Najavom The Last of Us Part I mnogobrojni su igrači bili oduševljeni, ipak je riječ o igri koja je jedna od ponajboljih akcijskih avantura, ne samo za PlayStation, nego i općenito. Neki su zbog nje kupovali PS3, i naknadno PS4, na kojem je objavljen The Last of Us Remastered, s grafičkim poboljšanjima i svim naknadno objavljenim sadržajima, što je svakako bilo primamljivo onima koji su preskočili "trojku", a izlaskom PlayStationa 5, spomenuti Remastered uvršten je u PlayStation Plus Collection, odnosno besplatan je. Ipak, netko je u Sonyju predložio kako bi bilo super napraviti još jedan remaster za novu generaciju PlayStationa, a kako su obnovljena izdanja starijih igara trenutačno vrlo popularna, prijedlog je usvojen, uz dodatnu najavu izlaska na PC-ju, gdje ga još uvijek čekamo. I tako smo ovih dana dobili novu priliku ponovno se družiti s Joelom i Ellie na PS5.

Kao i mnogi drugi, koji su igrali izvornu verziju ili Remastered, prvo pokretanje nije izazvalo neko pretjerano oduševljenje. Dapače, to je The Last of Us koji pamtimo, i da nismo dobili precizne upute izdavača na što valja obratiti pozornost, poboljšanja bi prošla nezamijećeno. Ne treba misliti kako su nevažna, naprotiv, vidljiva su na svakom mjestu, no naš mozak je razmažen suvremenim grafičkim efektima, i očekuje igre visoke kvalitete. Tek nakon što smo usporedili slike iz izvorne verzije sa sličnim scenama u Part I, postali smo svjesni koliko je toga poboljšano i koliko je ova inačica superiorna originalu.

Primjerice, svaka kap kiše izaziva prigodni efekt na lokvama ili blatu, čega prije nije bilo, teksture zidova vidno su kvalitetnije, a developeri su se poigrali i s osvjetljenjem prostorija, tako da ulazak u svaku s jedne strane predstavlja poznato, a s druge potpuno novo iskustvo. Također, mnoga okruženja kao da su dobila dodatni sloj, na kojem su vidljivi efekti udara zrna, što je nešto čega se ne sjećamo iz originala, ili su možda bili toliko marginalni da na njih nismo uopće obraćali pozornost. U projektima ove vrste dizajneri obično izostave poboljšanja nekih elemenata po čemu je vidljivo da je riječ o remasterima, no Naughty Dog nije ništa ostavio slučaju. Dapače, sve su međuscene rađene iznova s istim glumcima, a najveće promjene su vidljive upravo na licima likova koji osjećaje bijesa, sreće i tragedije, vjerno rekreiraju.

Sve je super i sve je za pet, pa čak i ponašanje protivnika, koji je malčice agresivniji, dok općenito, sama igrivost nije mijenjana. Identična je kao i u prva dva dijela, sa svim onim mehanikama koje su tada uvrštene. Iako se nakon najave mislilo da će autori poraditi na nekim novima, viđenima u The Last of Us Part II, to se nije dogodilo, što ne mora nužno značiti lošu stvar. Zapravo, prilično smo oduševljeni svime što nam je The Last of Us Part I predstavio, s obzirom na to da smo ponovno s istim žarom, po ne znamo ni sami koji put, prelazili omiljene scenarije jedne od nama najboljih igara, kao da ih nikad nismo vidjeli. Dodatni ugođaj pružili su nam osjetilni podražaji kontrolera DualSense PlayStationa 5, koji su svaki naš doskok i pritisak oroza adekvatno popratili trešnjom i otporom na okidačima.

Ipak, postoji velika stavka zbog koje nam je The Last of Us Part I vrlo teško preporučiti – cijena. Naime, 599 kuna čini nam se debelo previsoka cijena, s obzirom na to da smo sve što nam se u igri nudi, odigrali davnih dana u Remasteredu, počevši od glavne priče, do dodataka na potpuno jednak način, a govorimo o razlici od osam godina. Dapače, iz The Last of Us Part I potpuno je izbačen multiplayer Factions, na čijem zasebnom izdanju Naughty Dog radi punom parom. Da, dobili smo Speedrun način igranja, no realno, koliko će se igrača baviti njime?

Uglavnom, uz naprednu grafiku, The Last of Us Part I svakako je dosad najprivlačnija verzija igre, no za taj gušt morat ćete platiti prilično paprenu cijenu.

Igrano na PS5, kôd ustupio proizvođač