Riječ je o netipičnoj ploči, i to se može vidjeti već i prema opremi. Naime, osim standardnih dodataka kao što su SATA kabeli, s WS Z390 PRO dobit ćete i brackete s COM i USB 2.0 konektorima, te tri vrste SLI mostića – za dvije, tri i čak četiri kartice. Ploču također krasi vrlo nestandardan, reklo bi se zapravo i arhaičan izgled. Na lijevom rubu nema ukrasnog oklopa, a između prvog PCIe utora i ležišta za procesor nalazi se čudan duguljasti hladnjak s natpisom Workstation.

Iza hladnjaka, spojenog plosnatom toplovodnom cijevi s hladnjakom na čipsetu, nalazi se PLX8747 – PCIe razdjelnik koji ovoj ploči omogućuje da ima četiri PCIe x16 utora, koji istovremeno mogu ponuditi interno x8 propusnost (svaki pojedinačno). Čip je spojen na 16 kanala PCIe kontrolera u procesoru, koji su inače rezervirani za grafiku. Dostupna interna propusnost dinamički se alocira prema potrebi aktivnim uređajima koji su ugrađeni u PCIe utore.

Više kartica ili SSD-ova

PCIe x16 utori odvojeni su jedan od drugog za jedno prazno mjesto, što omogućuje korištenje četiri kartice dvostruke debljine, ili tanje, ako je u igri vodeno hlađenje. Alternativno, takva se konfiguracija može iskoristiti za sparivanje dvije kartice s vrlo debelim zračnim hladnjakom. Dakako, u iste utore možemo ugraditi i neke druge kartice – primjerice, one s M.2 konektorom, ako u konfiguraciji želimo imati hrpu NVMe SSD-ova. Kad smo već kod SSD-ova, ploča ima dva M.2 utora s vlastitim hladnjacima, u koje možemo ugraditi M.2 SSD-ove maksimalne duljine 110 mm. Prema želji, moguće je spojiti i U.2 SSD-ove, kakvi se ponekad koriste u serverskom i profesionalnom okruženju, no imajte na umu da oni dijele PCIe kanale s M.2 utorima, što znači da istovremeno ne mogu biti aktivna oba konektora (kada gledamo na parove M.2/U.2).

Kao i sve druge Z390 ploče, ova podržava LGA-1151 procesore. Iz nama nepoznatog razloga, dodatno napajanje procesora osigurano je ne jednim, već dvama 8-pinskim konektorima, što nema nikakva smisla na ploči ovakvog tipa (eventualno je bitno za ekstremno overklokiranje). Tu je i 6-pinsko, dodatno napajanje za PCIe utore, što je s druge strane dobar potez. Procesor se napaja iz nazivno 10-fazne VRM jedinice, koja je hlađena parom hladnjaka solidnih gabarita. Kažemo nazivno, jer se Asus i ovdje oslanja na 4+2-kanalni PWM kontroler, na koji su spojeni OnSemijevi NCP302045 mosfetovi tako da je kod primarnih kanala koji napajaju jezgre procesora broj mosfetova udvostručen (spojeni su paralelno). Dediciranih doublera signala nema, tako da je ovo 10-fazni VRM samo u pogledu broja komponenti, a električki 6-kanalni je s pojačanim primarnim fazama. Naš testni Core i7-8700K bez problema je radio na taktu od 5 GHz, u kombinaciji s high-end zračnim hladnjakom, pa ni overklokiranje 8-jezgrenog i9-9900K ne bi trebalo biti problem.

AI overklokiranje

U ovom smislu WS Z390 PRO nudi opcije kao i većina ostalih Asusovih jačih ploča, uključujući i najnoviju opciju AI overclocking, gdje UEFI sâm, na bazi izmjerenog hlađenja i opterećenja, podešava takt i napon procesora strojnim učenjem. Od dodatnih overklokerskih hardverskih značajki imamo LED dijagnostiku, tipke za uključivanje i resetiranje računala, tipku za resetiranje postavki UEFI-ja i prekidač MEM-OK za rješavanje problema s memorijom, a tu je i funkcionalnost BIOS Flashback, koja uvelike pojednostavljuje nadogradnje UEFI-ja.

Iako smo navikli na to da sve skuplje ploče imaju bogato RGB osvjetljenje, ova Asusova zbog specifične namjene nema niti jednu svjetlosnu zonu. Tu je samo jedan klasični 12-voltni RGB konektor, na koji možemo spojiti RGB traku. Ponuda internih konektora je solidna, no Asus je zbog ograničenog mjesta morao raditi kompromise, pa tako imamo samo po jedan USB 3.1 Gen1, USB 3.1 Gen2 i USB 2.0 port. Ako iskoristimo USB 2.0 bracket iz dodatne opreme, ne ostaje nam niti jedan interni konektor za spajanje drugih uređaja – primjerice, AIO vodenog hlađenja sa softverskim upravljanjem.

Ponuda stražnjih konektora također je vrlo netipična za današnje pojmove. U prvom redu, šok i nevjerica, ova ploča nema PS/2 konektor, koji je praktički konstantna na većini modernih matičnih ploča, namijenjenih običnim korisnicima. Imamo DisplayPort i HDMI za grafiku iz procesora, četiri USB-a 2.0, šest USB-a 3.1 Gen2 (jedan od njih je i USB-C), dva mrežna konektora (ploča ima dvije Intelove mrežne kartice) te pet analognih i jedan digitalni optički konektor Realtekove zvučne kartice ALC S1220A. Drugim riječima, implementacija zvuka i mreže na visokoj je razini, pogotovo ako doista treba dvije mrežne kartice.

Asus WS Z390 PRO vrlo je specifična ploča, namijenjena korisnicima koji traže kombinaciju performansi koje nude najmoćniji Core procesori LGA-1151, kombiniranu s maksimalnom fleksibilnošću u pogledu ponude PCIe konektora, te podrškom za U.2 SSD-ove. To sve vrijedi po uvjetom da ne planirate overklokirati procesor. Naime, Intelova platforma X299 s pripadajućim procesorima LGA-2011 nudi mnogo više PCIe kanala bez potrebe za multipleksiranjem, a ne treba zanemariti niti dvostruko moćniji memorijski kontroler s višim vršnim kapacitetom memorije, te mogućnost kasnije nadogradnje na procesore s više od osam jezgri.

Samim time, iako je WS Z390 PRO bez sumnje kvalitetna i dobro opremljena ploča, korisnici na koje cilja u većini će se slučajeva bolje zadovoljiti Intelovim platformom X299, i to, što je pomalo bizarno, po nižoj cijeni. Trn u oku je i činjenica da ploča u trenutku nastanka ovog teksta nije dobila UEFI koji dodaje podršku za 32-gigabajtne memorijske module, za razliku od nekih Asusovih ROG ploča.