Srećom, uzbuna je bila lažna, ali nam je uspjela poremetiti degustaciju u pivovari sakea (da, kaže se pivovara, jer se sake ne destilira nego fermentira: riža se pari i vari slično kao kod piva). Ta zloglasna, sintetička i namjerno disonantna zvučna uzbuna za potres i tsunami, u kombinaciji sa zvučnicima na stupovima iz kojih dopire prodoran, mehanički glas, stvara upravo onu vrstu tjeskobe koju japanski autori pretvaraju u vrhunski egzistencijalni horor. Automobili se zaustave nasred ulice, a vi se u sekundi osjećate ogoljeno pred oceanom.

Iza tih nekoliko sekundi straha stoji jedan od najsloženijih državnih sustava uzbunjivanja na svijetu.

Od faksa do satelita

J-Alert, službeno Nacionalni sustav trenutnog upozoravanja, nastao je zbog sasvim zemaljskog problema. Nakon sjevernokorejskih raketnih proba 2006. lokalne vlasti žalile su se da im središnja vlada informacije šalje presporo, jer su upozorenja tada stizala faksom, a općinski službenici tek su ih potom puštali preko lokalnog razglasa. Rješenje je bio satelit. U veljači 2007. Agencija za požare i upravljanje katastrofama (FDMA) pokrenula je J-Alert, sustav koji trenutne obavijesti o potresima, tsunamijima i balističkim raketama šalje izravno sirenama, kako bi ljudi mogli odmah reagirati.

Brzina je cijela poanta. Prema japanskim službenim podacima, lokalne vlasti obavijest dobiju za otprilike jednu sekundu, a građanima poruka stiže za četiri do dvadeset sekundi.

Kako poruka putuje

Lanac je jednostavan na papiru i vrlo redundantan u praksi. Kad se dogodi katastrofa ili sigurnosna prijetnja, Japanska meteorološka agencija ili Ured vlade šalju podatak u FDMA-ov odašiljački sustav, a kod prirodnih katastrofa meteorolozi ga istodobno prosljeđuju i mobilnim operaterima. FDMA zatim poruku šalje prijamnicima J-Alerta satelitom i paralelno mrežom lokalne uprave, koja služi kao rezerva. Prijamnici u općinama automatski aktiviraju razglas. Ni sama odašiljačka strana nije jedna: sustav ima dva središta, jedno za istočni i jedno za zapadni Japan.

Na mobitele uzbuna stiže preko tzv. cell broadcasta, sustava koji ne šalje SMS pojedincu nego emitira poruku svim uređajima u dometu određenih baznih stanica. Zato poruka zazvoni i na telefonu stranca s roamingom, koji nije ništa instalirao niti se ikamo prijavio.

Sekunde prije udara

Kod potresa sustav se oslanja na fiziku. Seizmografi bliže epicentru hvataju brže, slabije P-valove, a računalo iz njih u trenu procjenjuje snagu i smjer potresa prije nego što stignu sporiji, razorni S-valovi. Upozorenje se izdaje kad se očekuje potres jačine 5 ili više na japanskoj ljestvici intenziteta shindo. Tih nekoliko sekundi dovoljno je za automatsko zaustavljanje brzih vlakova i otvaranje vrata vatrogasnih postaja. Ljudima preostaje manje elegantna opcija: ispod stola ili prema brdu.

Koliko je sustav postao dio svakodnevice, najbolje pokazuje 2011. godina. Prema statistici Meteorološke agencije, samo u ožujku 2011., mjesecu velikog potresa i tsunamija u Tohokuu, izdano je 45 upozorenja javnosti. Obalni pojas sjeverno od Fukushime zna to bolje od ikoga, a podsjetnik je stigao i ove godine: 20. travnja 2026. potres magnitude 7,7 kod obale Sanrikua pokrenuo je upozorenja na valove visoke do tri metra.

Zvuk s Godzillinim rodoslovljem

Taj zvuk nije slučajno neugodan. Zvučni signal koji NHK pušta na televiziji i radiju pred jak potres osmislio je Tohru Ifukube, profesor emeritus Sveučilišta u Tokiju, nećak pokojnog skladatelja Akire Ifukubea, autora glavne teme filmova o Godzilli. Ifukube je polazio od biologije: brze promjene visine tona kod sisavaca djeluju kao signal opasnosti. Kao temelj uzeo je prvi akord treće stavke stričeve „Sinfonije Tapkaara”, transponiran u C, E, G, B i Dis, pri čemu Dis unosi napetost. Drugim riječima, za onu jezu na obali Pacifika zaslužna je obitelj koja je Japanu dala i najpoznatije čudovište.

Mobitel, doduše, svira nešto drugo. Zvuk za uzbunu na televiziji, radiju i razglasu razlikuje se od onog na pametnim telefonima, gdje je riječ o pulsirajućem alarmu. Kad se oboje oglasi istodobno, sa stupova i iz džepa, dobije se upravo onaj industrijski orkestar koji zvuči kao rezanje metala.

Kad sustav pogriješi

Brzina ima cijenu, a cijena su lažne uzbune. Najpoznatija je iz siječnja 2018., kad je NHK objavio lažno upozorenje na raketni napad, a uzrok je bila ljudska pogreška. Godinu prije, na vježbi u zapadnom Japanu, u dijelovima Tottorija i Kochija razglasi nisu proradili, a u Shimaneu i Okayami poruke su građanima stigle s nečitljivim znakovima. Događalo se i da zapne u samom lancu: korisnici popularne aplikacije Yurekuru jednom su dobili upozorenje na potres magnitude 9,1 u Tokiju, a meteorolozi su poruku poslali i odmah povukli, ali opoziv nije stigao do svih operatera na vrijeme.

Japanska logika je pritom jasna: bolje deset puta uzalud zaustaviti automobile nego jednom zakasniti. Sustav je podešen tako da radije pretjera s uzbunom nego da prešuti.