Oh, kako su nam zazubice narasle kad smo nabasali na Blockbuster Inc., tu koketnu simulaciju menadžeriranja filmskog studija majušnog grčkog developera Super Sly Foxa.

Tog duhovnog nasljednika nesavršenih, ali ipak vraški zaraznih The Moviesa iz 2006. godine. Tu nepropustivu priliku da nesklonom nam HAVC-u jednom za svagda dokažemo da u nama čuče mali Kubrick, Tarantino i Hitchcock (da, sva trojica) ili barem jedan mladenački zanesen Antun Vrdoljak.

Oh, kako smo samo žustro osnovali, narafski, Bug Pictures te se potom još žustrije bacili na snimanje nastavka Verhoevenovih Svemirskih marinaca u kojem svemirske bubice bez po' muke razbucavaju fašistoidne Zemljane. Toliko žustro da nam isprva nije bilo ni najmanje jasno u kakvu smo se to smiješnu virtualnu avanturu zapravo upustili...

Da mi je biti šef filmskog studija 

Blockbuster Inc. ispočetka bi vas se, naime, mogao dojmiti kao jedna depresivno kompleksna menadžerska simulacija. Pogotovo ako kao pravi veteran žanra najprije prodefilirate kroz izdašne tutoriale, a nakon kojih biste mogli pomisliti kako je igru potajice napravila ekipa iz Paradox Interactivea.

Vidite, nakon što osmislite ime svog cijenjenog studija, odaberete eru (od 1920. do 2010.), startne žanrove, teme i budžet (supstitut za klasičnu težinu) u Blockbuster Inc.-u morat ćete voditi računa o apsolutno svemu.

Kao prvo, najbolji studio na svijetu neće se izgraditi sam od sebe. Na vama će biti da osigurate radni prostor svojim filmskim djelatnicima, da dizajnirate setove, da se adekvatno opskrbite zahodima, da se pobrinete da kantina veličinom zadovoljava ili, pak, da se vaša glavna zvijezda ima gdje neometano oblokavati između takeova (lounge bar, dakako).

Uz to, morat ćete pripaziti i na to da studio bude koliko-toliko prestižan, a što znači da će ga biti potrebno načičkati slikicama, foteljicama, žardinjericama, kipićima, klupicama, pa i fontanicama na kojima bi vam čak i pokojni zagrebački gradonačelnik iskreno pozavidio.

Naravno, ništa manje bitno neće biti ni to koga zapošljavate. Ne samo da će svaki tip kvazi-simljanina posjedovati specifične vještine (scenaristi mogu biti više ili manje kreativni, kaskaderi atletični itd.) koje je moguće dodatno razvijati, nego ćete se morati pobrinuti i za to da budu sretni (siti, naspavani, dovoljno socijalizirani te ispražnjenih mjehura). Štoviše, one najjednakije među jednakima morat ćete i adekvatno skućiti jer zamisli blamaže da procuri vijest kako jedan renomirani redatelj životari u straćari bez bazena! Nedopustivo!

Konačno, vaša marv... hmmm, cijenjeni zaposlenici morat će nekog vraga i raditi, a to znači da valja odrediti i koliko sati imaju za preživanje, koliko za dokoličarenje, koliko smiju provoditi izvan studija (malo), a koliko, pak, moraju crnčiti (puno).

Eh, a gdje su tek razvoj tehnologija (pa neće vas valjda onaj dripac Al Jolson preteći i snimiti prvi talkie!?), trgovanje dionicama konkurentskih studija, random eventi (glumac istukao redatelja zbog nepomirljivih umjetničkih vizija) ili, pak, snimanje samih filmova.

Svjetla, kamera, akcija!

Ako ste na temelju izrečenog pomislili da se u Blockbuster Inc.-u sve svodi na puko menadžeriranje, prevarili ste se jer filmove ćete imati prilike doslovce snimati.

Ovaj segment gameplayja izveden je slično kao u The Moviesima, a što znači da ćete filmove moći ne samo režirati, dodavati im titlove i audio trakice, nego ih čak i eksportati na opću radost svojih bližnjih. Međutim, s obzirom na to da i glumačkih kostima i animacija u igri ipak generalno manjka (npr. ne postoji nijedna jedina animacija poljupca), ovaj ćete opcionalni segment igre vrlo brzo izgustirati te mu se više nikada ne vratiti.

Zašto biste to, uostalom, i činili kad vaše redateljske bravure neće nimalo utjecati na ocjene nesnosnih kritičara, utržak na kino-blagajnama ili, pak, na to koliko će Filmwoodskih nagrada te pripadajućih im nevažnih bonusa film pobrati? Shodno tome, ovaj potencijalno najzabavniji aspekt Blockbuster Inc.-a za tili čas prometnut će se u jednu posve repetitivnu, da ne kažemo zamornu aktivnost.

Drugim riječima, sve što ćete trebati napraviti jest odrediti opće parametre projekta poput veličine, žanra, teme, target skupine te odabrati redatelja, producenta, glumce, scenariste i kaskadere. Zatim, sukladno tematici, malo naštimati tzv. genre slidere koje nitko živ ne razumije, pa je stoga prava sreća da dotični nisu pretjerano bitni. A potom, jasno, također i snimiti svoje remek-djelo pazeći pritom na kvalitetu pojedinih takeova (koje ćete moći popraviti reshootovima), tj. plasirati ga u nadi da će mu bogovi sedme umjetnosti biti skloni.

Spoiler: Bit će.

Lako, lakše, Blockbuster Inc.

Vidite, već nakon samo sat ili dva druškanja s Blockbuster Inc.-om neumitno ćete zaključiti kako ne igrate jednu beznadno kompleksnu već zapravo jednu sramotnu jednostavnu menadžersku simulaciju u kojoj je doslovce nemoguće pogriješiti.

Bolit će vas briga za sreću zaposlenika jer se dotični ionako nikada neće pobuniti, a ako se i pobune lako ćete ih zamijeniti novim i kompetentnijim radnicima kao svaki pravi hrvatski biznismen vođen maksimom „Ako nećeš ti, ima tko hoće!”.

Bolit će vas briga i za opremu s kojom snimate jer aljkavi recenzenti neće nimalo mariti za to jeste li svoju vampirsku melodramu smještenu u doba Seljačke bune ovjekovječili najmodernijom kamerom ili kakvim pretpotopnim modelom iz 1920.-ih.

Također i za selekciju/opremanje setova jer bit će sasvim dovoljno izgraditi nekolicinu te ih potom beskrajno rotirati bez ikakvih štetnih posljedica. Baš kao i za ušminkavanje studija jer em „prestiž” neće igrati nikakvu ulogu, em zaposlenike nikada nećete uloviti kako se brčkaju u bazenu, chillaju u hladu palmi ili uživaju u bilo kojem drugom luksuzu koji ste im benevolentno priuštili.

Da skratimo priču, uspjeh vam je zagarantiran. Sve što trebate napraviti jest snimiti par prosječnih-do-dobrih filmova (ocjena: 60-80) te potom sačekati da penezi počnu kapati takvom silnom da ćete na gumice za vezivanje novčanica trošiti više od Escobara.

U sjeni prethodnika

Nažalost, kad se sve zbroji i oduzme, upravo se nepodnošljiva lakoća Blockbuster Inc.-a pokazuje Ahilovom petom zbog koje će se rijetko koji igrač dotičnim uspjeti zaraziti na duže staze.

Kako sadržajnu, tako i grafičku skromnost (je li moguće da dvadesetak godina stariji The Moviesi izgledaju zamamnije?) još bi se i moglo progutati. Pa čak i povremena usporavanja, bugove (vaši jadnici neće moći pristupiti kantinskim stolovima, a ma kako ih postavili) ili, primjerice, izostanak key bindingsa, a koji će posebno obradovati ljevake. Na kraju krajeva, Super Sly Fox ipak je tek tročlani developer od kojeg bi bilo posve nepošteno očekivati razinu ispeglanosti ili količinu sadržaja koje je igračima bio u stanju priuštiti jedan pokojni Lionhead Studios.

Međutim, činjenicu da Blockbuster Inc. posredstvom polufunkcionalnih mehanika iz relaksirajuće menadžerske simulacije toliko odlučno prerasta u igru koja se igra sama, ipak je nemoguće zanemariti. Tim više što developer Molyneuxovu formulu ni na koji način ne oplemenjuje već ju tek bezuspješno kopira.

Toliko bezuspješno da smo svima zainteresiranima mnogo skloniji preporučiti već toliko puta spomenute The Moviese, pa makar morali malkice prekopati internet u potrazi za ovim još uvijek nenadmašenim abandonwareom.

 Igrano na PC-ju.