Svaka žena koja si je ikada napipala kvržicu u dojci dobro poznaje onaj trenutak kada srce nekontrolirano preskoči otkucaj pa naglo ubrza ritam, a misli istočasno skrenu u najcrnje scenarije. Još ako se odluče posjetu liječniku zamijeniti samoinicijativnim nasumičnim pretraživanjem po webu, samo su korak do pisanja oporuke i biranja grobnog mjesta. No stvarnost je, kao i obično, srećom značajno manje dramatična. Ključ smirenosti je u znanju i mirnoći. A u svijetu dijagnostike promjena u dojkama, ključna stvar koju treba usvojiti i znati zove se - BI-RADS.

Ultrazvuk dojki: obrana prsa o prsa

Kada žena primijeti (vidi ili napipa) promjenu na dojki, osjeti nelagodu ili jednostavno ide na redovni pregled, ultrazvuk (UZV) dojki je prva linija obrane. Za razliku od mamografije, ultrazvuk ne koristi ionizirajuće zračenje, što ga čini pogodnim i za mlađe žene, čije tkivo dojki je najčešće gušće i stoga teže prohodno za rendgenske zrake. Ultrazvuk je bezbolan, neškodljiv i brz, a može otkriti ciste, benigne čvoriće (fibroadenome), upalne promjene, ali i sumnjive tvorbe koje zahtijevaju daljnju obradu.

No najvažnija stvar nakon ultrazvučnog pregleda je – kako tumačiti nalaz. Šifra koju treba poznavati glasi: BI-RADS. To je kratica za Breast Imaging - Reporting and Data System, sustav kojeg je razvio American College of Radiology i koji se koristi globalno.

Premda naziv zvuči kao ime tajne službe iz Marvelovih filmova o superjunacima, u stvarnosti je to standardizirana, u svijetu široko prihvaćena ljestvica od 0 do 6, kojom se opisuje koliko je neka promjena sumnjiva i što dalje s njom treba napraviti. BI-RADS-om radiolozi pokušavaju komunicirati jasnoću ili nejasnoću nalaza bez da pritom izazovu paniku kod pacijentica (mada im to ne uspijeva uvijek).

Više informacija i ilustracija možete pronaći u dokumentu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo: BI-RADS klasifikacija – PDF

Bezazleni dvojac: ciste i fibroadenomi

Dojke su kompleksni organi građeni od nekoliko posve različitih vrsta tkiva: vezivnog, masnog, vaskularnog, žljezdanog, limfnog… koje se mijenjaju pod utjecajem hormona, dobi, u trudnoći, dojenju, pa čak i pri stresu. Nije rijetkost da se u njima pojave tkivne strukture koje su u stvari potpuno bezopasne, mada im nazivi na prvu djeluju i zvuče zastrašujuće: ciste i fibroadenomi.

• Cista je mjehurić ispunjen tekućinom. Nastaje kada se začepi mliječni kanal. Može biti mala kao zrno leće ili velika poput krupnije trešnje. Većina cisti ne boli i ne zahtijeva nikakvu terapiju. Štoviše, velik broj ih je samo od sebe prolazno.

• Fibroadenom je čvorić građen od žljezdanog i vezivnog tkiva dojke. Čvrst je, ali gibak i na opip elastičan, kao gumena loptica. Najčešće se javlja kod mlađih žena. Ako ne raste i ne mijenja se, sve što s njime treba učiniti jest da ga se prati redovitim kontrolama.

Ove promjene su toliko česte da se može reći kako je većina žena tijekom života imala barem jednu od njih. Bitno je znati – i toga se stalno podsjećati! – da nisu opasne, ali ih treba promatrati i pratiti.

Bezopasno? A zašto onda kontrola za 6 mjeseci?

U slučaju BI-RADS 3 promjene, vremenski razmak od 6 mjeseci služi kao svojevrsni „test stabilnosti“. Ako se u tom razdoblju promjena u dojci ne mijenja (što je daleko najčešći slučaj), time se dodatno potvrđuje njena benignost, bezazlenost. Sve ostaje kako je bilo, a nakon idućih 6 mjeseci i drugog kontrolnog UZV-a koji potvrdi da nema razloga za brigu, prelazi se u kategoriju BI-RADS 2, što znači da je potvrđena benignost i nema potrebe za daljnjim praćenjem i obradom. Podsjetimo li se BI-RADS-klasifikacije, takav hepiend će se dogoditi u skoro 99% slučajeva BI-RADS 3.

Međutim, ako se ta cista, kvržica ili čvorić s vremenom mijenja (naraste, dobije nove karakteristike ili se pojave nove), tada se razmatra dodatna obrada, koja može obuhvaćati Rtg-snimanje (mamografiju), magnetsku rezonanciju (MR), pa i biopsiju (uzimanje malenog tkivnog uzorka iz čvorića, kojega se potom analizira patohistološkim metodama.

Osim toga, u pazusima se nalaze tzv. aksilarni limfni čvorovi, koji igraju važnu ulogu u dijagnostici bolesti dojki. Ako su normalne veličine, glatki i pokretni -- sve je u redu. Patološki limfni čvorovi mogu biti znak malignih bolesti, ali isto tako i „obične“ benigne upale. Zato se tijekom kontrolnih pregleda uz dojke uvijek pregledavaju i pazusi (aksile).

U slučaju BI-RADS 3, ako su limfni čvorovi mirni i uredni, to je dodatna potvrda da je sve pod kontrolom.

Je li samopregled dojki dovoljan?

Dugi niz godina je samopregled dojki bio zlatni standard prevencije: ženama je preporučivano da određenim sistematičnim redom prepipaju svoje dojke pred ogledalom i pod tušem svakoga mjeseca, i to peti do sedmi dan menstrualnog ciklusa (što bi bio najpogodniji tajming zbog cikličkih hormonalnih promjena na tkivu dojki). No, posljednjih desetak godina sve se češće postavlja pitanje: je li samopregled zaista korisna metoda?

Naime, velike longitudinalne (višegodišnje) epidemiološke studije pokazale su da rutinski samopregled nije statistički značajno smanjio smrtnost od raka dojke. Štoviše, pokazao se kao izvor nepotrebne anksioznosti i još nepotrebnijih biopsija.

To ne znači da žena ne treba biti upoznata s vlastitim tijelom. Naprotiv. Preporuka današnjih smjernica glasi: budite svjesni svojih dojki, ali ne opsesivno posvećeni njihovom zdravstvenom stanju. Uočite promjene u obliku, koži, iscjetku ili novoj kvržici. No nemojte svaki mjesec izvršavati „pipajući napad“ na svaku dojku u nadi da ćete preduhitriti rak.

Ukratko: najbolja prevencija je znati kako vaša dojka izgleda i kako se osjeća se kad je zdrava.

I muškarci imaju dojke

Iako je rak dojke neusporedivo češći kod žena, mogu ga dobiti i muškarci. U Hrvatskoj se godišnje zabilježi oko 20 do 30 novih slučajeva raka dojke kod muškaraca, što čini manje od 1% svih karcinoma dojke. Najčešće se pojavljuje kod muškaraca starijih od 60 godina, ali može se javiti i ranije, osobito ako postoji obiteljska anamneza ili genetski rizik (npr. BRCA2 mutacija).

Znakovi na koje muškarci trebaju obratiti pažnju isti su kao i kod žena: kvržica ispod bradavice, iscjedak, uvlačenje bradavice ili promjena boje i teksture kože. Problemi nastaju jer se muškarci često javljaju liječniku tek kad je bolest uznapredovala, pa je i stopa smrtnosti viša.

Prevencija uključuje istu stvar kao i kod žena: svijest o tijelu, posebno kod onih s genetskim rizikom. Čvor kojega se napipa pod prstom nije rezerviran samo za žene.

Uloga mamografije i novih tehnologija

U Hrvatskoj, u sklopu nacionalnog programa ranog otkrivanja raka dojke, sve žene iznad 50 godina pozivaju se na skrining-preglede (u svrhu ranog otkrivanja karcinoma) svake dvije godine. Iako odaziv nije savršen, ipak je iz godine u godinu sve bolji.

Premda smo istaknuli korisnost i učinkovitost ultrazvuka, treba reći da je kod žena iznad 40 ili 50 godina, mamografija i dalje ostala zlatni standard skrininga. Iako se pritom koristi ionizirajuće zračenje (rendgenske zrake), doze kod suvremenih mamografa su vrlo niske, a korist u otkrivanju ranih promjena daleko nadmašuje rizik od zračenja.

U novije vrijeme sve više se koristi i magnetska rezonancija (MRI) dojki, koja može otkriti i neke promjene koje mamografija i UZV mogu previdjeti, a koristi se osobito kod žena s povišenim rizikom (pozitivna obiteljska anamneza karcinoma, postojanje BRCA mutacije…).

Prevencija nije paranoja

Svijet nije savršen, pa tako niti jedan dijagnostički alat nije svemoguć. No, kombinacijom redovitih pregleda, samosvijesti i povjerenja u stručnjake, žene (i muškarci, kako rekosmo) danas više nego ikada imaju na raspolaganju učinkovite alate za rano otkrivanje i razlikovanje benignih od malignih promjena na dojkama.

Stoga, ako imate nalaz s oznakom BI-RADS 3, nemojte odmah u glavi razvijati crni scenarij iz neke soap-medicinske serije. Najveća je vjerojatnost da u pitanju samo normalna, fiziološka promjena koja potvrđuje da se vaša dojka, baš kao i ostatak tijela, mijenja s vremenom.

I zapamtite: dojke jesu komplicirane, ali nisu po defaultu zloćudne. Informiranost je najjače oružje koje imate. Ako napipate kvržicu, ne paničarite. Udahnite duboko. Pitajte liječnika. Obavite preglede. Pričekajte kontrolu.

I nastavite živiti mirno. Punim plućima.

 - - -

^{Igor „Doc“ Berecki je pedijatar-intenzivist na Odjelu intenzivnog liječenja djece Klinike za pedijatriju KBC Osijek. Pobornik teorijske i praktične primjene medicine i znanosti temeljene na dokazima, opušta se upitno ne-stresnim aktivnostima: od pisanja znanstveno-popularnih tekstova u tiskanom i online-izdanju časopisâ BUG, crtkanja računalnih i old-school grafika i dizajna, zbrinjavanja pasa i mačaka, fejsbučkog blogiranja o životnim neistinama i medicinskim istinama, sve do kuhanja upitno probavljivih craft-piva i sasvim probavljivih jela, te neprobavljivog sviranja bluesa.}