Sveučilište Arizona State University (ASU) uvodi studij stvaranja sadržaja (Content Creation) u sklopu svoje Walter Cronkite School of Journalism and Mass Communication. Riječ nije o rubnoj ustanovi. Škola nosi ime jednog od najuglednijih američkih televizijskih voditelja vijesti, akreditirana je od 1973. i redovito se svrstava među vodeće američke novinarske programe.

Prepoznatljiva je po takozvanom teaching hospital modelu, u kojem studenti uče radeći u stvarnim redakcijama, slično liječnicima na kliničkoj praksi, a u njezinu je sastavu i Arizona PBS, jedna od najvećih javnih televizijskih postaja u zemlji i najveći medij kojim upravlja neka novinarska škola na svijetu. Upravo zato odluka takve ustanove da influencerstvo uvrsti u nastavni plan nosi određenu težinu.

Program dijeli dio temeljnih kolegija s masovnim komunikacijama i medijskim studijima, no razlikuje se po izbornim predmetima: studijskoj i videoprodukciji, podcastingu, nastupu pred kamerom, pregovaranju o suradnjama s brendovima i strategijama monetizacije te zadržavanju publike i digitalnoj analitici. Sve ono, dakle, što je prva generacija kreatora svladala bez indeksa.

Cijena studija

Studij nije simboličan izdatak. Za studente s prebivalištem u saveznoj državi Arizoni školarina s pristojbama iznosi otprilike 12.000 do 14.000 dolara godišnje, a za one izvan te savezne države, kao i za pojedine online programe, iznos može premašiti 30.000 dolara godišnje. Troškovi su tako usporedivi s onima klasičnih studija, s tom razlikom što se na kraju ne dobiva diploma prava ili medicine, nego kvalifikacija za karijeru na TikToku, YouTubeu ili Instagramu. Otud i skepsa: brojni su kreatori do iste karijere došli kroz pokušaje i pogreške, bez ijednog dolara duga.

Argumenti struke

Iz industrije i redova nedavnih diplomanata ipak stižu argumenti u prilog studiju. Ističe se da formalno medijsko obrazovanje prenosi vještine koje ostaju relevantne i izvan influencerske karijere: komunikacije, strateški marketing i digitalnu optimizaciju, primjenjive u korporativnom sektoru i pri savjetovanju manjih tvrtki.

Kao druga vrijednost navodi se profesionalizacija poslovne strane posla, od pregovaranja o oglasnim ugovorima do iskorištavanja prilika za monetizaciju i zadržavanja publike. Priznaje se, doduše, da se dio tih vještina može usvojiti i samostalno, kroz iskustvo, ali formalno obrazovanje nudi strukturiran okvir i, što nije nevažno, uredan certifikat na kraju.

Ono što se ne može predavati

Iz struke se upozorava da povezivanje s publikom pred kamerom traži određenu energiju i karizmu, a upravo se to teško može naučiti na predavanjima. Ono presudno za uspjeh, dakle, ostaje izvan programa za koji se plaća i do 30.000 dolara godišnje.