Kad će propasti AMD?
Zadnjih desetljeća AMD pretežno tavori u dolini fiskalnih suza i čini se da mu se bliži smrtna ura. Ali godinama ta smrtna ura nikako da dođe usprkos zlogukim prorocima.
Jučer je izašlo financijsko izviješće Morgan Stanleyja u kojem kažu da je prodaja mikroprocesora u padu, a da isto vrijedi i za potražnju za AMD-ovim grafičkim karticama koje su se koristile u konfiguracijama namijenjenim rudarenju kriptovaluta. S rastom cijene bitcoina za kojega se očekuje da će početkom iduće godine doći do 10.000 dolara za bitcoin, rudarenje koje je i prije bilo granično isplativo sada je to još manje, pa je novac, tko ga ima, bolje uložiti u mešetarenje kritpovalutama nego u rudarenje.
Izvještaj je izazvao trenutni pad AMD-ovih dionica za 9%, jer pored smanjenja godišnjeg prihoda od grafičkih čipova za 50% u idućoj godini, očekuju i pad potražnje za videokonzolama od 5,5% za koje AMD također proizvodi čipove. Sve ovo se nastavlja na slabašni rast cijene dionica AMD-a ove i prošle godine i zbirni gubitak od 2,8 milijardi dolara u periodu od 2012. do 2016. godine.
Ni prethodna dva desetljeća nisu bila pretjerano uspješna za tvrtku – ukupni gubitak od 1998. do 2013. bio je tako preko 7 milijardi dolara. Prodavalo se sve – od zgrade korporativnog sjedišta u Austinu u Teksasu za 164 milijuna dolara kada je 2013. voda došla do grla, do vlastite tvornice čipova zbog problema s novcem za financiranje tekućeg poslovanja. Analitičari Wall Streeta iz Bernstein Researcha su prije pet godina AMD čak nazvali „un-investable“, dakle, tvrtkom u koju ne treba ili nije moguće investirati.
Ipak, usprkos svemu – AMD živi dalje. I ovdje potpisani je godinama mislio da „to jednostavno ne može tako“ jer AMD istodobno ima i slabije financijske rezultate od ostatka granske industrije i zbog toga jer se jednostavno ne može s Intelom mjeriti. Ma koliko se trudili – od 1999. kada su izdali Athlona i kada se činilo da napokon ima netko tko će Intelu pokazati zube i „kako se to radi“, a što je Intel vrlo brzo stigao i prestigao, AMD stalno za njima kaska na području procesora, a za Nvidijom na području grafičkih kartica.
Pored toga, u AMD-u je bilo i velikih previranja na najvišim izvršnim razinama, a i među istraživačima u labosima koji su također napuštali firmu ljutiti, ogorčeni i bez nade da će ikada tamo krenuti nabolje.
Što bi propast AMD-a, ako bi do nje ikada došlo, značila za krajnje korisnike? Ništa dobro. Intelektualno vlasništvo bi pokupovale druge tvrtke, prije svih Intel i Nvidia, ali i druge, a i ovo malo konkurencije na tom području bi nestalo, što znači sporiji napredak performansi i više cijene.
Stoga, iako budućnost ponovo izgleda mrka za ovu tvrtku, nadam se da će im opet uspjeti napraviti svoj čuveni trik preživljavanja i usprkos svemu ostati s nama još godinama.
