U žanru u kojem jedan serijal dominira već dugi niz godina, iskreno, pomalo svi želimo nešto drugačije. Dakako, govorimo o vrlo popularnom Monster Hunteru, koji svakim novim izdanjem dodatno podiže ljestvicu, no ekipa Omega Forcea ipak je odlučila prihvatiti izazov i ponuditi igračima svoju viziju lova na čudovišta. Na umu valja imati da su oni iznimno iskusni developeri, poglavito u borilačkim naslovima, te potpisuju brojne igre, među kojima se posebno ističe serijal Dynasty Warriors, te su iskustvo stjecano godinama odlučili primijeniti na Wild Hearts, koji ima priliku prerasti u začetnika franšize.

Kako smo rekli, Wild Hearts nova je akcijska avantura, čija je osnovna tema lov na čudovišta. Ona se u ovom slučaju nazivaju Kemono i preplavila su Azumu, fantazijsku zemlju, koja je bez ikakve sumnje inspirirana srednjovjekovnim Japanom i kojekakvim mitologijama. U ulozi neimenovanog lovca uzimamo zadatak i krećemo u masivna područja tog privlačnog svijeta, koji iako nije potpuno otvoren, svojim dizajnom i prostranstvima daje privid slobode kretanja, koja je ipak usmjerena isključivo na traganje za plijenom, taktiziranje prije bitke i sâm sukob s velebnim stvorenjima koja nas u divljini nestrpljivo čekaju. Koji god zadatak prihvatili, povezan je s nekim Kemonom i sasvim opravdano, Wild Hearts pamtit ćemo upravo po tim velebnim zvijerima, kojima ćemo nakon svakog uspješnog lova odati počast.

Iako osnovu Kemona čine životinje, osim što su daleko masivnije nego u stvarnom svijetu, "nadograđene" su prirodnim mutacijama i sposobnostima, što ih čini iznimno opasnima. Prvi put vidjeti Kingtuska, praktički vepra s tri para očiju, obraslog mahovinom i neprirodnim nakupinama mišića, izaziva strahopoštovanje, no kao i kod svakog protivnika, određeni su mu dijelovi ranjivi, i u borbama se valja fokusirati na njih. U tome će, pak, pomoći i izbor osam vrsta oružja, koja variraju od provjerenih katana i maljeva, do lukova i strijela, a svako je na neki način unikatno i učinkovitije protiv određene vrste. Istina, nitko nam ne brani eksperimentiranje, dapače, razvojno stablo je i strukturirano tako da ga potiče i tjera nas na isprobavanje različitih stilova igranja, premda to značilo i nekoliko neuspješnih pokušaja.

U bitkama će nam, osim oružja i brzine, pomoći i sustav Karakuri, odnosno izgradnja pomoćnih struktura na samom terenu, poput privremenih zidova za nasrtljivce kojima je zalijetanje omiljena taktika, ili povišenih kutija s kojih je moguće zadati kritične udarce. Upravo to traženje dobitne kombinacije svih elemenata u borbama daje Wild Heartsu željenu dozu napetosti, i u slučaju pobjede, osjećaja ostvarivanja nečeg velikog, uz nezaobilazni plijen koji omogućuje razne nadogradnje i daljnji napredak. Nažalost, koliko god se divili dizajnu Kemona, ne možemo ne primijetiti kako se, uz manje varijacije, ponavljaju. Kako ne biste krivo shvatili, svaki je na neki način jedinstven i valja mu pristupiti oprezno, no izgledom su poprilično slični, kao da je u nekom trenutku autorima ponestalo inspiracije za osnovu na koju će dodavati mutacije.

Bez obzira na sličnosti, vjerujemo da vam one neće pokvariti užitak praćenja i otkrivanja zvijeri, no optimiziranost grafičkog sustava, odnosno njegova primjetna manjkavost, mogla bi. Naime, čak i najjače konfiguracije muku će mučiti na najboljim grafičkim postavkama, uz konstantno pretjerano trzuckanje, što će, pak, dovesti do nužnog smanjenja kvalitete prikaza i rezultirati mutnim scenama, što Wild Hearts iz moderne igre pretvara u naslov star nekoliko godina. Dakako, igrivost je na prvom mjestu, no naše muke time ne prestaju, jer igra nam se u dva navrata srušila, kamera je, bez obzira na prilagodbe, izuzetno nestašna i zna zaglaviti, a o krivim pozicioniranjima da i ne govorimo. Jednostavno smo ih u žaru borbe iskusili previše da bismo govorili o oprostivim, izoliranim slučajevima, a kako čitamo, sve navedeno boljke su koje "krase" igru i na konzolama.

Wild Hearts nije savršen, naprotiv, nakon određenog vremena počinje se pokazivati sve više njegovih mana, što dovodi do zamora igrača, no s druge strane, unosi prijeko potrebnu svježinu u žanr kojim je godinama vladao Monster Hunter, te pokazuje veliki potencijal koji će ekipa Omega Forcea vrlo vjerojatno iskoristiti za nastavke, ako za njih dobiju zeleno svjetlo.

Igrano na PC-ju, kôd ustupio proizvođač