Nvidia je jedna od nekoliko tehnoloških kompanija koje mi je iznimno lako mrziti. Za to je djelomično zaslužan profesionalni animozitet. Kao što sam već više puta otvoreno priznao, tvrtkin službeni stav jest da je Hrvatska premalena točka na radaru da bi medij poput našeg dobivao sampleove novih proizvoda, stoga smo prepušteni milosti AIB-ova, dakle proizvođača poput MSI-ja i Asusa, koji nas opskrbljuju svojim izvedbama Nvidijinih grafičkih kartica. Samo zahvaljujući njima u Bugu možete čitati o, primjerice, novim GeForce RTX-ovima, doduše uz nezanemarivo kašnjenje u odnosu na medije iz zemalja koje Nvidia smatra relevantnima i koje uredno opskrbljuje Founders Edition varijantama svojeg grafičkog hardvera. No razloga za gorljivu mržnju imam još. Nvidijine grafičke kartice, osobito one iz više kategorije, nebulozno su i upravo besramno skupe. Nadalje, tvrtka je iznimno sklona razvoju tehnologija koje nerado surađuju s tuđim proizvodima. Dobar primjer su monitori s adaptivnom sinkronizacijom frekvencije osvježavanja. Ako ste htjeli osjetiti čari igranja na 144-hercnom (ili bržem) monitoru, što smatram najvećom mogućom nadogradnjom cjelokupnog iskustva igranja, a posjedujete Nvidijinu grafičku karticu, zacijelo ste ostali snebiveni nad činjenicom da je monitor s AMD-ovim FreeSyncom za 1.000 kuna, a nerijetko i više, jeftiniji od identičnog monitora s Nvidijinim G-Syncom. Preko 1.000 kuna jeftiniji. Isti monitor.

Možete onda zamisliti moje zaprepaštenje kad je Nvidia na CES-u objavila da u svoj grafički driver 417.71 dodaje podršku za FreeSync monitore, kao i one koji će “samo” podržavati VESA-in VRR (Variable Refresh Rate). Drugim riječima, nakon instalacije ovog (i svakog novijeg) službenog drivera, vlasnici grafičkih kartica iz serije GeForce 1000 i 2000 (GTX-ovi 900 i stariji nisu podržani) najednom mogu iskoristiti adaptivnu sinkronizaciju frekvencije osvježavanja ekrana i broja sličica u sekundi u igrama, unatoč tome što su, radi uštede novca i imanja zdravog razuma, kupili FreeSync monitor, pomireni s time da on nema potrebnu elektroniku za aktivaciju G-Synca. Nvidia je pokleknula i odustala od nečega na čemu je mlatila fini novac – ljudi moji, je li to moguće?

Podršku za FreeSync monitore Nvidia nije dodala iz altruizma i želje da nam život svima bude jednostavniji i jeftiniji, već zbog polaganog gubitka kontrole nad daljnjim razvojem tehnologija za adaptivnu sinkronizaciju

Nekoliko riječi o tehnološkoj realizaciji ovog noviteta. Kako je moguće da G-Sync odjednom funkcionira na FreeSync monitorima, kad oni nemaju G-Sync čip i pripadajuću elektroniku? Radi se o tome da je Nvidia softverski zapravo omogućila da GeForceovi 1000 i 2000 surađuju s VESA-inom tehnologijom VRR Adaptive Sync, istom onom na kojoj je temeljen i koju za rad koristi AMD-ov FreeSync. To, naravno, nije učinila iz altruizma i želje da nam život svima bude jednostavniji i jeftiniji, već zbog polaganog gubitka kontrole nad daljnjim razvojem tehnologija za adaptivnu sinkronizaciju. VRR je jedna od udarnih mogućnosti HDMI-ja 2.1, nove iteracije ovog neuništivog sučelja, koji će ove godine biti implementiran u sve naprednije televizore. HDMI 2.1 zamalo utrostručuje propusnost HDMI sučelja (sa 18 na 48 Gbps) i esencijalni je dio nadolazećih 8K televizora. Microsoft je svoj Xbox One X već opremio HDMI-jem 2.1 i VRR-om, a AMD za ovu godinu najavljuje adapter koji će omogućiti spajanje DisplayPort 1.2a izlaza grafičkih kartica na HDMI 2.1 ulaze televizora i monitora. Nešto takvo zacijelo će morati implementirati i Nvidia, jer, kao što je nekima poznato, nijedan od novih GeForcea RTX ne nudi sučelje HDMI 2.1, što je, pak, svinjarija za sebe. Ovaj niz naizgled nepovezanih zbivanja rezultira time da G-Sync kao tehnologija adaptivne sinkronizacije kojoj, izuzev Nvidije, pristup nema nitko, postaje sve manje zanimljiv i relevantan, te se u tom procesu još više smanjuje broj potencijalnih kupaca G-Sync monitora, čija je ponuda ionako vrlo ograničena.

Nvidia ne bi bila Nvidia da prilikom prezentacije ove nove i značajne funkcionalnosti svojeg grafičkog drivera čitavu stvar nije nepotrebno mistificirala. Jensen Huang, tvrtkin CEO, kazao je da će sve zajedno uredno raditi na samo 12 certificiranih FreeSync monitora – mizerno malo, uzmemo li u obzir da ih na tržištu postoji više od 500. Međutim, stvarnost je ponešto drugačija. Na tih 12 certificiranih FreeSync monitora (Acer XFA240, XZ321Q, MG278Q, XG258, XG270HU i XV273K, AOC G2590FX i Agon AG241QG4, Asus XG248Q, VG278Q i VG258Q te BenQ XL2740) G-Sync će raditi na principu plug & playa, dakle, automatski će se aktivirati kad se jedan od navedenih monitora spoji na GeForceove iz serija 1000 i 2000. To je jedino što taj “certifikat” jamči. Na većini drugih FreeSync monitora G-Sync će također uredno raditi, samo što će njihovi vlasnici morati posjetiti NVIDIA Control Panel te staviti kvačice na opcije “Enable G-SYNC, G-SYNC Compatible” i “Enable settings for the selected display model”. Ako smognete snage izdvojiti tri sekunde života za taj kompleksan zahvat, vaš FreeSync monitor dalje će se ponašati kao da je “službeno certificiran”.

Huang je laprdao o nužnosti ovog programa certifikacije te je jedan dio svoje prezentacije rezervirao za demonstraciju problema u radu G-Synca na “necertificiranim” FreeSync monitorima, poput zamućenja pokretnih objekata i titranja slike. Ne treba biti informatički genij da bi se prozrelo o kakvom se prodavanju bureka radi. Ako monitor nakon aktivacije adaptivne sinkronizacije titra ili zamućuje sliku, tada je to loš monitor. To nisu problemi koji su urođeni samoj tehnologiji adaptivne sinkronizacije, bez obzira na to govorimo li o VESA-inom Adaptive Syncu ili AMD-ovom FreeSyncu. Isto tako, u slučaju da na nekom monitoru FreeSync u kombinaciji s AMD-ovom grafičkom karticom radi savršeno, a na GeForceu titra i zamućuje prikaz, tada problem uzrokuju Nvidijini driveri, a ne puko postojanje nativne podrške za FreeSync.

Srećom, ubrzo nakon izlaska Nvidijinih drivera, stvar su u svoje ruke uzeli korisnici Reddita. U golemoj kolaboracijskoj tablici pronaći ćete informacije o ponašanju praktički svakog relevantnog FreeSync monitora u kombinaciji sa svim podržanim Nvidijinim grafičkim karticama. Stotine vlasnika FreeSync monitora sudjelovalo je (i još uvijek aktivno sudjeluje) u njenoj izradi te je podijelilo svoja opažanja, upute za aktivaciju G-Synca i sve druge relevantne podatke. Ignorirajte, stoga, Nvidijine priče, proučite navedenu, zlata vrijednu riznicu podataka, te prestanite bacati novac na G-Sync monitore, jer je jedini jaki argument za njihovu kupnju, pored identičnih modela s FreeSyncom, upravo iščezao.