U četvrtak, 8. studenog u dnevnik rada kalifornijske kompanije Pacific Gas & Electric unesen je zapis o manjem kvaru na električnom dalekovodu nedaleko of gradića Pulga. Pulga na španjolskom znači buha, a po onoj staroj latinskoj "nomen est omen", buha od iskrenja na vodovima zapisana u logovima kompanije kao "Incident broj 181108-9002" ubrzo je prerasla u slona, najrazorniji požar u povijesti američke savezne države Kalifornija.

"As we speak" Kalifornija sveudilj gori. Camp Fire, najsmrtonosniji požar u njenoj povijesti i njegov mlađi, nešto manji ali jednako opaki brat Woolsey Fire, bijesne već više od tjedna progutavši u međuvremenu više od 80 tisuća hektara površine, spalivši pritom preko 10 tisuća objekata. U požaru je smrtno stradala 71 osoba, dvije stotine tisuća ljudi bilo je prisiljeno na evakuaciju, dok se o sudbinama njih oko tisuću još uvijek ništa ne zna. Na vrhuncu svojeg širenja, drugog dana požara Camp Fire je nošen jakim vjetrovima oko prijevoja Jarbo u samo 18 sati progutao površinu od 36.500 hektara. Otprilike jedan otok Brač. U 18 sati! Što znači da je vatra gutala površinu od 32 hektara... u minuti!

Pogled na Camp Fire iz Landsat 8 satelita (Foto: Joshua Stevens – NASA)

Kako jedna nevolja nikada ne dolazi sama, snažni suhi vjetrovi koji su potpomogli brzo širenje vatre potjerali su enormnu količinu dima prema urbanim područjima San Francisca i Oaklanda pa je zrak u oba ova grada proglašen vrlo nezdravim. Mjerenja njegove kvalitete pokazala su da index zagađenosti (AQI) u obje aglomeracije dobrano prelazi 250. Da bi dobili bolju predodžbu o kakvom je zagađenju zapravo riječ napomenut ću kako se normalna vrijednost, čistog i neškodljivog zraka kreće ispod 50, a za disanje  onoga čije vrijednosti prelaze 150 stručnjaci CARB-a (California Air Resources Board) preporučuju maske.

AQI index (Wikipedia)

Who ya gonna call? CALFIRE!

Direktnu borbu protiv ovih vatrenih nemani vodi naravno CALFIRE sa svojom ako ne najboljom, onda jednom od najboljih vatrogasnih službi za suzbijanje šumskih požara na svijetu. CALFIRE upravlja s više vatrogasnih postaja nego vatrogasne službe New Yorka (FDNY) Los Angelesa (LAFD) i Chicaga (CFD) zajedno.

Camp Fire sada gasi više od 5500 vatrogasaca sa 622 vatrogasna vozila, 75 zrakoplova, 24 helikoptera specijalizirana za gašenje iz zraka i desantiranje vatrogasaca, 103 komada teške mehanizacije te stotinu i jedna vatrogasna "hand crew" jedinica, tzv. "hotshotsi" specijalizirani za probijanje prosjeka i izradu protupožarnih zaštitnih linija.

Troškovi gašenja već sada su premašili iznos od 46 milijuna dolara, a usprkos svemu procjene stručnjaka vele kako požari još najmanje dva tjedna neće u potpunosti biti pod kontrolom gasitelja.

Enter the Trump

Usprkos svih napora gasitelja vatra je sa lice zemlje zbrisala gradić Paradise. U samo 24 sata njegovih 26000 stanovnika ostali su beskućnici a Camp Fire je u dva dana spalio više objekata nego iti jedan drugi požar u Kaliforniji prije njega. Bio je to šlagvort za američkog predsjednika Trumpa koji se sa drugog kraja zemaljske kugle (el presidente je tada boravio u Parizu) oglasio jednim od svojih notornih tweetova i kao glavnog krivca za stradanja i razaranja u požaru proglasio menadžment zadužen za kalifornijske šumske resurse (čitaj CALFIRE)  i njihovo očajno gospodarenje istima.

Premisa optužbi je jednostavna i na prvi pogled posve logična, šumari su nedovoljnim i nepravovremenim prorjeđivanjem šuma dopustili da količina mrtve drvne mase prijeđe kritičnu  točku nakon koje doslovce postaje gorivo pogodno za nastanak i širenje katastrofalnih požara poput Camp Firea.

Ostavimo li na trenutak po strani špekulacije da je sve skupa vjetar u jedra pokušaja da se liberalizira korištenja šumskih resursa, kojima inače strogim režimom upravlja Kalifornijski odjel za šumarstvo i zaštitu od požara i pod čijim su izravnim nadzorom državne i privatne šume u Kaliforniji ukupne površine od 1,25 milijuna hektara (što otprilike odgovara površini čitave Slavonije) svaljivanje cjelokupne krivnje na leđa spomenutog menadžmenta IMHO nije ništa drugo nego banaliziranje istog i to iz više razloga.

Puzajuća katastrofa

Prvo jer je to još jedan primjer zanemarivanja očiglednog i da govorim o klimatskim promjenama, one uzrokuju porast temperatura koje pak rezultiraju dugim sušnim periodima (ovaj u Kaliforniji primjerice traje već pet godina zaredom). Temperaturni rekordi, nedostatak oborina i manjak vlage u tlu pogubno djeluju na vegetaciju, trava se suši, drveće umire a sve to stvara enormne količine mrtve drvne mase, goriva za požare neviđenih razmjera, požare takvog intenziteta i brzine širenja sa kojima se vatrogasci do samo prije nekoliko godina nisu uopće sretali.

Opisani klimatski pomak ili poremećaj promijenio je i osnove ekosustava, konstantan nedostatak vlage oslabio je i iscrpio drveće i učinio ga neotpornim na štetočine i nametnike u prvom redu na potkornjake. Ove bube veličine zrna riže normalni su dio ekosustava s kojima se zdrave šume nose bez problema, no u ovakvim ekstremnim uvjetima prerastaju u remetilački faktor koji je prema procjenama stručnjaka samo u Kaliforniji izravno uzrokovao smrt 66 milijuna stabala i tako, pogađate već, stvorio još goriva za katastrofalne požare. 

Da se razumijemo, klimatske promjene ne uzrokuju požare. One malo po malo, tijekom godina stvaraju čitav niz preduvjeta koji kad se jednom savršeno poklope omogućavaju požarima širenje neviđenim brzinama i gorenje nezapamćenim intenzitetom tj. nastanak smrtonosnih vatrenih nepogoda poput Camp Firea za koju niti jedan protupožarni sustav nije posve spreman.   

Ljudski faktor

Ubacimo li u jednadžbu na koncu i ljude koji u potrazi za jeftinijim, čišćim i ugodnijim prostorima za život i stanovanje sve češće emigriraju iz velikih kalifornijskih urbanih sredina u zaleđe, na rubove tih šuma punih "goriva" dobijemo formulu za savršenu katastrofu. Nikome ovi fakti nisu tako jasni i očigledni kao vatrogascima. U posljednjih 40 godina u Kaliforniji se protupožarna sezona produžila za 78 dana, samo u jednoj godini (2015. na 2016.) za čitav mjesec, a broj katastrofalnih i potencijalno opasnih požara za čak 60%. Ove godine vatrogasci Calfirea zabilježili su dvostruko povećanje opožarenih površina u usporedbi sa istim razdobljem prošle godine, a samo je Camp Fire u dan i pol progutao više nekretnina nego bilo koji požar prije njega u čitavom svojem trajanju.          

S druge strane požari su normalan način obnavljanja ekosustava, ništa ne potiče rast novog drveća i trave kao uklanjanje bolesne i mrtve bio mase ognjem. Istovremeno požari predstavljaju stalnu opasnost za nekretnine, objekte i infrastrukturu koja polako, ali sustavno ulazi u rečena šumska područja prisiljavajući vatrogasce da sve češće koriste taktiku brzog interveniranja i gašenja požara odmah po nastanku umjesto da barem dijelom puste prirodi da odradi svoje. Ovo očigledno štiti živote i dobra na kratke staze, ali dugoročno gledano omogućava akumulaciju gorivog materijala u šumama povećavajući rizike od požara kad jednom do njih ipak dođe.

A do njih najčešće dolazi zahvaljujući upravo ljudskom faktoru, iskrenju vlaka, bačenom opušku iz automobila u prolazu ili pak incidentu nalik na onaj broj 181108-9002.

Retoričko pitanje za kraj

U svjetlu svega napisanog umjesto zaključka evo jednog retoričkog pitanja za kraj: činimo li pravu stvar kad pokušavamo spasiti sve? Ili bi se ipak, kao Duan Steinbrink s početka ove litanije, trebali zapitati "What can I live with, and what can I die without?"

Pitanje je namijenjeno vama, jer ja sam kao i svaki drugi vatrogasac fah-idiot koji kad vidi vatru... odmah gasi.

Jakov "Montoya" Zlatar, rođen 1967., profesionalni vatrogasac koji živi i radi u Supetru na otoku Braču. Fejsbučki peripatetik i gonič trolova, bonkulović od kolina i pasionirani zaljubljenik u mediteransku kuhinju koju kao pravi bodul učestalo konzumira, a povremeno za odabrana društva sam i producira.