Negdje sredinom petnaestog stoljeća europske krune počele su financirati ekspedicije prema nepoznatom, ne zato što su imale precizan poslovni plan, nego zato što nisu mogle priuštiti da ne financiraju. Što ako drugi stignu prvi, što ako s druge strane stvarno ima plemenitih kovina, začina, zemlje? Povrat nije bio izračunat jer nije ni mogao biti, ne znaš što vrijedi kontinent za koji ne znaš da postoji.

Kontinent je na kraju bio stvaran, povrat je došao, ali rijetko onima koji su platili prvu ekspediciju i nikad u roku koji bi itko unaprijed nazvao razumnim. To ulaganje u nešto čija vrijednost nije upitna, ali čiji je rok povrata neodređen, nije nestalo s krajem doba otkrića, samo je mijenjalo industriju.

Od Kolumba do kriptovaluta

Devedesete su imale internet koji je obećavao sve, ali bez poslovnog modela koji garantira instant dobit. Naravno, postojala je uvjerljiva priča o infrastrukturi budućnosti pa su navrnuli investitori. Dot-com crash je pobio tisuće njih, ali podmornički kablovi, data centri i protokoli koje su izgradili u prvoj turi ostali su i postali temelj svega što je uslijedilo, a time, kao i europskim krunama, donijeli dobit. Cleantech je 2007. izgledao identično, solarna energija i električni automobili u jednom valu entuzijazma i venture kapitala koji je masovno ulagao bez jasnog horizonta povrata. Kripto je bio ista priča, samo bez fizičke infrastrukture kao opravdanja. Bitcoin je obećavao revoluciju plaćanja i decentralizaciju svega, a isporučio je uglavnom špekulaciju, ali dovoljno profitabilnu da nitko tko je kupio na vrijeme ne žali. Neke profiti su došli, sporije i skromnije nego što je itko obećavao, a prava profitna revolucija još uvijek čeka. Svaki od tih valova ima isti argument: gradi se, povrat dolazi kasnije, tko izađe prerano propušta sve. 

Ovaj put se vidi nešto stvarno

Sektor svemirske industrije je sada u toj fazi, samo s jednom razlikom od prijašnjih valova ulaganja: ovdje se vidi nešto stvarno. Globalna svemirska ekonomija procijenjena je na 626 milijardi dolara u 2025., a privatna ulaganja porasla su 48 posto u jednoj godini, na 12,4 milijarde dolara, što je novi rekord i puni oporavak od pada iz 2022. Od 2009. do danas u 2.197 space kompanija ukupno je uloženo 347,9 milijardi dolara. Orbit slotovi postoje, spektar ima vrijednost, satelitski internet funkcionira i Musk je to dokazao, dakle to nije imaginarni kontinent, niti digitalna priča koja se tek treba opredmetiti, niti kriptovaluta koja će tek eksplodirati.Vodeći investitori u sektoru kažu da nikad nisu vidjeli jači interes ulagača, ali nitko od njih ne zna točno kada će vidjeti povrat. Samo se vidi na horizontu crveni kontinent, doduše, nitko još ne zna čiji će biti.

Guru bez lica, dionica bez prihoda, masa bez dobiti

AST SpaceMobile je trenutno najbolji primjer te logike na djelu.

Kompanija nema operativnih pretplatnika, samo pilot-partnere i testne faze, nema servisnog prihoda koji bi opravdao bilo što, a cjelokupni prihod za 2025. godinu, 70,9 milijuna dolara, uglavnom od prodaje gateway opreme partnerima, ne od naplate usluge, odgovara omjeru tržišne vrijednosti prema prihodu od otprilike 280, u trenutku kada Apple, kompanija koja prodaje pola milijarde uređaja godišnje, stoji na osmici.

U proteklih nekoliko godina dionica je od dna do vrha skočila deseterostruko, uz seriju uzleta i strmih korekcija, kao u dane GameStopa.  Ima sve elemente meme dionica, masu individualnih investitora koji se nazvali SpaceMob. Oni prate i slušaju anonimnog gurua poznatog kao Kook koji pali uzbunu svaki put kad cijena padne. Kad je jedan satelit u travnju završio u pogrešnoj orbiti i morao biti de-orbitiran, kompanija je u jednom danu izgubila dvije milijarde tržišne kapitalizacije, što je i dalje bilo manje od četvrtine njezine godišnje operativne rupe. Kook operira primarno na X, kao @thekookreport, kroz format koji se zove The KOOK Report, koji se potom objavljuje kao podcast. Bio je čak i privremeno suspendiran s platforme, što je samo pojačalo mit oko njega.

Ono što mnoge dionice svemirske industrije razlikuje od normalnog rasta jest da ne postoji prihod, postoji samo priča o budućnosti i niz događaja koji tu priču potvrđuju ili ruše. Intuitive Machines je dobar primjer: kompanija s realnim NASA ugovorima i misijama koje su sletjele na Mjesec i dalje bilježi desetke milijuna gubitka godišnje, a nedavna akvizicija za 800 milijuna dolara donijela je samo novu rundu napuhavanja vrijednosti.

Kome će s Marsa stići novac?

Nitko ozbiljno ne pita kada će biti novca, jer dok se još gleda Mars u daljini, pitanje nema smisla. Uvijek je tako bilo: oni koji su financirali prve ekspedicije prema Americi uglavnom nisu vidjeli povrat, a nisu ni mogli znati stavljaju li novac na brod koji se vraća s blagom ili na brod koji se ne vraća uopće. Oni koji danas kupuju dionice kompanija svemirske industrije su u sličnoj poziciji, i to uglavnom znaju. Pitanje nije hoće li netko stići na Mars, vratiti plemenite kovine i ostvariti veliku dobit. Pitanje je hoće li ta dobit pripasti njima, ili samo njihovim nasljednicima.