Od svih radosti kojima su Britanci počastili svijet poput izvrsne kuhinje (mmm... crni puding), metroa (Mind the Gap!) ili dana nezavisnosti (tu su baš bili darežljivi), daleko najveću zasigurno predstavlja njihov nenadmašni smisao za humor.

To nepresušno vrelo smijeha u koje će minijaturni jorkširski studio Supper Coal toliko duboko zagrabiti da će im u konačnici uspjeti napraviti nesumnjivo najbritanskiju igru u povijesti. Toliko nepopravljivo britansku, štoviše, da će Thank Goodness You're Here! biti namijenjen prvenstveno Britancima i inim anglofonima, potom teškim anglofilima, pa tek onda ostalim smrtnicima.

Naime, da TGHY! zaista jest igra kakvu samo Briti mogu smisliti, bit će vam jasno još i prije no što se žutnjikavi trgovački putnik kojim ćete u igri upravljati domogne Barnswortha. Tog montipajtonovski apsurdnog sjevernoengleskog gradića s još apsurdnijim žiteljima, a koji će u našem neimenovanom žutokljuncu odmah prepoznati svog osobnog potrčka.

Charlie se zaglavio u šahtu? Na vama će biti da mu donesete komad maslaca, a kojim će se ovaj potom pohotno namazati ne bi li se oslobodio. Vrtlar u lokalnom parku treba pokositi travu, ali ga je uhvatila fjaka? Primite se kosilice i dokrajčite tu travurinu, a skupa s njom i jadni suncokret koji se upravo upucava suncokretici. Bolesnom dječaku hitno treba okrjepa u vidu vruće juhice? Pogodite tko će njegovu abnormalno dugačku ručerdu pratiti do samoposluge i natrag!

A kako ćete, pak, svim tim oh-toliko-potrebitim Barnsworthnjanima to točno asistirati? Pa, naravno, šamaranjem jer TGYH! predstavlja prvi izdanak „podžanra” zvanog slapformer, a u kojem se sve svodi na bjesomučno trčkaranje, još bjesomučnije šamaranje (aka primarni vid interakcije s okolinom) te, izrazito rijetko, skakutanje (ergo „former”).

I to bi doslovno bilo to. Na questove, puzzleove, ratoborne NPC-jeve, inventory system, dijaloški sustav (jer naš žutokljunac pati od sindroma nijemog protagonista) i ine trice, kao i na kakvu spomena vrijednu priču, komotno možete zaboraviti. Drugim riječima, nakon što propisno išamarate sve što se išamarati može te posvjedočite svim gegovima, TGYH! će završiti jednako naglo kao što je i počeo, pritom nimalo ne pozivajući na ponovno igranje.

I kako sada, avaj, svesrdno preporučiti nesretni TGYH!? Nažalost, odgovor na ovo pitanje prost je koliko i srcoloman, a glasi – teško.

Naime, lagali bismo kad bismo rekli da se tijekom ta dva sata tumaranja Barnsworthom nismo dobro zabavili jer TGYH! definitivno zaslužuje titulu najurnebesnije igre koju smo imali prilike zaigrati ove godine. Baš kao i kada bismo zanijekali da je posrijedi jedno vraški šarmantno ostvarenje čiji će vas šareni, rukom crtani vizuali, skupa s prvoklasnom glasovnom glumom (Matt Berry FTW!) i lepršavom mjuzom, isprva u potpunosti omagijati.

Međutim, isto tako ne možemo poreći ni to da nam se tijekom druženja sa Supper Coalovim neviđeno linearnim i repetitivnim čedom neprestano nametao zaključak da bi TGYH! ipak kudikamo bolje funkcionirao kao animirana serija. Zaključak koji, složit ćete se, nijednom izdanku videoigraćeg medija baš ne služi na čast, a zbog čega smo TGYH! na koncu skloni preporučiti isključivo onima koji se britanskog humora nikako ne mogu zasititi.

Igrano na PC-ju.