Neurotehnologije izravno stupaju u interakciju s mozgom, prate i bilježe neuronske aktivnosti ili čak utječu na njih. Neurotehnološki sustavi ugrađuju se u mozak, ali mogu biti i u obliku slušalica, narukvica ili kaciga. Tehnologija se već koristi u zdravstvenim ustanovama za liječenje pacijenata s Parkinsonovom bolešću i epilepsijom, a mogla bi se koristiti u budućnosti za praćenje i liječenje shizofrenije, depresije i anksioznosti.

Poziv na hitnu akciju

Ali ista bi se tehnologija potencijalno mogla koristiti za praćenje mozga počinitelja kaznenih djela ili za kognitivno poboljšanje, stvarajući jaz između poboljšanih i nepoboljšanih ljudi. Vojske već intenzivno rade na izradi kiborga, mnoge tvrtke bi je rado rabile za nadzor radnih mjesta.

"Ova tehnologija dolazi i sada moramo razmišljati o regulaciji. Treba nam hitna akcija i odluke vezane uz etiku i zakone koje se donose na razini društva i na razini poduzeća", upozorava dr. Allan McCay, zamjenik ravnatelja Instituta za kriminologiju i predavač kaznenog prava na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Sydneyu. 

Slobodna volja i kazna

Dr. McKay je u izvještaju "Neurotehnologija, pravo i pravna profesija" naveo niz pravnih pitanja koja traže brze odgovore. Za početak, mogu li počinitelji kaznenih djela nositi "narukvicu za mozak"  kako bi čuvari zakona pratili njihove misli? Ili se takav sustav može ugraditi kao pacemaker?

Misli kao kaznena djela

Tu je i niz važnih pitanja s kojima ćemo se morati suočiti, kao društva i pojedinci: može li kriminalac tvrditi da mu je mozak hakiran, ili mogu li misli postati kriminalna djela ako dovedu do fizičkog zločina? I po kojem bi se to zakonu sudilo, na kakve kazne? Uostalom, može li sud naložiti da se vaš mozak prati cijelo vrijeme, pita se dr. McKay, a ako sustavi za praćenje mozga pohranjuju podatke, tko će ih kontrolirati i gdje bi oni mogli završiti?

Izvještaj "Neurotehnologija, pravo i pravna profesija" pita se imamo li mi pravo na privatnost mozga? Hoće li uskoro doći do gubitka mentalne privatnosti unutar korporacija, možda i čitavih država? A kako predviđanja s vremenom budu postajala točnija, vlade bi, kaže dr.McKay, mogle htjeti unaprijed znati kako ćemo se ponašati.

Nadzor mozgova

Istraživanje se bavi i pravom strukom pa se pita mogu li se odvjetnici kognitivno poboljšati i mogu li pravne tvrtke nadzirati njihov mozak te mogu li se odvjetnici korištenjem neurotehnologije natjecati sa sustavima umjetne inteligencije koji se koriste u pravnim poslovima?

"Ova tehnologija dolazi i moramo razmisliti o regulaciji", kaže dr. McCay. "Treba nam akcija jer u neurotehnologiju ulažu veliki investitori kao što su Elon Musk i Meta (Facebook). Potrebna su nam tijela za reformu zakona, kreatori politika i akademici koji će pomno proučavati tehnološki napredak, umjesto da čekaju da se problemi pojave."

Tehnološki napredak otvara brojna pravna pitanja. Netko bi se tako mogao zapitati koji dio ponašanja predstavlja actus reus (zločinački čin) u kojem neka osoba ozljeđuje drugu upravljajući dronom isključivo mišlju.

Neurotehnološke intervencije

“Čini se da je lakše identificirati relevantno ponašanje kada optuženik koristi svoj mišićni sustav kako bi joystickom upravljao dronom", upozorava dr. McKay i postavlja pitanje: "Bi li bilo prihvatljivo da pravosudni sustavi prate i možda čak interveniraju u mozgovima počinitelja putem neurotehnološkog uređaja dok služe kaznu?"

Ovo pitanje izaziva zabrinutost u vezi ljudskih prava. Očekuje nas stoga važna rasprava o tome jesu li postojeće mjere dostatne za budući nadzor praćenja mozga i otkrivanje manipulacija. Pitanja ljudskih prava protežu se daleko izvan kaznenog prava u druga područja prava, zaključuje McKay.