Kako piše portal The Verge, legendarni osnivač Valvea, Gabe Newell, (pored ostaloga poznat i po tome što nije uspio izdati Half-Life 3, ali je zato pokretanjem Steama uspio promijeniti čitavu igraću industriju), sada ima novi projekt pod nazivom Starfish Neuroscience.

Premda zvuči kao naziv electro-pop benda iz 90-ih koji nikada nije stigao dalje od podrumskih demo-snimki, misija koju je zacrtao Starfish Neuroscience je vrlo ozbiljna i ambiciozna: izgraditi BCI, sučelje između mozga i računala koje nije eksperimentalna znanstvena fantastika, već praktična, uporabljiva realnost.

BCI 2.0 nije Neuralink, nego nešto još pametnije

Za razliku od pompoznih (ali nerijetko ispraznih) nastupa Elona Muska koji voli spektakularno predstavljati ne-baš-sasvim-funkcionalne čipove ugrađene u mozgove svinja kao da je riječ o iPhoneima svemirske generacije, projekt Starfish Neuroscience pristupa problemu sa znatno većom količinom inženjerske skromnosti, u tišini, podalje od medijske izloženosti.

To ipak ne znači se bave neatraktivnim ili manje uporabljivim projektom. Dapače, za razliku od Neuralinkovog pristupa koji podrazumijeva kirurški ugrađen implantat koji se duboko zabija u mozak i tamo čeka da mu se uploada novi firmver, Starfish razvija znatno manje invazivan elektrofiziološki sustav koji se može manje agresivno ugraditi blizu moždane kore, gdje je sposoban „loviti“ i bilježiti živčane signale i stimulirati ih – sve bez potrebe za internom baterijom.

Ako ste pomislili da koncept „bez baterije“ podrazumijeva bežični prijenos energije – u pravu ste: čip od 1,1 milivata funkcionira na principu indukcije i koristi sofisticirane algoritme za iznimno precizno očitavanje moždanih aktivnosti. Prema Starfishovim tvrdnjama, njihov sustav može istovremeno komunicirati s više regija mozga – što znači da više ne pričamo o eksperimentalnim EEG-igračkama, već o prvim ozbiljnim koracima prema funkcionalnom BCI-ju za kliničku i širu upotrebu.

Medicinski SF: Parkinson, depresija i možda i tvoja loša navika odgađanja

Starfishov tim ne cilja (barem za sada) na to da nam omogući da se samo snagom misli teleportiramo izravno u Counter-Strike, Left 4 Dead ili Team Fortress, nego se najprije fokusira na medicinske primjene, odnosno na stanja kod kojih postoji poremećaj u moždanim signalima i metabolizmu i gdje precizna neurostimulacija može igrati ključnu ulogu u smanjenju simptoma i poboljšanju neuroloških performansi. Na popisu takvih stanja su primjerice Parkinsonova bolest, poremećaji raspoloženja, depresija, bipolarni poremećaj…

Centralni dio hardvera kojim Starfish Neuroscience namjerava razviti ovaj BCI projekt je njihov robotski sustav za transkranijalnu magnetsku stimulaciju (TMS) – neinvazivnu metodu koja koristi magnetska polja kako bi potaknula električnu aktivnost u određenim dijelovima mozga, najčešće u području frontalnog korteksa povezanog s raspoloženjem i kognicijom.  Sustav omogućuje precizno ciljanje i prilagodbu terapije za poremećaje poput depresije i bipolarnog poremećaja, a koristi se i za mapiranje moždane funkcije i za personalizirano liječenje.

Koliko široko žele primijeniti svoje tehnologije govori i podatak da je istovremeno u razvoju  svojevrsni „spinoff“ TMS-a, uređaj za transkranijalnu magnetsku hipertermiju tumorskih stanica (kontrolirano zagrijavanje karcinomskih stanica, bez utjecaja na normalno, zdravo tkivo). „Pregrijane“ tumorske stanice su znatno osjetljivije i podložnije terapijskim zahvatima, dakle – lakše ih je uništiti.

Igranje budućnosti: kad se igra spoji s korteksom

No, ako se još jednom sve ovo pročita (zajedno s poslovičnim tekstom između redaka), u ovim najavama Newell i Starfish Neuroscience nigdje ne poriču potencijal primjene TMS-a u igranju. Dapače!

Gabe Newell već desetljećima razmišlja korak ispred: prvo je digitalizirao distribuciju igara, zatim redefinirao poslovne modele s mikrotransakcijama, a sada pokušava ukloniti sve prepreke između igračevog mozga i digitalne akcije. Još 2019. na Game Developers Conference (GDC) u San Franciscu, Valve je predstavio prototipove za korištenje biometrije i neurofeedbacka tijekom igranja – primjerice, igra može automatski postati teža kad otkrije da ti je prelagana ili dosadna: čim se igraču normaliziraju otkucaji srca i disanje, igra ubaci u „petu brzinu“- i neprijatelji se odjednom pojavljuju u većem broju i pod težim naoružanjem.

Sada samo zamislite što se sve može napraviti ako igra zna ne samo kako dišeš i koliko ti lupa srce, već i na što trenutno misliš (dobro, možda ne baš na sve… ne bi baš bilo zgodno, jel'te… nego na misli i ideje vezane uz igru). U tom kontekstu, Starfishov čip bi mogao postati potpuno nova generacija sučelja koje igrača ne ograničava fizičkom periferijom, nego mu omogućuje korištenje povratne petlje između mentalnih procesa i virtualnog svijeta.

Shut up and take my money! Kad to stiže u prodaju?

Ako pogledamo širu sliku (Valve, Steam, Half-Life, Dota 2, Team Fortress 2…) lako je shvatiti da Gabe Newell nije tipični tehnološki CEO. On je vizionar s backgroundom u Microsoftu, fetišom na fiziku, umjetnu inteligenciju, a sada i na neuroznanost. Njegov prelazak (bolje rečeno – proširenje područja interesa) na bioinženjering očito nije samo hir, već – kako tvrde njegovi suradnici – kontinuitet višegodišnjeg interesa za potencijal tehnologije koja direktno komunicira s ljudskim živčanim sustavom.

Prema najavama iz samog Starfisha, prvi testovi na ljudima planirani su do kraja 2025. godine. Iako konkretni tehnički detalji još nisu javno dostupni (znate ono: regulative, patenti, Non-Disclosure Agreement klauzula…), znamo da su već uspjeli demonstrirati sustav koji precizno bilježi neuroelektričnu aktivnost u više regija i to sa znatno manjom potrebom za energijom nego kod konkurencije.

U praktičnom smislu to znači da je sustav održiv za dugotrajnu kliničku primjenu, bez potrebe za čestim zamjenama ili invazivnim zahvatima. No još se čeka potvrda o sigurnosti, kompatibilnosti sa standardnim kirurškim procedurama i – naravno – koliko će sve to koštati.

Ako se pitate kako bi izgledalo kad vam se netko uvlači u mozak (a da to nije vaš šef u ponedjeljak ujutro) – treba još malo pričekati: Gabe Newell već prakticira slanje elektromagnetnih impulsa našim sinapsama. Samo se treba nadati da čitav projekt naposljetku neće ostati samo na mitološkom statusu vječno iščekivanog, a nikada ostvarenog obećanja (Half-Life 3...).

Za sada možemo samo čekati dan kada ćemo, umjesto da kliknemo „Play“, pomisliti na igru – i naći ćemo se u njoj. I naravno, treba pripaziti da – kada pomislimo na „Alt + F4“ – ne isključimo samo igru, nego i vlastiti mozak.