke kartice, RX Vega 64 ponaša se identično kao Fury X nabrijan na viši takt.

S druge strane NCU-ovi novom čipu daje neke nove mogućnosti, pa je Vega sposobna iskoristiti 32-bitne registre za dvostruko brže izvršavanje 16-bitne decimalne matematike dok je na ranijim arhitekturama u ovom slučaju pola registra bilo prazno. Samim time pri radu s 16-bitnim izračunima maksimalne performanse čipa dvostruko više. Da li ovo ima primjenu u igrama? Ima, no trenutno ne postoje naslovi koje iskorištavaju ovu mogućnost. Što ne znači da ih u budućnosti neće biti.

AMD je u NCU-ove dodao i nove operacije s cjelobrojnim varijablama koje mogu povećati performanse i efikasnost u određenim slučajevima – u prvom redu kod rudarenja kriptovaluta i općenito kriptografskih izračuna.

Brža geometrija i šahovsko renderiranje

No da bi došli do NCU-ova koji se brinu za primjenu kompleksnih efekata, prvo je potrebno proći kroz jedinicu za računanje geometrije. Njen posao je slaganje kompletne 3D scene svakog framea koji treba biti prikazan na ekranu te potom odbacivanje dijelova koji neće biti vidljivi iz perspektive igrača – a takvih je u prosjeku više od 50%. Na Vegi je dodan novi način obrade geometrije koji koristi takozvane primitive shadere koji omogućava rano odbacivanje nepotrebnih dijelova geometrije scene što povećava efikasnost i performanse.  

Ključ iskorištavanja ove tehnologije je opet optimizacija – s vremenom će se mogućnosti primitive shadera sve više koristiti.

Na drugoj se pak strani NCU-ova nalazi takozvani pixel engine u kojem se pak nalaze jedinice koje tradicionalno zovemo ROP-ovi, a koje se brinu za konačno pozicioniranje renderiranih piksela na ekranu. Velika novost kod pixel enginea jest korištenje metode Draw-Stream Binning Rasterizer koja kombinira tehniku tiled renderiranja koja se radi uštede energije tradicionalno koristi na GPU-ovima iz mobilnih telefona, sa za PC grafiku tradicionalnim immediate-mode renderiranjem. Od DSBR-a se puno očekivalo jer se upravo primjeni tiled renderinga pripisuje golem porast efikasnosti koju su pokazale Nvidijine kartice temeljene na Maxwell arhitekturi.

AMD tvrdi da korištenje DSBR-a kod postojećih naslova može rezultirati do 10% višim performansama i do 33% nižom potrošnjom energije, a da su još veći dobici u performansama mogući ako se engine igre optimizira za ovu metodu. Vega Frontier Edition kartice u trenutku lansiranja nisu podržavale DSBR, pa se špekuliralo da je upravo to razlog relativno niskih performansi u igrama.

Video-memorija ili cache?

Baš kao i njezin izravni prethodnik Fiji, Vega koristi revolucionarni i vrlo brzi tip video-memorije HBM. Točnije, koristi se njegova druga iteracija HBM2 koja ima još bolje mogućnosti. HBM odnosno High Bandwidth Memory radi na principu slaganja GDDR5 memorijskih pločica jedna na drugu i povezivanje svake s memorijskim kontrolerima u GPU-u preko posebnih vodova koji tuneliraju kroz svaki memorijski čip, a zovu se TSV-ovi (Trans-Silicon Vias). Ovakvi memorijski sendviči integriraju se s GPU-om na zajedničku pločicu silicija što omogućava čime se latencije pri komunikaciji s memorijom osjetno smanjuju.

Sâm pak koncept slaganja memorijskih čipova jedan na drugi ima cilj povećavanja širine sučelja preko kojeg se pristupa memoriji. Kako je sučelje šire, tako takt memorije, pa time i radni napon, mogu biti niži uz zadržavanje vrlo visoke propusnosti ukupnog memorijskog podsustava. HBM2 u odnosu na HBM donosi dva puta veću propusnost po svakom pinu koji povezuje memoriju s GPU-om, te osam puta veću gustoću memorije po jednom stogu.  

Gustoća HBM-a u datom trenutku bila je dosta niska, pa je Fury X  za 4 GB memorije trebao oko GPU-a imati četiri stoga memorijskih pločica. RX Vega 64 ima ih svega dva, a svaki ima kapacitet od 4 GB. Dakle kapacitet memorije je 8 GB, jednak kao na GTX-u 1080 s kojim se RX Vega 64 cjenovno natječe. No AMD-ova perjanica ima još jedan vrlo zanimljiv adut u rukavu – HBC odnosno High Bandwidth Cache.

HBC funkcionira na temelju istoimenog kontrolera koji se nalazi unutar GPU-a, no komunicira s njime preko Infinity Fabric sabirnice. Kada HBC nije uključen, HBM2 memorija ponaša se kao klasična video-memorija, no ako se HBC uključi, sistem omogućava korištenje sistemske memorije računala u kombinaciji s HBM2 memorijom kao zajedničke memorijske particije. Tu treba naglasiti da se cijeli sustav ponaša posve transparentno iz perspektive kako programera tako i korisnika – HBC treba uključiti u opcijama upravljačkog softvera, a driveri i HBC kontroler potom sami odrađuju posao. HBC kontroler podržava 49-bitno adresiranje što će reći da u teoriji može upravljati s do 512 terabajta memorije.

8 GB memorije koju nudi Radeon RX Vega 64 u postojećim igrama čak ni pri 4K rezoluciji ne predstavlja problem u kontekstu performansi. S druge strane zahtjevi igara konstantno rastu tako da bi se HBC u nekom trenutku mogao pokazati vrlo korisnim. Uz to, jasno je kao dan koliko bi HBC mogao biti koristan kod slabijih kartica s manje memorije, a posebno nadolazećih APU-ova temeljenih na arhitekturi Zen.

Implementacija HBC-a imala je velik utjecaj na raspored svih cache memorija GPU-a. L2 cache udvostručen je s 2 MB na Fijiu na 4 MB, a koristi se kao unificirani cache za sve grafičke blokove GPU-a. Primjerice, na starijim arhitekturama ROP-ovi su imali vlastiti cache dok na Vegi oni koriste za glavni L2 cache.

RX Vega 64 – izbliza

AMD je ovogodišnju liniju proizvoda odlučio javnosti demonstrirati sa stilom. Testni primjerci novih kartica tako su poslani na testiranje u specijalnom atraktivnom pakiranju koje osim same kartice sadrži i ukrasnu kocku pleksiglasa s RX Vega logom, set RX Vega naljepnica, ukrasnu gumenu narukvicu za ruku i repliku Vega 10 GPU-a. Jako cool, nema što. Inicijalno smo na testiranje dobili standardnu izvedu koja ima turbinski zračni hladnjak. Vodom hlađeni skuplji i nešto brži model stigao je kasnije, baš kao i slabija RX Vega 56.

Premda AMD u tehničkim dokumentima jasno navodi da korištenje HBM memorije štedi prostor i omogućava kreiranje osjetno manjih kartica u odnosu na modele koji koriste klasičnu GDDR5 ili GDDR5X memoriju, novi Radeon dug je kao standardne high-end kartice. Dodatno mjesto na kartici nije iskorišteno za implementaciju elektronike, već je PCB manje-više prazan. Zbog toga jedino što možemo zaključiti je da su veće dimenzije bile potrebne radi implementacije dovoljno jakog hlađenja.

Zračno hlađena kartica izgleda manje nakićeno nego Nvidijini Founders Edition modeli. S prednje strane nalazi se kutijasti turbinski hladnjak s ventilatorom na kojem je novi Radeon logo. Na prednjoj strani gornjeg ruba je crveni natpis Radeon s pozadinskim osvjetljenjem te maleni prekidač za odabir video-BIOS-a. Na stražnjem dijelu hrpta kartice se pak nalaze dva 8-pinska konektora za napajanje, a iza njih takozvani GPU tahometar – set ledica koje paljenjem i gašenjem signaliziraju opterećenje kartice. Tu je također i prekidač kojim možemo odabrati da li su ledice tradicionalno crvene ili plave. Jeftinija RX Vega 56 izgleda posve jednako.

LC model je pak mnogo ljepši budući da je vanjski dio hladnjaka napravljen od brušenog aluminija prirodne boje, a krajnji desni kut hladnjaka dodatno je ukrašen crvenom osvjetljenom kockicom čije su stranice ukrašene slovom R. Vodeno hlađenje temeljeno je na 120-milimetarskom radijatoru s jednim ventilatorom čije je napajanje spojeno na karticu preko kabela koji prati crijeva za tekućinu. Crijeva su opletena, dosta duga i fleksibilna tako da tu možemo konstatirati da je AMD odradio vrlo dobar posao.

Kartice su opremljene s tri DisplayPorta 1.4 i jednim HDMI 2.0 konektorom. Svi su poredani u jednoj ravnini što je veći dio stražnje pločice kartice oslobodilo za izbacivanje vrućeg zraka van računala. Vega 10 može istovremeno pogoniti do šest ekrana, baš kao i kartice temeljene na Polaris 10 čipovima (RX 500 serija), no podržava još više rezolucije i brzine osvježavanja. Glavna novost je osjetno poboljšana podrška za HDR ekrane visoke rezolucije. Dok je Polaris podržavao samo jedan 60-hercni 4K HDR ekran, Vega 10 podržava do tri istovremeno. Vega 10 također donosi podršku za 120-hercne 4K HDR ekrane te za 60-hercne HDR ekrane 5K rezolucije.

Nove mogućnosti dobio je i sklop za dekodiranje i enkodiranje videa. Puno hardversko dekodiranje omogućeno je za HEVC/H.265 main10 profil do 4K rezolucije u kombinaciji s HDR-om. Isto je s H.264 videima, dok se za VP9 i dalje koristi hibridni pristup s kombiniranjem GPU-a i procesora računala. Treba naglasiti da se nigdje ne spominje podrška za Netflix Ultra-HD odnosno Netflix pri 4K rezoluciji na PC-ju. Ovu uslugu još uvijek podržava isključivo integrirana grafika u Intelovim Kaby Lake procesorima. Enkodiranje HEVC videa podržano je u formatima 1080p240, 1440p120 i 2160p60. H.264 enkodiranje podržano je pri 1080p120, 1440p60 i 2160p60 (Polaris je 2160p30, ali ne i 60).

Energetske besjede

Instalacija kartica  u našu testnu konfiguraciju temeljenu na Asusovoj CrossHair VI Hero ploči i Ryzenu 7 1800X prošla je bez problema. Osim spomenute ploče i procesora, koristili smo još G.SKILL-ove TridentZ module kapaciteta 16 GB i maksimalne brzine 3.600 MHz (tu smo brzinu i koristili zahvaljujući najnovijem BIOS-u za Asusovu ploču), par SATA SSD-ova te Corsairovo napajanje RM750i snage 750W. Treba napomenuti da smo s napajanjem imali problema u slučaju LC modela jer se računalo rušilo pod grafičkim opterećenjem kada je dodatno napajanje za karticu stizalo iz samo jednog kabela (s dva konektora). Kada je svaki konektor na kartici dobio vlastiti naponski kabel, sve je radilo normalno.

Osim AMD-ovih kartica na raspolaganju smo imali Gigabyteovu GTX-icu 1080, no starije generacije, s nešto sporijom memorijom, ali tvornički nabrijanim taktom GPU-a. GeForce kartica rabila je najnovije drivere u verziji 384.94 dok smo s Vegom koristili beta drivere dobivene od AMD-a.

Zračno hlađeni modeli RX Vege 64 imaju temeljni radni takt GPU-a od 1.247, a Boost takt od 1.546 MHz. Vodom hlađeni model ove brojke diže na 1.406 / 1.677 MHz. Memorija na oba modela radi pri 945 MHz. Valja napomenuti da Boost takt nije ujedno i maksimalni takt koji GPU može dostići tijekom rada. Baš kao i kod GeForceica, specijalizirani mikrokontroler u čipu u povoljnim će trenucima dizati takt i iznad ove razine. Upravo je konfiguracija ovog mikrokontrolera iznimno bitna kada govorimo o performansama i posebice potrošnji kartice.

U Radeon Settings aplikaciji koja služi za upravljanje driverima imamo mogućnost odabira nekoliko energetskih profila na kojima kartica može raditi. Standardni je profil Balanced, a postoje još Power Saver, Turbo i Custom, u kojem sami određujemo radne taktove memorije i GPU-a. Sjećate se onog prekidača za odabir BIOS-a na kartici? Pomicanjem na položaj dva odabiremo sekundarni BIOS koji za 15 do 20 W dodatno smanjuje potrošnju svih profila što naravno ima utjecaj na performanse, ali i na buku hladnjaka.

Na standardnom BIOS-u GPU zračno hlađene Vege 64 u profilu Balanced troši do 220 W, u Power Saver modu do 165 W, a u Turbo modu do 220 W. Power Saver profil nismo isprobali jer smo bili vrlo ograničeni s vremenom, no Turbo profil jesmo. Dobici u performansama su vrlo maleni – svega par posto, a nauštrb velikog rasta potrošnje i zagrijavanja. Što se događa s radnim parametrima kartice u ova dva energetska profila istražili smo igrajući Battlefield 1 dok je u pozadini AMD-ov driver bilježio podatke. Računali iz utičnice u Balanced profilu vuče oko 410, a u Turbo oko 445 W energije. Maksimalni radni taktovi GPU-a i memorije u oba su slučaja isti – 1.630 i 945 MHz, no maksimalna temperatura GPU-a u prvom je slučaju 81, a u drugom 85 stupnjeva. Mnogo veće su razlike u prosječnoj temperaturi – 65 naprema 79 stupnjeva, a iz toga možete lako zaključiti i da je Turbo profil znatno bučniji.

S obzirom na ovakve goleme razlike u potrošnji između dva standarda moda programirana u drivere, bilo je za očekivati da će s overklokiranjem potrošnja posve eksplodirati. Nažalost, zbog ograničenog vremena za testiranje nismo uspjeli istražiti mogućnosti kartice do kraja, no s povećanjem takta memorije s 945 na 1.020 MHz, povećanjem maksimalne potrošnje  za 50% i povećanjem maksimalnog takta za 10% došli smo do potrošnje od skoro 500 W (kompletnog računala, ne samo kartice). Ove postavke nisu bile posve stabilne tako da ćemo sud o overklokerskim mogućnostima ostaviti za neku drugu priliku. Koliko Vega 10 može biti gladna energije vidi se odlično kod vodom hlađenog modela koji već na tvorničkim postavkama zajedno s ostalim komponentama može povući skoro 500 W iz gradske mreže.

Iz viđenog se može zaključiti da AMD baš kao i u slučaju Ryzena muči relativno nizak takt kojeg je 14-nanometarski FinFET LPP proces sposoban isporučiti.

GeForce GTX 1080 Ti koji je izrađen proizvodnim procesom iste generacije s jednakom kompleksnošću (oko 12 milijardi tranzistora) overklokiran gura taktove preko 2 GHz uz nižu potrošnju u odnosu na Vegu RX 64. I kod Ryzena smo konstatirali da su tvornički maksimalni taktovi koje nude top modeli (R7 1800X) ujedno i maksimalni taktovi koje je moguće postići bez korištenja iznimno visokih napona. Po svemu viđenom Vega 10 se ponaša posve jednako – AMD-ovi inženjeri su kompleksnim sustavima za reguliranje taktova i napona dijelova SoC-a uspjeli izvući maksimalne performanse za koje je potreban radni napon recimo prihvatljiv. Kažemo recimo jer je sasvim očito da kartice troše osjetno više u odnosu na ekvivalentne GeForceice. Sve više od toga dovodi do golemih povećanja potrošnje i zagrijavanja.

S druge strane kod Ryzena smo već vidjeli da isti taj 14-nanometarski proizvodni proces može biti jako dobar za izradu čipova nešto nižih performansi, a puno niže potrošnje. Osmerojezgreni procesori s TDP-om od 65 W su nešto što se prije Ryzena nije moglo vidjeti na tržištu. Sličnu situaciju vidimo kod Vege 56 koja u našim mjerenjima troši 60-ak vata manje u odnosu na prvi jači model.  

Mrtva trka

I dobro, kako se onda novi high-end Radeoni nose sa svima dobro poznatom GeForceicom GTX 1080? Ako zažmirimo na potrošnju, prilično dobro. Kartice testirali s devet različitih modernih igara u tri različite rezolucije (1080p, 1440p i 4K) te s tri benchmarka koji mjere 3D i kompjutacijske performanse. Od devet igara njih pet nudi DirectX 12 način rada kojeg smo i rabili pri testiranju. Jedna igra, Doom, oslanja se na Vulkan API, a ostatak koristi DirectX 11.

Battlefield 1 jedan je od najpopularnijih FPS-ova današnjice, a kao što vidimo, nova se AMD-ova arhitektura u njemu snalazi odlično. Baš sve Vege jače su od GTX-a 1080, uključujući i osjetno jeftiniji model s manjim brojem Compute Unita. 

Mass Effect Andromeda temeljena je na Frostbite 3D engineu baš kao i Battlefield, no njeni developeri nisu se odlučili na implementaciju DirectX-a 12. Štoviše, igra je razvijena u uskoj suradnji s AMD-ovim ljutim konkurentom Nvidijom. Da je tako, vidi se i u mjerenju performansi. GTX 1080 uredno tuče sve AMD-ove kartice, iako ne puno.

Posljednja igra u franšizi DeusEx donijela je sa sobom i novi 3D engine koji može iscijediti svaki gram performansi iz modernog grafičkog hardvera. Odnos snaga tu je sličan kao u Battlefieldu, s iznimkom Vege 56 koja pada iza GTX-ice što je s obzirom na njenu preporučenu cijenu i očekivano. Valja primjetiti da na 4K rezoluciji nitri jedna od ovih kartica na visokim postavkama ne daje dovoljno sličica po sekundi za ugodno igranje. 

Rise of the Tomb Raider je jedan od naslova u čijem je razvoju Nvidija imala svoje prste. Sukladno tome ne čudi da GTX 1080 čak i u DX12 API-ju dobiva krila. Pri Full HD rezoluciji vidimo da su vodom hlađeni Radeon i GTX-ica izjednačeni. Pri 1440p prednost GTX-ice u prosjeku raste iako je minimalni fps i dalje jednak između GTX-ice i LC verzije. Vrlo sličnu situaciju imamo i pri 4K, s tim da je razlika manja. Odnos između različitih varijanti Vege odgovara razlici u cijeni, s tim da se najjeftiniji model pozicionira i kao najisplativiji. 

Mix strategije na poteze i RTS-a Total War: Warhammer jedna je od prvih igara koje su dobile podršku za DirectX 12 API. Radeoni u ovom naslovu dominiraju u dvije niže rezolucije, no performanse se izjednačavaju na 4K. Radeon RX Vega 56 i ovdje izgleda kao najzanimljivije rješenje jer je jeftiniji od svih drugih kartica, a jako im dobro parira u smislu sirove snage. 

Dawn of War 3 zasigurno je najgori nastavak ove frenšize iz svijeta Warhammer 40K, no nama je zanimljiv zbog korištenja novog 3D enginea i činjenice da ima integrirani alat za testiranje performansi. Jače Vege bolje su od Gigabyteove GTX-ice, a slabija je "tu negdje", s malo većim padom na 4K.

Novi Doom pokazao se kao odlična investicija s obzirom da je id Software nastavio razvijati igru dugo nakon inicijalne objave. Ovo je jedina igra u našoj bateriji testova koja funkcionira preko Vulkan API-ja, dakle Open Source pandana DirectX-u 12. Niti u ovoj igri nema iznenađenja usprkos korištenju drugačijeg API-ja. 

UbiSoftov moderni FPS MMO The Division rađen po predlošku legendarnog Tom Clancya izgleda odlično, a naknadno je dobio i podršku za DirectX 12. Na višim rezolucijama performanse zračno hlađene Vege 64 i GTX-ice 1080 su praktički izjednačene. Vodom hlađeni model malo vuče naprijed dok je jeftinija Vega 56 na začelju. 

Witcher 3 od CD Project Reda razvijen je u sklopu Nvidijinog programa Gameworks i samim time je bolje optimiziran za GeForce kartice. Da stvar bude gora, s verzijom Radeon drivera koju smo u trenutku testiranja imali na raspolaganju, Vege nisu išle iznad 60 fps. Samim time rezultati ovog testa nisu indikativni za performanse novih AMD-ovih kartica. Eventualno u 4K rezoluciji gdje niti jedna od kartica ionako ne može doseći razinu od 60 fps. Tu vidimo da je GeForce u prednosti čak i u odnosu na skuplji model Liquid Cooled. 

Za kraj i par takozvanih sintetičkih testova - 3DMark i relativno novi Unigineov Superposition koji cilja i na VR aplikacije grafičke kartice.  Fire Strike Ultra je test u 4K rezoluciji, a koristi DX11. Unigineov test koristi istu rezoluciju i API. U njemu je Nvidijina kartica u mnogo većoj prednosti u odnosu na AMD-ove. Odnos snaga u 3DMarkovim testovima je jednak, s prednošću Nvidije. 

Kod mjerenja temperature GPU-a istražili smo i koliki utjecaj na zagrijavanje ima odabir između profila Balanced i Turbo. Temperatura baš ne raste toliko, no to ne daje najbolju sliku o tome što se događa s karticom. Temperatura ovisi o jakosti hlađenja, a hlađenje tu kompenzira više zagrijavanje čipa i samim je time bučnije. Istovremeno vodom hlađeni model usprkos višoj brzini i potrošnji ima osjetno niže temperature, niže čak i od efikasne GeForce kartice.

Izmjerena potrošnja zapravo predstavlja potrošnju napajanja na koje su spojene sve komponente konfiguracije. Vidimo da model RX Vega 64 LC troši daleko najviše, a iza njega su redom Vega 64 u Turbo načinu rada, Vega 64 u Balanced načinu rada, Vega 56 i na kraju super-efikasna GeForceica. Poredak definitivno ne iznenađuje, a već prema brojkama za TDP znamo da su Radeonke brutalno gladne vata.

S druge strane tu se lijepo može vidjeti ona priča oko sweet spota radnog takta GPU-a za 14 nm LPP proces jer je potrošnja Vege 56 puno manja od očekivanja odnosno od njene razlike u performansama u odnosu na "punokrvni" GPU. 

TL;DR

U konačnici ispada da su GTX 1080 i zrakom hlađena Vega 64 prilično izjednačene u performansama s tim da Radeon ima blagu prednost odnosno ima više performanse u više igara i rezolucija. S druge strane tamo gdje gubi, gubi značajnije nego GeForce, a to su igre Witcher 3 i Mass Effect: Andromeda. U oba sluča je riječ o DX11 naslovima u čijem je razvoju Nvidija značajno sudjelovala.

RX Vega 64 LC dodatno blago povećava AMD-ovu prednost nauštrb više potrošnje, no začudo ne i buke te zagrijavanja. Vodeno hlađenje nije nečujno, no u odnosu na turbinski hladnjak mnogo je tiše i efikasnije što čini RX Vega 64 LC osobito poželjnom ako ste spremni zažmiriti na njenu potrošnju i višu cijenu.

Provjerili smo i kako HBCC utječe na performanse.

S dva klika miša u Radeon Settings aplikaciji stvorili smo zajedničku memorijsku particiju od 12 GB. Rast performansi u većini igara čak ni pri 4K rezoluciji nije postojao, no iznimka je Battlefield 1 u kojem je framerate narastao za više od 5%. S obzirom da RX Vega 64 ima 8 GB memorije, drugo nismo ni očekivali.

To nas sve dovodi do konačnog zaključka o novoj AMD-ovoj perjanici ponude – valja li ili ne? Očekivanja od Vege 10 bila su iznimno visoka, što zbog činjenice da se na ovo high-end rješenje iznimno dugo čekalo, što zbog pozitivnih dojmova koje je na korisnike ostavio AMD-ovi novi procesor Ryzen. I sâma tvrtka dizala je popriličan publicitet oko nove generacije kartica, premda su pragmatični primjećivali da u raznim demoima Vega ipak nema tako visoke performanse da bi bila takmac najjačim Nvidijinim modelima.

Ako planirate kupiti karticu visokih performansi, a nemate novaca za kategoriju u kojoj vlada GeForce GTX 1080 Ti, standardni Radeon RX Vega 64 nameće se kao zanimljiv izbor. Trenutno su joj performanse na razini GTX-ice 1080, no za razliku od GeForceice iz koje su driverima već izvučene sve optimizacije, ovo je nova kartica čija arhitektura softverski tek treba biti posve iskorištena. Tu ne govorimo samo o bolje optimiziranim Radeon driverima već i optimizacijama koje će imati buduće igre. Ono što Vegu koči je visoka potrošnja, a s njom i viša razina buke. Izvedbe AMD-ovih partnera s posebnim rashladnim rješenjima tu će pomoći, no teško je ukrotiti karticu koja standardnom ima maksimalnu potrošnju od 295 W.

Ukratko, ako ste ziheraš odnosno ako igrate 100% na sigurno, kupit ćete GeForce, a ako želite egzotičnije rješenje s potencijalno revolucionarnim tehnologijama, kao bolji izbor nameće se Radeon RX Vega 64. Liquid Cool verziju zbog više cijene možemo preporučiti zagriženim fanovima Radeon kartica ili pak korisnicima koji žele tišu verziju Vege, a ne žele čekati na modele AMD-ovih partnera.

Naposljetku tu je i RX Vega 56 – najjeftinija kartica u AMD-ovoj novoj ponudi. Iako nismo testirali njezinog izravnog cjenovnog takmaca GTX 1070, performanse i mogućnosti koje nudi RX Vega 56 čine ju u našim očima boljim izborom od Nvidijine kartice ako vas zanima igranje pri 1440p. To se posebno dolazi do izražaja ako se spremate na kupovinu novog monitora budući da su monitori s podrškom za FreeSync osjetno jeftiniji od onih koji podržavaju Nvidijin G-Sync, dok su dobrobiti obje tehnologije praktički jednake.

Na kraju, veliko je pitanje da li će nove kartice uopće biti prodavane u dućanima po normalnoj cijeni.  Specijalne instrukcije koje optimiziraju performanse pri rudarenju kriptovaluta jako su zainteresirale kriptorudare. I premda Vega s postojećim driverima u odnosu na potrošnju ne nudi osobite hashing performanse (oko 31 MH/s, mjereno s Claymore Ethereum Miner v9.8), navodno je samo pitanje vremena kada će softverske nadogradnje otključati pune potencijale novog GPU-a.

Da stvar bude gora, čini se da AMD ima problema s proizvodnjom dovoljno velikog broja Vega 10 čipova, pa se dostupne trudi gurnuti prema profesionalnim rješenjima koja ostvaruju mnogo više marže od Radeona koji su namijenji igračima.

AMD Radeon RX Vega 56

• Odlične performanse s obzirom na cijenu
• Puna kompatibilnost s DX12
• Podržani video-modovi
• High Bandwidth Cache
• Velik potencijal za rast performansi sa novim verzijama softvera
• Dvostruki BIOS
• Podrška za FreeSync monitore
• Tiša nego Vega 64

• Viša potrošnja u odnosu na GTX 1070
• U praksi osjetno skuplja od konkurencije

Performanse 8

Mogućnosti 9

Potrošnja 6

Buka 8

Hlađenje 7

UKUPNO 9

Cijena 399 € (preporučena) Prikaži sve cijene Ustupio: AMD